Agencija za državnu službu je obznanila da će se otpuštanja državnih službenika odvijati i po političkim, a ne samo po stručnim kriterijima. Agencija je saopćila da će biti otpušteni oni službenici koji iskazuju svoj politički stav! Time se krši ustavno pravo svih građana da biraju i da budu birani! Protuustavni kriterij o zabrani privatnog političkog stava državnih službenika izričito je u funkciji političke čistke nepodobnih kadrova u organima uprave, odnosno, onih kadrova koji su nekad u životu, u ma kojoj mjeri, iskazali odanost ideji Bosne i Hercegovine.
Nakon tzv. reformi pravosuđa, policije i čega sve još ne, na red je došla tzv. reforma javne uprave, odnosno, upravnih struktura na svim razinama vlasti u BiH. Prethodne reforme su uzrokovale političke i medijske afere, jer se uočilo da se pod tzv. reformiranjem policije ili pravosuđa ipak podrazumijeva biranje ideološki podobnih kadrova. Raznim agencijama i vijećima koja su u ime međunarodnog protektorata u BiH sprovodile ove reforome, nisu smetali srpski i hrvatski kadrovi koji su činili dio separatističke aparature vojnih hunti Radovana Karadžića i Mate Bobana; moglo bi se reći da im je taj beckground iz Karađorđeva čak bio i preporuka; cilj reforme su bili Bošnjaci koji su u toku agresije branili ideju bh. države, kao zajednice ravnopravnih naroda i građana. Umjesto njih, na funkcije su instalirani Karadžićevi Srbi i Bobanovi Hrvati, ili pak Bošnjaci koji imaju kooperativnu volju da budu ikebane u strategiji dokusurivanja Bosne.
Nemamo nikakvog povoda da vjerujemo kako i reforma javne uprave neće biti izvedena po istom obrascu – uklanjanja Bošnjaka koji su nešto više Bošnjaci nego što je to dozvoljeno. Čak šta više, to je i najavljeno…
Skapavanje života
Prije nekoliko dana, u centralnom “Dnevniku” emitiran je prilog o reformi javne uprave. Iz Agencije su saopćili kriterije pod kojima će se odvijati reforma. Za svako radno mjesto će biti raspisan konkurs, što otvara mogućnost da ljudi koji i po više decenija rade u upravi ostanu bez posla. Samo raspisivanje konkursa za mjesta na koja su službenici u upravi primljeni na neodređeno, tj. zaposleni za stalno, otvara vrata golemoj agoniji i nepravdi: hiljade službenika koji su vjerovali u sigurnost radnog mjesta i egzistencije, danas već žive u nespokojstvu. U grču su i njihove porodice, koje već sutra mogu biti dovedene na rub egzistencije, bez ikakvih sredstava za život.
Jedan sabrani, dostojanstveni dio društva ovako je doveden do rastrojstva, i – poniženja. Sama činjenica da su neki službenik i njegova porodica osuđeni na iščekivanje, na slutnju da će se probuditi u bijedi i skapavanju, stvarnost življena dovodi do nesnosnosti. Šta da rade ovi ljudi? Da traže neki novi posao? Zašto, ako će možda ostati na starom, za koji su mislili da će ga imati do penzije. Iluzorno je pokušavati naći novi posao, jer posla nema. A šta ako ne ostanu na ovom poslu? Sa službeničkim platama se jedva može skrpiti kraj s krajem. Otkaz bi značio da ovi ljudi mogu preživjeti još mjesec dana, a ako rastegnu ovih par stotina maraka, možda i dva mjeseca.
U međuvremenu, djeca idu u školu, stižu računi, tope se rezerve brašna i ulja… Jedan uredan, egzistencijalno bezbjedan život, klizi u agoniju. Šta mogu raditi otpušteni službenici? Mogu pristati na poniženje, pokupiti višak stvari iz kuće, prostrijeti čebe na buvljaku, i moliti Boga da tog dana od prodaje svoje lijepe prošlosti zarade koju marku, tek za nužno preživljavanje. No, teško je očekivati da bi otpušteni državni službenici, koji su godinama nosili dostojanstvo profesije i položaja, tek tako pristali na buvljački status. Ali, šta im preostaje?
Čini se da u Bosni mnoge pojave imaju funkciju mrcvarenja. Tako se i katilski posao Agencije za državnu službu rastegao na nekoliko godina. Već skoro dvije godine traju najave o reformi uprave. Toliko staža ima spoznaja državnih službenika da bi se mogli naći na ulici. Ali, tu nije kraj. Agonija tek počinje. I trajat će barem još dvije godine. Naime, kada Agencija određeni organ uprave uzme pod svoje, navodno će 18 mjeseci trajati ispipavanje službenika. Konkurs će odrediti ko jeste a ko nije zadovoljio kriterije, odnosno, da li se na postojeće mjesto javio neko bolji. Budući da u kantonalnim i općinskim organima uprave još uvijek nije započet ovaj posao, time se period mrcvarenja proteže na blizu pet godina.
Službenici koji imaju djecu, nezaposlenog bračnog partnera, time su dovedeni u poziciju da svaki dan počinju i završavaju sa mišlju o neizvijesnosti svoje socijalne egzistencije. …Posve dovoljno da se čovjeku zgadi život iz kojeg nema kud pobjeći.
Otkazi po političkim kriterijima
Nema dileme da se u organima uprave tokom rata, i neposredno poslije, kada su se radna mjesta kotila po ideološkoj podobnosti, nabralo svakakve mrake. Nije sporno ni da administraciju treba svesti na razuman nivo. Međutim, sporne su propozicije po kojima će Agencija za državnu službu sprovesti ovu reformu.
Prvo, sporna je namjera da se za određeno radno mjesto, koje već ima svog službenika, raspisuje konkurs. Uprava je poseban esnaf koji se ne može naučiti u školi, i u kome se kvalitet rada stiče sa iskustvom. Pravnik koji je na poslovima u upravi proveo nekoliko godina, i ma koji drugi pravnik, iz pravosuđa, preduzeća ili sa vrelom fakultetskom diplomom, ne mogu imati jednak stručni potencijal za poslove uprave.
Otpustiti pravnika iz uprave, i dovesti ma kojeg drugog pravnika, značilo bi blokirati funkciju određenog radnog mjesta, jer je u najmanju ruku potrebno nekoliko mjeseci da se uđe u suštinu funkcioniranja uprave. Osim toga, radnici organa uprave imaju položen esnafski, stručni ispiti, koji je po težini u rangu diplomskog ili čak pravosudnog ispita. Rekosmo već, ta suština se ne može naučiti u školi, ona sa spoznaje u konkretnim upravnim poslovima. Jednako važi i za sve druge stručne segmente uprave, u kojima bi radno iskustvo moralo biti nesporan kadrovski kriterij. Agencija za državnu službu očito nema takvo shvaćanje, čim najavljuje otvaranje konkursa za sva radna mjesta u upravi.
No, ono što je neprihvatljivo, skandalozno, jeste bestidni stav Agencije za državnu službu da će otpuštanja državnih službenika odvijati po političkim, a ne po stručnim kriterijima. Agencija je saopćila da će biti otpušteni oni službenici koji iskazuju svoj politički stav! Time se krši ustavno pravo svih građana da biraju i da budu birani! Ako državni službenik, poslije radnog vremena, ne može biti član neke stranke, ako mu je zabranjeno da javno politički misli, onda on nema pravo ni da ostvari svoje ustavno pravo da bude biran.
Uostalom, zašto bi politički stav ma kojeg službenika, van radnog vremena, ugrožavao njegovu stručnu sposobnost da valjano obavlja svoj posao? Do koje mjere je nelogičan, neodrživ ovaj kriterij Agencije svjedoči činjenica da će vrhovi vlasti u organima uprave, kao što su kantonalni premijer ili općinski načelnik, biti i ostati politički određeni, sami po sebi. Ako su premijer ili načelnik i u vrijeme, i poslije radnog vremena, stranački ljudi, zašto to ne bi poslije radnog vremena mogli biti službenici? Osim toga, Agencija nije svoj politički kriterij suzila na stranačku pripadnost, već ga je proširila na općenitost imanja političkog stava. Dakle, službenik koji slučajno u nekoj slučajnoj tv anketi saopći šta politički misli, o hapšenju ratnih zločinaca, o nekoj stranci ili stranačkom lideru, i sl., može se ogriješiti o pravila službe koja negiraju ustavom garantirana politička prava svih građana, pa i državnih službenika.
Čistka nepodobnih
U Agenciji za državnu službu sjede pismeni ljudi, i oni ovo znaju. No, njihov zadatak nije da prodaju znanje. Njima je znanje sredstvo da završe preuzeti zadatak, koji će po ideologiziranom rezultatu biti istovjetan tzv. reformama u policiji i pravosuđu. Otud je protuustavni kriterij o zabrani privatnog političkog stava državnih službenika izričito u funkciji političke čistke nepodobnih kadrova u organima uprave, odnosno, onih kadrova koji su nekad u životu, u ma kojoj mjeri, iskazali odanost ideji Bosne i Hercegovine.
Osim toga, sama činjenica da se politička privatnost uvodi kao kriterij u selekciji državnih službenika, otvara prostor za kafkijanske, totalitarne obrasce kazne, zasnovane na kleveti ili paušalnoj procjeni nekoga kome je data moć da procjenjuje ko jeste a ko nije politički štetan. Ako će Agencija za državnu službu imati ingerencije da procjenjuje privatnu političnost državnih službenika, ona će samim tim imati politički stav, funkciju, misiju, jer se opet u ime neke politike propisuje šta jeste, a šta nije politika.
U ovom slučaju, politika će biti ono što ne odgovara propisanom ideološkom diskursu, a nepolitičnost sve drugo što jeste politika, ali ona koja treba projektantima iz Karađorđeva da završe posao u miru i bez halabuke. Na kraju, zar politička šutnja pod političkom prisilom nije izraz političke namjere i njenog rezultata?
Piše: Fatmir Alispahić
Sabah, New York, 16.06.2004.