Sabah

Legalizirano linčovanje slobode govora

Novinari će u Sarajevu zbog nepodobnog mišljenja ostajati bez kompletne privatne imovine, zašta će se pobrinuti ideologizirano pravosuđe koje na sebe preuzima drskost da procjenjuje šta se smije, a šta se ne smije misliti. …Baš kao u vrijeme komunizma.

U posljednjih pola godine splasnule su monstruozne optužbe koje su se nakon 11. septembra 2001. organizirano sručile na moralni kredibilitet Armije RBiH i na civilizacijsku opredjeljenost bošnjačkog naroda. U tom medijskom stampedu mogle su se čuti razne nebuloze, poput one da je Bin Laden bio u BiH, da se slikao sa Izetbegovićem, da je u BiH i dan danas živa teroristička mreža Al-Kaide, i sl. Naši čitaoci u dijaspori su uglavnom obavještavani o svim oblicima pokušaja satanizacije Bošnjaka.

Logičan je bio, ali i ostao, interes srpskih i hrvatskih separatista da oblate bošnjački narod, kako bi se diskreditirala civilizacijska ideja zajedničke, multietničke BiH. Od stupnja satanizacije Bošnjaka, ovisi stupanj bh. podijeljenosti. Na žalost, u ovoj operaciji su nečasne uloge odigrali i neki strani faktori. Prisjetimo se samo nedavne izmišljotine Berluskonijevih medija da u BiH danas ima 10.000 terorista Al-Kaide koji svakog časa mogu napasti Evropu. Pa u BiH u toku rata nije bilo više od 500 mudžahedina, što su potvrdili i američki izvori!

To što je splasnula ova kampanja tek je privid, jer su ostali nepromjenjeni srpski i hrvatski interesi za parčanje BiH po dogovoru iz Karađorđeva. Ti interesi su izvodivi samo kroz satanizaciju bošnjačkog političkog faktora, čime se marginalizira ideja zajedničke, jedino moguće, BiH. No, ovaj privid ne znači da će se kampanja protiv Bošnjaka nastaviti sa istom žestinom, i istim metodama. To je znak da je medijski otpor u Sarajevu protiv projekta sataniztacije Bošnjaka dao neke efekte. Koliko-toliko pravovremeni medijski odgovori na monstruozne nebuloze uspjeli su usporiti ovu operaciju. No, nastavak slijedi.

Naredni cilj je razoružati slobodu govora, spriječiti patriotski opredjeljenje novine i novinare da slobodno misle. U tom smislu je ideologizirano pravosuđe dobilo odriješene ruke da propisuje enormne kazne za tzv. klevetu i tzv. raspirivanje nacionalne mržnje. To je prilika da se ušutkaju mediji i novinari koji misle svojom klavom, kako bi na javnoj pozornici opstala samo kleveta. Ako se to dogodi, istinu o Bošnjacima više neće imati ko saopćiti.

Ideološki karakter krivice

Glavni karađorđevski vazal Zlatko Lagumdžija je u više navrata govorio o potrebi sankcioniranja novinara koji ne misle totalitarnom tintarom. Konkretno, on je optužio novinare za aferu državni udar. Zanimljivo, manje su mu bitni državni funkcioneri, čelnici FOSS-a (Federalne obavještajno-sigurnosne službe), koji su su plasirali sporni materijal i ustvrdili da se radilo o pokušaju državnog udara. Zar mogu novinari biti odgovorni za prenošenje i komentiranje stavova državnih funkcionera?

U demokratskom ambijentu – ne mogu, ali u ambijentu koji teži kontroli misli i javne riječi – mogu. Lako će se ušutkati neposlušni državni funkcioneri ako razumiju da je ubijena sloboda javnog govora. Možeš misliti šta hoćeš, ali u zatvoru svoje glave. Zalud ti htijenje da ukažeš na nepravdu, propuste, nezakonitost, ako to nemaš gdje reći. Otud je operacija porobljavanja javne riječi ključni korak u totalitarnom ovladavanju svim segmentima političkog prostora.

Zanimljivo, ovakav će stav prema aferi državni udar gotovo pola godine poslije ponoviti pravosuđe u Sarajevu. Mogao je Munir Alibabić tužiti koga hoće zato što je prisluškivan, ali pravosuđe nije smjelo pristati da okrivi novinare zbog objavljivanja tvrdnji državnih funkcionera. Alibabić je tužio odabrane novine i novinare koji su prenosili stavove iz FOSS-a. Za početak, Dnevni avaz je Alibabiću morao po odluci suda platiti 20.000 KM. Na redu su ostali.
Dakako, Alibabić nije tužio Slobodnu Bosnu ili FTV koji su takođe objavljivali iste materijale, ali s drugom porukom. Kakva je razlika? Oni koji su prenijeli poruku čelnika FOSS-a da se radi o podrivanju ustavnog poretka, što je nespretno nazvano državnim udarom – krivi su, a oni koji su tarlahali državnim tajnama i tvrdili kako se ne radi o državnom udarom, nisu ni tretirani. To nam kazuje da krivica ima ideološki karakter. Alibabiću i pravosuđu nije sporno objavljivanje državnih tajni, već ideološka obojenost stava. No, taj stav je proistekao iz poruke državnih funkcionera! Suludo je kriviti novinare što obavljaju svoj posao. Šta su trebali? Ignorirati javno obavještenje FOSS-a i njegovih čelnika da je neko pripremao državni udar?! Kakvo bi to bilo novinarstvo? Ideološko. …Ono kakvo se upravo stvara.

Uništavanje novinara

Reforme Krivičnog zakona su tempirane kao pravni okvir za proganjanje nepodobnih novina i novinara. U zadnjih deset godina nije bilo toliko tužbi, presuda i novčanih kazni za tzv. klevetu kao u posljednjih nekoliko mjeseci. Ideologizirano pravosuđe obavlja svoju reformiranu funkciju: nemilosrdno kažnjava nepodobne novine. U ovoj hajci na slobodu govora neće stradati policijski bilteni iz Karađorđeva, niti medijski giganti; stradat će mediji koji se ne uklapaju u ideologiziranu sliku Bosne, uglavnom oni koji jedva opstaju na tržištu. Recimo, kad se sa račna jedne sedmičjne novine računa otme 20.000 KM, to je bezmalo mjesečni prihod ove novine; novinari neće dobiti plate, neće se platiti računi… Sa još jednom takvom otimačinom, takva novina će se ugasiti.

Prema obavještajnim informacijama iz krugova bliskih Lagumdžijinoj hunti, planirano je da se na ovaj način do kraja godine pogase Ljiljan, Walter, Jutarnje novine… Ako se ostvari ovaj monstruozni plan, Sarajevo će prekriti mrak jednoumlja, straha i terora. Za Goli otok se opet godinama neće ništa znati.

Pravosudna mafija neće uništavati samo novine. Stradat će i novinari i njihove porodice. Tužbe su krenule. Kad sud odreže da neki novinar ima biti kažnjen sa 5000 maraka, ili da će mu u toj vrijednosti biti zaplijenjena imovina iz kuće, to je kazna koja uništava život. Pogotovo život ovih žigosanih novinara, koji jedva sastavljaju kraj s krajem. Baška je poniženje, pred djetetom, kojemu ljudi u kožnim mantilima odnose djetinjstvo i vjeru u instituciju oca. Baška je spoznaja da zbog mišljenja ostaješ bez kompletne imovine, onako kako su nakon Drugog svjetskog rata od komunističkih hajvana uništavani narodni neprijatelji.

S(a)vršen zločin

Reformirani komunizam u pravosuđu je posebno rigorozan prema nacionalizmu. …Da je bogdom. Primjerice, komentator Dana Mile Stojić je tužio jednu novinu zato što je napisala da njegovo proganjanje tzv. azijatskih riječi ima nacistički karakter. Stojić je, naime, rekao da će biti stravično što će se na ulazu u Sarajevo nalaziti neboder na kome će pisati riječ Avaz, koja ne pripada evropskom civilizacijskom krugu jer je azijatskog porijekla. Ova novina će platiti kaznu za klevetu, a neće je platiti Stojić zbog svog lingvističkog rasizma.

Valjda bi javni tužitelj trebao reagirati na ove opasne gluposti, a tek onda novinari. No, tužitelj nije tu da išćeruje pravdu, već nepravdu. Sud je tu da reže kazne novinama koje konstatiraju određene pojave, a ne onima koji te pojave proizvode. Sve ovo je isto kao kad bi novinar odgovarao za ubistvo jer je pisao o ubistvu, a na osnovu tužbe koju je podnio ubica.

Ovaj isprogramirani zločin re(de)formiranog sistema protiv slobode govora je savršen. Teško je vjerovati u njegov neuspjeh. Nažalost.

Piše: Fatmir Alispahić

Sabah, New York, 23.06.2004.

Na današnji dan

  • Nothing has ever happened on this day. Ever.

Kalendar

Juni 2004
P U S Č P S N
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
282930  

Arhiva

Kategorije