Sead Zubanović: “Ko je bio Meša Selimović”

Sead Zubanović je prvi pisac bošnjačke alternativne povijesti! Njegov publicistički opus programski je usmjeren ka traganju za velikospskim podvalama koje u bošnjačkoj kolektivnoj (ne)svijesti žive kao važne istine. Svi narodi u Evropi sebe uče iz svojih knjiga, a samo Bošnjaci sebe uče iz knjiga koje im pišu ideolozi genocida nad Bošnjacima. Zubanović veli da je „falsifikovana prošlost najveći problem bošnjačkog naroda“. Logično, jer ako ne znaš ko si, kako ćeš znati kuda ideš. Orwell kaže: „Ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost.“
Zašto su svi režimi u proteklih 137 godina uklanjali i falsificirali tragove bošnjačkog duhovnog i materijalnog vlasništva nad Bosnom? Zato da Bošnjaci ne bi osjetili svoju smrt. Zubanovićeva alternativna povijest se piše, objavljuje i čita izvan vladajućih tokova, iako se radi o suštinskim pitanjima bošnjačkog opstanka. Ne govorimo o nategnutim kontrukcijama, već o istinama, o pečatima činjenica. Uprkos tome, politička i društvena javnost nema snage da prihvati kako Sarajevo nije oslobođeno šestog, već petog aprila 1945., da ga nisu oslobodili srbijanski partizani, već XVI muslimanska brigada, da su lažni partizani u oslobođenom Sarajevu pobili nekoliko hiljada Bošnjaka pod izmišljenom optužbom da su „saradnici okupatora“. Zubanović na sličan način otvara nezgodna pitanja oko Despića kuće, Vuka Karadžića, Ive Andrića i vladike Njegoša, Alekse Šantića, Milorada Ekmečića, Rajka Noge, i dr. On piše o ubistvu Maka Dizdara. Krunski rad njegove publicistike je knjiga „Ko je bio Meša Selimović“.
Meša Selimović je, zar ne, naš, bošnjački i muslimanski, piše o dervišima, tekijama, nešto i negdje citira Kur’an, likovi mu se zovu muslimanskim imenima, te Ahmed, te Hasan, baš sve da (u)godi bošnjačkom uhu. Kako je onda moguće da Mešu Selimovića vole, paze, veličaju najveći četnički ideolozi, poput Dobrice Ćosića i Matije Bećkovića? Ne može biti i naš i njihov! Ako se Mehmed proglasio Srbinom, valjda mu je ta knjiga muslimanska? Zašto Mešini četnički ideolozi makar upola ne vole druge bošnjačke pisce, recimo, Rešada Kadića, Nedžada Ibrišimovića, Isnama Taljića, koji su posve u muslimanskoj duhovnosti? Nezgodna pitanja, a jasni odgovori.
Sead Zubanović otkriva da je Meša Selimović velikosrpski ideološki proizvod, koji treba da afirmira srbističko čitanje Bošnjaka, s ciljem razmuslimanjenja i povratka „veri pradedovskoj“. Tako su svi kolonizatori instalirali svoj ideološki narativ u intelektualnu produkciju koloniziranog naroda. Meša Selimović je najuspješniji proizvod velikosrpskog narativa u bošnjačkom biću, samim tim što Bošnjaci Mešu Selimovića vide kao istaknutu perjanicu afirmacije svoga identiteta. Kojeg identiteta?
Višestruke su koristi od ove Zubanovićeve knjige. Koliko je važno da se na činjenicama uvjerimo ko je bio Meša Selimović, da pretpostavimo mogućnost kako su velike knjige ovog prosječnog pisca timski napisali srpski majstori književnosti, još je važnije da razumijemo strateške projekcije velikosrpske mašinerije. Za očekivati je da će Zubanovićeva knjiga podstaknuti dekonstrukciju vladajućeg narativa, onoga što nam je nametnuto kao trajna istina, a što je kreirano u Beogradu i u beogradskim filijalama u Sarajevu. Pretpostavka da su dvije izvrsne knjige Meše Selimovića napisali drugi – jer su njegove prethodne knjige prosječne i stilski ne nalikuju na „Derviša i smrt“ i „Tvrđavu“ – otvara prostor za uspoređivanje jezičkog i svakog drugog rukopisa prvog, pravog, i drugog, lažnog Meše Selimovića. Šta ako se dokaže ova pretpostavka, da je jedan iskompleksirani i lažima skloni Bošnjak, oženjen za kćerku srpskog generala, prihvatio faustovsku ponudu da se od njega napravi veliki pisac, kako bi postao vrijednosna, autogenocidna mjera za Bošnjake, koji se tako guraju u posrbljavanje?! Zubanović navodi niz činjenica koje vode do ove pretpostavke. A te činjenice su tako neumoljive da ne postoji mogućnost poistovjećivanja Meše Selimovića, kao pisca muslimanske knjige, sa Mešom Selimovićem, kao ikonom velikosrpske ideologije. Nešto je od ovoga dvoga lažno, budući da idelogija genocida nad Bošnjacima ne može biti naklonjena afirmaciji bošnjačkog i muslimanskog bića. A četništvo je zaljubljeno u Mešu Selimovića. Kao i u Emira Kusturicu. Kao i u svakog Bošnjaka koji negira i blati bošnjački identitet.
Knjiga Seada Zubanovića je iskorak generacije prema razobličavanju velikosrpskih ideoloških omči oko bošnjačkog vrata. Kad se razumije taj složeni mehanizam obmane žrtve, razumjet će se geneza žrtve, ta nepamet zbog koje se Bošnjacima ponavlja tragična povijest.
Oktobar 2015. mr. sc. Fatmir Alispahić