Da bi se okotila desnica, moraju postojati aspiracije prema tuđem. Bošnjaci ne umiju sačuvati ni svoje, a kamo li kidisati na tuđe.
Hegemonistička ispostava zagrebačkog Večernjeg lista u BiH u svome je okupatorskom izdanju objavila 22. rujna tekst u kome se tvrdi da je – “Fatmir Alispahić medijska ikona bošnjačke desnice”. Povod je ona priča o pederima. Koji dan prije FTV je u policijskom magazinu Lagumdžijine hunte tu medijsku ikonu proglasila fašistom. Sve zbog pedera. Toliko su im pederi prirasli za srce da svakog antipedera meću na medijsku lomaču i časte pogrdarijama.
Problem bosanske stvarnosti je u izobličenju pojmova, zamjeni teza i identiteta, u prešaltavanju uloga agresora i žrtve, plaćenika i patriota, boljševika i demokrata, a što se odvija pod diktatom sile, novca i domaćeg provincijalizma.
Apartheidski karakter
Proglasiti moju malenkost „desničarem, nacionalistom, fašistom“, itd. – budalasto je koliko i proglasiti Adolfa Hitlera humanistom. Trebale bi mi stotine stranica da ispišem gdje sam sve promovirao ideje demokratskog socijalizma i antinacionalizma. I to u ratu kad su kojekakvi Senadi Avdići mlatili pare od SDA, a kada sam ja osnivao nevladine organizacije za zaštitu multietničkog identiteta Bosne, zbog čega me to isto stado proganjalo k’o „četnika i izdajicu muslimana“.
Kroz mnoštvo tekstova sam tvrdio da zakonski mehanizam u BiH mora biti određen antinacionalizmom. Moju ideju o potrebi izmjene Izbornog zakona, u smislu određenja da sve starančke liste moraju biti multietničke, po popisu iz 1991. – nije podržao niko. Kako, majka mu stara, kad imamo toliko organizacija i medija koji se k’o fol zalažu za multietničnosti?! Kako kad je jasno da se uvođenjem multietničnosti u samo izvorište političkog života, dakle u stranke, može izbjeći naciokratski koncept?! Ako na listama mora biti trećina žena, zašto ne bi onda bila i ravnomjerna zastupljenost svih naroda?
Primjerice, ako je u Tuzli po popisu iz 1991. bilo po 15 odsto Srba i Hrvatra, onda bi sve stranke morale na svojim listama imati procentualno toliko jednih i drugih. Pa nek’ se onda HDZ u Livnu i Duvnu bori da pridobije Bošnjake i Srbe! Nek’ onda SDS izvoli aterirati prema bošnjačkim i hrvatskim interesima, kako bi pridobio nesrpske kandidate bez kojih ne može izići na izbore!
Navodna primjena odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti bh. naroda šuplja je priča jer se ne odnosi na cjelokupan politički sistem. Stranke su osnovica tog sistema, te je indikativno kako mogu biti izuzete iz primjene Odluke o konstitutivnosti. Mononacionalno političko organiziranje u BiH nije odraz demokratije, već šovinizma. Vlast u svojoj srži, u strankama, mora biti multietnička kako ne bi bila suprotstavljena pravima drugih. Ovo što nam je potureno, laž je, jer nisu dokinute mononacionalne vlasti, koje u multietničkoj zajednici imaju apartheidski karakter.
E, sad, ovo što sam ukratko izložio, opisivao sam kamaru puta nadugačko i naširoko. …Kao „desničar & fašista“, jakako.
Lažni identitet
Bošnjačka desnica ne postoji. Izuzev ako se odlazak u džamiju ne smatra desničarenjem, a u crkvu multikulturom? Da bi se okotila desnica, moraju postojati aspiracije prema tuđem. Bošnjaci ne umiju sačuvati ni svoje, a kamo li kidisati na tuđe. Jedina desnica u Bosni su četnici i ustaše, pomognuti komunjarama iz SDP-a. Oni zajedničkim snagama rade na preoblikovanju genocidne agresije u građanski rat, a što je izvodljivo samo kroz satanizaciju bošnjačke žrtve.
Ko god ukaže da je dejtonska stvarnost suprotstavljena imperativima multietničnosti i samoodrživosti bh. društva, da četnički i ustaški projekti djeluju ispod demokratske šminke, uz plaćenike koji se predstavljaju kao tzv. demokratska alternativa – taj će biti preoglašen “desničarem i fašistom”. A istinski fašisti, koji do daljnjeg deru Bosnu i blate bošnjačku žrtvu, slove kao tzv. demokrate, jer ih okupirani medijski sistem takvim predstavlja. Otud razni plaćenici imaju ekskluzivno pravo da proglašavaju desničare i fašiste.
A zapravo su u službi osvjedočenog četničkog i ustaškog fašizma, sa zadatkom da svaki proplamsaj zdrave bosanske incijative žigošu kao ekstremizam. Udružuju se u tzv. pokrete za promjene, u Krugove 99, izmišljaju gluposti o nekakvoj trećoj republici, samo kako bi stvorili lažni identitet svoje okupatorske, fašističke, desničarske suštine.
U protivnom, neko bi od njih podržao ideju o zabrani mononacionalnih stranaka. Neko bi primijetio da nije u redu snimati filmove o pederima (Go West), o građanskom ratu (Ničija zemlja), o bošnjačkim ćorkanima i ugrusuzima (Gori vatra, Kod amidže Idriza, Ljeto u zlatnoj dolini), a naspram moralne obaveze da se umjetnošću svjedoči genocid, kao doprinos moralnom i pravnom imperativu za povratak BiH u svoje prirodno, povijesno utemeljeno, multietničko stanje.
Biti od takvih prostitutki proglašen “medijskom ikonom bošnjačke desnice, fašistom i nacionalistom” – zvuči kao priznanje.
Piše: Fatmir Alispahić
Sabah, New York, 06.10.2004.