Pokazalo se da je Forum mladih Stoca tek instrument za rušenje lokalnih bošnjačkih struktura koje su nazaslužnije što je Stolac postao paradigma mogućnosti bošnjačkog povratka, uprkos nasilju hrvatskih ekstremista.
Forum mladih Stoca je stekao nepodijeljene simpatije patriotske javnosti u povodu akcije skidanja paradržavne zastave tzv. Herceg-Bosne i postavljanja državne bh. zastave u Stocu, ali nije izdržao ni mjesec dana u ulozi neovisnog i slobodoumnog generatora pozitivnih promjena u ovom gradu. Taman kada se pomislilo da se iz stolačkog ambijenta može roditi jedna nova, progresivna snaga, ispostavilo se, ipak, da se u BiH malo šta događa bez kontrole poznatih ideoloških centara moći. Naime, Forum mladih Stoca je optužio SDA da – “pomaže hrvaćenje Stoca”, te iznio čitav niz optužbi na račun najjače bošnjačke stranke. …Kao da je SDA kriva za stanje u Stocu.
Stolačka paradigma
Osobno sam se u septembru 2002. uvjerio u apartheidski ambijent u kome žive stolački Bošnjaci. Tada sam u Stocu održao tribinu pod nazivom Bošnjački dijalog. Bio je to, kako su mi kazali Stočani, prvi politički skup Bošnjaka u Stocu nakon rata. Bošnjački dijalog je održan u tada jedinoj “bošnjačkoj” kafani, jer je Bošnjacima priječen pristup svim javnim mjestima gdje bi se mogli okupiti. Inače, ova kafana, čiji sam naziv zaboravio, svih ovih povratničkih godina imala je značenje jedinog bošnjačkog okupljališta.
U Bošnjačkom dijalogu smo otvoreno razgovarali o svim problemima sa kojima se susreću stolački Bošnjaci, a koji svjedoče da se njihov povratak u Stolac realizira samo zahvaljujući jednoj stamenoj upornosti, gotovo inatu, jer je sve drugo usmjereno na zadržavanje stanja apartheida i segregacije.
Budući da Stolac čini dio moje stvaralačke i intimne biografije, jer sam u ovom gradu 1989. dobio nagradu “Mak Dizdar” za poeziju, prethodnih sam godina napisao više tekstova o Stocu. Vidio sam da stočaki Bošnjaci znaju za ove tekstove, da cijene to što neko “iz unutrašnjosti” brine njihove brige, ali i da su nezadovoljni što takvih javnih obraćanja nema više.
Nažalost, rekao sam im, konstanta bošnjačke politike je zagubljenost, nepismenost, sitnosopstveništvo, i teško je očekivati da bi se tu šta moglo promijeniti. Ponovio sam im teze iz jednog svoga teksta o Stocu – da su upravo stolački Bošnjaci paradigma organizacione i patriotske discipline kakvu bi trebalo graditi u bošnjačkom narodu. Kao primjer sam im naveo njima dobro poznatu situaciju oko pokušaja rušenja Careve džamije u obnavljanju.
Jedne noći su hrvatski ekstremisti krenuli da ruše građevinsku ogradu oko džamije, ali se za desetak minuta na licu mjesta našlo stotine stolačkih Bošnjaka, koji su stvorili živi zid oko džamije. Za pola sata džamiju u Stocu je opasavalo hiljade Bošnjaka. Hrvatski ekstremisti više nikad nisu pokušali učiniti isto.
Drugi, takođe njihov primjer, bio je kada su hrvatski ekstremisti u više navrata, noću, lupali izloge na onih nekoliko tek obnovljenih bošnjačkih radnji. Nakon što su bošnjački momci jedne noći uzvratili, i polupali nekoliko izloga na hrvatskim radnjama, slučaj se više nikada nije ponovio. Rekao sam im da bi njihov primjer trebalo u bošnjačkom narodu afirmirati kao jedini put da se ljudi vrate na svoje, da istraju, i pobijede, uprkos provokacijama, koje će utihnuti srazmjerno kvalitetu otpora i odlučnosti da se bude svoj na svome.
Tribina se završila pokasno. Namjerio sam putovati do Jablanice, i tamo konačiti, kod jednog prijatelja. Domaćini su me zamolili da me do skretanja za Mostar otprate kolima, jer, kako rekoše, ni oni sami ne putuju noću, jer se svašta znalo događati.
Ovaj uvod “o Stocu izbliza” je bilo nužno kazati kako bi se razumjela instrumentalizirana reakcija Foruma mladih Stoca.
Pogrešna adresa
Forum mladih, dakle, optužuje SDA da je – “svojom pasivnošću legitimirala punu segregaciju bošnjačkog i srpskog stanovništva”, te da nije učinila ništa – “kako bi se spriječilo agresivno hrvaćenje i katoličenje javnih prostora nezakonitim postavljanjem zastava pod kojim su provedeni projekti uništavnja Stoca”. Pominjanje “srpskog stanovništva” je šuplja priča, koja ovom obraćanju treba da dadne multietnički kredibilitet, jer se srpski povratnici u Stolac mogu izbrojati na prste. Drugo, kamara križača je po Stocu postavljena još u vrijeme kada u Stocu nije bilo bošnjačkog uha, a koliko je danas moguće priječiti takvo katoličko nasilje i hrvaćenje kazuje upravo iskustvo Foruma mladih Stoca. Eto, oni su skinuli zastavu ustaške hunte Mate Bobana pa su je policijski organi vratili na “povijesno odredište”, uz pomoć jedinica SFOR-a.
Forum mladih optužuje SDA i da se – “nije bunila protiv pljačkanja društvenih dobara i njihovog dodjeljivanja zaslužnim zločincima”. Na kraju, istinska, predizborna, instrumentalizacija Foruma mladih vidi se iz zaključne rečenice, gdje se građani Stoca – “pozivaju da onemoguće dalju zloupotrebu povjerenja koju su predstavnici SDA provodili”.
Lako je dokazati da je Forum mladih Stoca postao predizborni instrument. Primjerice, oni se obraćaju samo ogranku SDA, iako u Stocu djeluju i druge stranke. Oni sve što je počinila ekstremna hrvatska politika stavljaju na adresu pasivnosti SDA. Oni, napose, plasiraju neistine, jer ako je gdje SDA bila kako valja, onda je to u Stocu. Upravo su ljudi okupljeni oko SDA i Medžlisa IZ Stolac kreirali istrajnost na povratku Stočana, uprkos provokacijama. Osobno sam u posjedu obimne dokumentacije koju su ovi ljudi posljednjih godina slavali na razne adrese, ukazujući na potlačenost Bošnjaka i apelirajući za ukidanje aparthieda. To su desetine pisama i apela. Čini se da toliko apela dosad nije sabrala ni Centrala SDA, u odnosu na sve bošnjačke povratnike.
Međutim, činjenica je da se vrh SDA u Sarajevu nije nikada bavio Stocem. Bilo bi smisleno da je Forum mladih svoju kritičku oštricu uputio prema krovnim bošnjačkim institucijama, koje su svojom nebrigom za Stolac ispisale još jednu od balijskih stranica svoje antipolitičke i nenarodne povijesti. Na lokalnom nivou, u Stocu, bošnjačka je politika, pak, ispisala paradigmu uzora na koju bi se trebali ugledati bošnjački politički prvaci, ali i svi Bošnjaci koji su danas, na ma kom nivou, odgovorni za politički status Bošnjaka.
Uostalom, ideološka pozadina Foruma mladih Stoca mogla se pročitati još kada su lideri ove organizacije afirmirani u policijskom magazinu FTV “60 minuta”, kao najjačem medijskom eksponentu SDP-ove politike satanizacije i kriminalizacije bošnjačkog svega i svakoga.
Antrfile
Navijači iz OHR-a
O koordiniranosti predizbornih aktivnosti u Stocu svjedoči i momentalna reakcija OHR-a u povodu saopćenja za javnost Foruma mladih Stolac. Baška je što se OHR dosad nikad nije oglašavao u povodu saopćenja nekog udruženja građana, a baška što je to oglašavanje dibidus otkrilo karte ove propagandne operacije. OHR, dakle, saopćava: – “Građani Stoca od svojih lidera i političkih stranaka zaslužuju bolje. SDA, HDZ i dr. trebaju pokazati odgovorno ponašanje i liderske kvalitete. Stranke bi na taj način pokazale kako nemaju namjeru patnje građana Stoca iskorištavati za sticanje političke prednosti”. Itd. Itd.
Temeljno je pitanje: zašto OHR u istu ravan u Stocu stavlja SDA i HDZ? Jedni vladaju i teroriziraju nehrvatsko stanovništvo, a drugi statiraju u vlasti i trpe apartheid. Zar to može biti isto?
Piše: Fatmir Alispahić
Sabah, New York, 09.06.2004.