Sabah

Velikosrpska medijska okupacija Bosne

Srbijanska TV Pink dobila je dozvolu da zauzme dio frekvencija u bosanskohercegovačkom medijskom prostoru. To je isto kao kad bi Srbija dobila dio bosanskohercegovačkog neba ili zemlje.

U jeku velike antimafijaške kampanje srbijanski vlasti, u okviru koje su se iza rešetaka našle i mnoge estradne zvijezde, kao što su Ceca Ražnjatović i Aca Lukas, a estradna TV Pink optužena za veze sa mafijom, u Bosni i Hercegovini se događa nevjerovatan kontrast: Centralna regulatorna agrencija je dozvolila formiranje kompanije Pink BiH, i to tako što je srbijanskom TV Pinku preporučila da od lokalnih televizija otkupi licence, tj. dugoročne dozvole za rad! CRA ne samo da je prekršila sopstvena pravila, zbog čije rigoroznosti su u BiH zatvorene mnoge radijske i tv kuće, već je, po priznanju Amele Odobašić, glasnogovornice CRA, savjetodavno pomogla srbijanskom TV Pinku da pronađe i otvori rupe u zakonima, kako bi iz Srbije zauzela frekvencije koje su vlasništvo bh. države.
Srbijanska TV Pink je imala dovoljnu količinu drskosti da od CRA traži proširenje na BiH, a CRA je imala dovoljno velikosrpske kooperativnosti da TV Pinku objasni kako se može instalirati u BiH.

Glasnogovornica Odobašić bez imalo stida objašnjava kako je TV Pink uputila da se registrira kao bh. kompanija, te da potom od lokalnih televizija zatraži da joj ustupe svoju dugoročnu dozvolu. Međutim, lokalne televizije su dugoročne dozvole dobile za svoj program, a ne za program srbijanskog Pinka, ali to ne zanima CRA. Tako su televizije Step, Patrija, GLS i Kometa, sve iz Republike Srpske, postale TV Pink. Tome treba dodati i NTV 99 iz Sarajeva, Adila Kulenovića, koja prenosi program srbijansjkog TV Pink, ali se još ne zna da li će i ona svoju licencu prodati i predati bh. filijali ove srbijanske televizije.

Otvoreno sudjelovanje CRA u predaji bh. vlasništva kompaniji susjedne države, i to kroz bjelodano kršenje zakona, dosad je najočitiji dokaz da određeni međunarodni krugovi u BiH nastavljaju pomagati razaranje bh. države, dakako, i na medijskom planu. Uvoz TV Pink u BiH stoga ima višeslojna značenja i ambicije, te se ovaj skandal nužno mora promatrati sa više aspekata.

Gušenje bosanskih medija

Kada je prije dvije-tri godine CRA otvorila konkurs za dobijanje dugoročnih dozvola za rad svih radio i televizijskih kuća u BiH, kojih su se u toku rata razmnožile kao pečurke poslije kiše, uspostavljeni su okrutni kriteriji, pogotovo na programskom planu. Navodni cilj takmičenja za dugoročne dozvole bio je filtriranje medijskog prostora, koji je principom redukcije valjalo očistiti od nacionalističkih strasti i neprofesionalizma. No, poslije će se ispostaviti da je dodjeljivanje dugoročnih frekvencija, odnosno gašenje medija, išlo po unaprijed zacrtanom planu, koji je očito bio pristrasne političke naravi. Činjenice govore da su najdeblji kraj izvukli mediji sa bošnjačkom kulturnom profilacijom, za razliku od mnogih srpskih i hrvatskih medija koji su dobili dugoročne dozvole, i nastavili kontaminirati politički prostor.

Nažalost, totalna bošnjačka neorganiziranost i dezorjentiranost uzrok je što ni danas nemamo temeljitu analizu ove sječe bošnjačkog prava na informiranje; Kulturno društvo Bošnjaka Preporod, koje bi se moralo baviti ovakvim projektima, organizira tamburijade i filozofijade, od kojih ni Bosna, ni Bošnjaci, nemaju dugoročne koristi. Da li uprli prstom u ovaj problem, ili u problem bošnjačke zagubljenosti u procesu privatizacije, ni u jednoj bošnjačkoj i muslimanskoj instituciji nećemo naći grupu ljudi koja sebe smatra odgovornom za strateško promišljanje bošnjačke budućnosti. Oni, uglavnom, slave tursku prošlost, baš kako bi to Srbi i željeli, i poručuju narodu smiješne floskule, tipa: Bosne je bilo i Bosne će biti!, ili: Mašala, nikad nismo bolje stajali!

Otud danas nemamo tačan presjek svih medija bošnjačke kulturne i bosanskohercegovačke patriotske, građanske orijetnacije, koje je potamanila CRA. Možemo se prisjetiti da je u Sarajevu ugašena Bošnjačka televizija, koja je ispunjavala i nadmašivala sve propozicije iz konkursa, ali joj je nepremostiva mahana bila što je njen direktor jedan od bliskih saradnika Alije Izetbegovića. Eto, ispostavilo se da je srbijanska TV Pink posve bliska Miloševiću, Karadžiću, Mladiću i svekolikoj svesrpskoj zločinačkoj i mafijaškoj strukturi, pa joj to nije prepreka, već čini se preporuka, da zaposjedne bh. frekvencije, kao vlasništvo bh. države.

Dalje, prisjetićemo se, u Tuzli je ukinut Radio Hayat, jedina radio stanica sa koje su muslimani tuzlanskog kraja mogli čuti poziv na molitvu. Tuzlanski Hayat je bio operiran od politike, tretirao je teme iz kulturne povijesti Bosne i Bošnjaka, ali i drugih naroda; bavio se i lokalnim temama, glorificirajući multietničku tradiciju Tuzle. Nasuprot Radio Hayatu, hrvatski Radio Soli, nazočan u Tuzli, dobio je dugoročnu dozvolu za rad, iako ova krugovalna postaja direktno prenosi radijske programe Hrvatske radio televizije, dakle, susjedne države. Dalje, u Žepču je ukinuta radio stanica koja je zastupala ideju bosanskog Žepča, jednakopravnosti i konstitutivnosti, a ostavljena je hrvatska radio postaja koja je pozivala na nacionalnu mržnju, na apartheid prema Bošnjacima, o čemu postoje brojni snimci, sa kojima je na vrijeme bila upoznata CRA. Primjera, dakako, ima još.

Bošnjačka javnost tada nije reagirala na dvojne aršine CRA. Računalo se, kao i obično, da je u popustljivosti ključ mira i rahatluka. Ali, kao i obično, ispostavilo se da je bošnjačka popustljivost sevep svih bošnjačkih nevolja. Eto, danas, CRA u BiH uvozi srbijansku televiziju iza koje stoji zločinačka i mafijaška velikosrpska imperija. To, dakako, neće znati običan narod, koji nema vremena za politiku, za shvaćanje da su mediji moćniji od ma kakve vojske. Jer onaj ko kontrolira dušu, misao, moral, taj gospodari i svim drugim. Dok se narod bude veselio uz estradne prostakluke TV Pinka, neće ni razabrati granicu na kojoj fes postaje šajkača.

Uvoz srbijanskog zla

Nedavno je na Radiju Slobodna Evropa napravljen izuzetan prilog u uvezanosti srbijanskog i estradnog podzemlja. Nekoliko sagovornika ustvrdili su da je politička, moralna i estetska degeneracija srbijanskog društva, potaknuta Miloševićevim režimom, vjerodostojan odslik imala u erupciji estradnog kičavila, koji se našao na pijedestalu vrhunskih društvenih vrijednosti. Mafijašku i zločinačku suštinu srbijanskog društva odslikavali su estradni junaci novog doba. Kao ozvaničenje ovog braka između mafije i estrade uzima se spektakularno vjenčanje ratnog zločinca Arkana i estradne zvezde Cece, koje je direktno prenošeno na nekoliko tv stanica, kao što se prenose vjenčanja članova kraljevskih obitelji po Evropi. Tek ubistvo srbijanskog premijera Đinđića potaknulo je srbijanski obračun sa paralelnim sistemom vlasti, ali i sa duhovnim ništavilom koje je osvojilo medijsku i kulturnu stvarnost Srbije.

U trenutku kad se Srbija katilski obračunava za ovim zlom, CRA u Bosnu na velika, zvanična, legalistička vrata uvozi medijsko centrište tog srbijanskog zla. Ustoličavanje TV Pink u BiH ima dimenziju legalne okupacije BiH; da li TV Pink došao u Bosnu ovako, dejtonski, uz pomoć CRA, ili oružanom agresijom, da je kojim slučajem velikosrpska armada uspjela pokoriti Bosnu – posve je svejedno. TV Pink je u Bosni, kao živo svjedočanstvo da je Bosna pokorena, od Velike Srbije, da Bosna nije država, da Bosna ne vlada svojim medijskim prostorom, svojim frekvencijama kao suverenim vlasništvom, napose, kao svjedočanstvo da su velikosrpski pomagači iz međunarodne zajednice širom otvorili karte.
I, šta će se dogoditi? Ništa.

antrfile
Reakcije
Alija Behram, direktor RTV Mostar: Razočaran sam, da ne kažem šokiran. Ako CRA to tolerira, onda postavljam pitanje smisla takmičenja koje je nametnula stanicama u BiH za dobivanje licenci. Zašto smo se takmičili za dugoročnu dozvolu ako je sve to lako prodati.

Elvir Švrakić, direktor NTV Hayat iz Sarajeva: Ako sada program TV Pinka nije u skladu sa programom koji je TV stanica koja ustupa frekvenciju navela u aplikaciji, onda CRA krši pravila.
Vehid Šehić, član Izborne komisije BiH: U naše područje ulaze moćne elektronske kuće susjednih zemalja koje prijete da ugase male stanice. One uzurpiraju naše prirodne resurse za male investicije i ogromnu korist.
Gabrijel Vukadin: Pravno i legalno je to uredu.

Piše: Fatmir Alispahić
Sabah, New York, 02.04.2003.

Na današnji dan

  • Nothing has ever happened on this day. Ever.

Kalendar

April 2003
P U S Č P S N
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
282930  

Arhiva

Kategorije