Sabah

Balilukizacija bošnjačke politike

Obuka naše Policije na Pogorelici, od strane iranskih instruktora, po svjedočenju američkog ambasadora Petera Gilbrihta, odvijala se uz puno znanje i podršku Amerike. Danas se ta sigurnosna saradnja nastavlja, iako Federalno tužiteljstvo nije povuklo svoj akt da je Iran teroristička zemlja.

Nedavno je u zvaničnoj i prijateljskoj posjeti našoj zemlji boravio predsjednik Islamske Republike Iran Sejed Muhamed Hatami, te ponudio razne vidove ekonomske i socijalne pomoći, kao što je, recimo, donacija od dva miliona dolara za unapređenje zdravstvene zaštite.

Iranski Predsjednik je kazao kako ova pomoć našu zemlju ne obavezuje ni na šta, jer je to samo prijateljska želja Irana da pomogne našoj zemlji, uz poštovanje našeg svekolikog integriteta. Zar se u globalizicijskom robovlasništvu može zamisliti postojanje nekoga ko daje svoj novac, a zauzvrat ne očekuje nikakve ustupke?

Eto, nama se to upravo dogodilo od Irana, države koja je i u vrijeme agresije bezrezervno, šakom i kapom davala sve što nam je bilo potrebno. Na ovu pažnju mi smo proteklih godina uzvratili kao najgori džilkoši, progoneći Iran kao terorističku zemlju. Kad kažemo MI, onda mislimo na činjenicu da se ni jedan bošnjački funkcioner nikada nije javno usprotivio poplavi ovdašnje državne i medijske satanizacije Irana. Eto, niko nije osjetio potrebu da se za sve te gadosti izvine iranskom Predsjedniku, pa ni nakon što je Njegova Ekscelencija posvjedočila da iransko prijateljstvo prema BiH nije pomućeno našim hajvanlucima. Jednostavno, kao da se ništa nije dogodilo. A dogodilo se. Evo šta…

U traganju za podobnošću

Negdje prije mjesec-dva Iranska ambasada u BiH je u Sarajevu organizirala prijem u povodu godišnjice islamske revolucije. Na prijem je došao kompletam diplomatski kor, uključujući i američkog i britanskog ambasadora. Ali, na prijemu se nije pojavio ni jedan čelni bošnjački funkcioner! Zašto? Zato što su bošnjački funkcioneri tek jeftini, sluzavi, sipljivi ugursuzi koji su u svojim zrnastim mozgovima izračunali da bi ih na ovom prijemu kogod mogao vidjeti, obilježiti, označiti, pa bi postali nepodobni u svjetskoj borbi protiv tzv. islamskog terorizma.

Jer, ti bošnjački moždani tuberani su razabrali nešto, pročitali u novinama, da bi sad Amerika mogla udariti na Iran, i da nije baš podobno viđati se sa Irancima, jer naš narod kaže: skimsitakisi. A našim je klempovima stalo da budu podobni, a kako će biti podobni ako ih neko spazi da hodaju po nekakvim islamskim prijemima.

Ovaj koordinirani bojkot prijema u Iranskoj ambasadi od strane bošnjačkih čelnika velika je sramota za sve nas. Jer, narod koji ne osjeća zahvalnost i poštovanje prema državi koja mu je u najteža vremena pružila maksimalnu pomoć, uistinu je feleričan. Obraz su nam na ovom prijemu spasili Bošnjaci koji nisu državni i nacionalni čelnici, već političari tzv. nižeg ranga. Ali, mrlja je ostala.

Pogorelica u Predsjedništvu

To što bošnjački čelnici nisu došli na ovaj prijem logičan je slijed ljigavosti bošnjačke politike koja je posljednjih godina šutala o svekolikim satanizacijama Irana. Prisjetimo se, kompletan montirani proces Pogorelica je zasnovan na optuživanju iranskih instruktora za terorističku obuku naših policajaca.

U zvaničnom aktu Federalnog tužiteljstva, u kome se optužuju čelnici naše Policije, doslovce piše: “Nakon što su se prethodno dogovorili, uspostavili su saradnju sa obavještajnom službom Islamske Republike Iran – MOIS, čija im je teroristička aktivnost bila dobro poznata”. Dakle, naše Tužiteljstvo je već presudilo da je iranska državna služba teroristička, što znači da je i Iran teroristička država. A pošto je Tužiteljstvo već presudilo da je Iran teroristička država, to znači da se svi koji su kontaktirali sa Iranom imaju smatrati teroristima. Na tim osnovama je montirana Pogorelica.

I šta se danas dešava kao neviđeni paradoks? To što je prilikom posjete predsjednika Hatamija razgovarano i o oblicima sigurnosne saradnje! Dakle, Federalno tužiteljstvo bi danas moglo optužiti za terorizam članove Predsjedništva BiH, po istoj logici po kojoj je optužilo Bakira Alispahića i ostale. Ne može valjda Iran do prije dvije godine biti teroristička država, a sad odjednom antiteroristička!?

I šta je još paradoks? To da se obuka naše Policije na Pogorelici, od strane iranskih instruktora, po svjedočenju američkog ambasadora Petera Gilbrihta, odvijala uz puno znanje i podršku Amerike. Danas se ta sigurnosna saradnja nastavlja, iako Federalno tužiteljstvo nije povuklo svoj akt da je Iran teroristička zemlja.

Nešto tu smrdi

Pored brojnih primjera ovdašnjeg optuživanja Irana za terorizam vrijedi se prisjetiti zvaničnog dokumenta SDP-a iz 2001. godine u kome se tvrdi da Iranska amabada priprema islamsku revoluciju u BiH. Dokument u devet tačaka nosi naslov “Revolucija finansirana iz Teherana”, a u njemu piše: “Veza sa Ambasadom Irana, njihov boravak i priča o revoluciji objašnjavaju i porijeklo novca koji je ubačen u ovu kampanju. Osim neonacističkog načina blokade zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, oni imaju i partijske odrede koje čine ekstremistički, agresivno i teroristički nastrojene Vehabije, (…) s namjerom da već sutra, nakon sukoba koje očekuju, budu graničari sa mudžahedinskim načinom političke i terorističke borbe”.

Posjeta iranskog predsjednika Hatamija je napravila zabunluk u našem javnom prostoru. Godinama već državne institucije i mediji nas filuju pričama o Iranu kao o terorističkoj zemlji, a sad odjednom saznajemo da smo sa Iranom u najboljim odnosima. Nešto tu smrdi.

Piše: Fatmir Alispahić

Sabah, New York, 30.03.2005.

Na današnji dan

Kalendar

Mart 2005
P U S Č P S N
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031  

Arhiva

Kategorije