Sabah

Plićak u očima

Premijer Obhodžaš je rekao novinarki RTV Goražde da “ima lijepe oči kao more u plićaku”, a ona je taj neformalni razgovor neovlašteno snimila i nakon tri mjeseca obznanila na NTV Hayat. Udruženje “BH novinari” od OHR-a traži da smijeni Obhodžaša zbog seksualnog uznemiravanja, što otvara mogućnost da se svaka ljubaznost počne tumačiti kao seksualno napastvovanje. Da li bi se digla ovolika prašina da je Obhodžaš kojim slučajem političar iz SDP-a, a ne iz SDA, i da je novinarka, recimo, pokrivena?

Šteta je što se neko naučno ne bavi istraživanjem sličnosti i razlika između vremena koje živimo i komunističkog karavakta, gdje je milicija imala ideološki pendrek, gdje su kreirani montirani procesi i tlačeni nevini ljudi, i gdje su postojali podobni, šarafli intelektualci da na partijskim medijima narodu tumače stvarnost.

Vrijedilo bi, recimo, uporediti osionost pravosuđa i montažu optužbi u kriminalnim procesima koji su vođeni protiv bošnjačkih intelektualaca 1975. i 1983., sa kriminalnim procesima, poput “Pogorelice”, tzv. Alžirske grupe, ili ovog pravosudnog sadizma koji divlja nad građanskim pravima Hasana Čengića. Vrijedilo bi analizirati istovjetne medijske obrasce kojima se proizvode «narodni neprijatelji», gdje tzv. profesionalno novinarstvo, i bez suda, presuđuje da je neko fašist, terorist, kriminalac, seksualni manijak…

Ako kojim slučajem opstanemo neko će nekada vjerovatno praviti takva istraživanja. Mi se zasad, zbog manjka vremena, u pauzama između ideoloških granatiranja, možemo tek fragmentarno baviti pojedinim slučajevima koji zaudaraju na vremena za koja smo naivno pomislili da se više nikada neće vratiti.

Neovlašteno prikazivanje snimka

Digla se kuka i motika na premijera Bosansko-podrinjskog kantona Salku Obhodžaša nakon što je u Hayatovom Centralnom dnevniku eksluzivno prikazan privatno napravljen video snimak njegovog dijaloga sa novinarkom TV Goražde, gdje joj on veli da “ima lijepe oči kao more u plićaku”. Pored Centralnog dnevnika, odakle je odaslat prvi zahtjev za smjenu Obhodžaša, prvo se oglasilo Udruženje/udruga “BH novinari” sa saopćenjem, u kome se kaže: “U svim demokratskim zemljama ovakva ponašanja se tumače kao akt seksualnog uznemiravanja, za šta su predviđene rigorozne kazne.

Pozivamo OHR, te SDA, da najozbiljnije razmotre njegovo ponašanje i zatraže ostavku”. Ovo Udruženje je uputilo alarmantan zahtjev međunarodnim organizacije za zaštitu novinara i ženskih prava da se pridruže u osudi Obhodžaša i u zahtjevima za njegovo smjenjivanje.

A da li su stvari baš tako drastične kako izgledaju na prvi pogled? Poslušajmo šta kaže premijer Obhodžaš: “Radilo se o jednom čisto neformalnom razgovoru i nije to prvi put i nikad to nikome nije smetalo. Upozoren sam da se snima i kada se sve završilo i poslije tog upozorenja mislio sam da je šala. Zašto se čekalo tri mjeseca? Zlonamjerno se snimilo i čekalo da se iskoristi”.

S jedne strane, dakle, imamo burnu reakciju koja ukazuje da je ovaj političar napravio grijeh “seksualnog uznemiravanja”, te pozive OHR-u da ga zbog toga smijeni sa funkcije, što bi inače bio jedinstven primjer da OHR nekog smjenjuje zbog navodnog seksualnog uznemiravanja, dok s druge strane imamo tvrdnju okrivljenog da se radilo o neformalnom razgovoru. Nalazimo se pred pitanjem – kako tumačiti premijerovo obraćanje novinarki, da li kao seksualno uznemiravanje, ili kao obično komplimentiranje, kakvih u svakodnevnici ima na pretek?

Pojednostavljeno, da li se kompliment nekoj ženi da ima lijepe oči može smatrati seksualnim uznemiravanjem? Ovo je ključno pitanje cijelog slučaja, budući da se na tvrdnji o seksualnom uznemiravanju bazira zahtjev Udruge “BH novinari” za smjenu Obhodžaša. I pored najbolje volje da jedan obični kompliment tumačimo kao seksualno uznemiravanje, to je neizvodljivo, jer tada bi se svaki vid ljubaznosti mogao smatrati seksualnim uznemiravanjem. Ali, baška je pitanje da li je primjereno i moralno kada jedan politički zvaničnik hoda okolo i dijeli komplimente kome stigne.

Sad dolazimo do drugog bitnog pitanja: neovlaštenog plasiranja u javnost ovog nezvaničnog snimka. Ko je povrijeđen? Recimo, najprije porodica premijera Obhodžaša. Da li su kreatori ovog slučaja razmišljali da li će ovim povrijediti suprugu Salka Obhodžaša i da li će mu ugroziti brak? To što Salko hoda okolo i dijeli komplimente njegova je privatna, a ne naša javna stvar!

U momentu kad je snimljen, Obhodžaš nije davao zvaničnu izjavu za javnost, kao kantonalni premijer, već je, što se vidi iz snimka, a što i on sam tvrdi, razgovarao neformalno. Otud se neovlašteno prikazivanje ovog snimka može tumačiti kao kršenje ljudskih prava Salka Obhodžaša. Na žalost, niko od strana u sporu nije postavio pitanje zakonskog okvira za prikazivanje snimka koji je nastao i koji je prikazan bez pristanka Salka Obhodžaša. U našem se zakonodavstvu neovlašteno snimanje i emitiranje takvih snimaka smatra krivičnim djelom. Na toj osnovi je Munir Alibabić, smijenjeni direktor FOSS-a, dobio sve sporove vezane za aferu “državni udar”, jer je neovlašteno prisluškivan, i jer su transkripti njegovih privatnih razgovora plasirani u javnost.

Komplimenti u nastavcima

Toliko o Obhodžaševim ljudskim pravima. A šta je sa ljudskim pravima novinarke RTV Goražde? Da li je ona seksualno uznemiravana, kao što tvrdi Udruga “BH novinari”? Na emitiranom snimku ona nije uopće upozorila premijera Obhodžaša da joj se tako ne obraća. Samo je kazala: “Sve se snima”. Obhodžaš kaže: “Nije to prvi put i nikad to nikome nije smetalo”. Iskreno, nema šta. Obhodžaš priznaje da hoda okolo i rasipa komplimente, koji nikome dosad nisu smetali. Iz ovih postavki je jasno da je novinarska RTV Goražde bila izložena Obhodžaševim komplimentima i prije.

Napose, iz snimka se uočava da Obhodžaš posve prirodno, k’o svoj na svom, opetuje komplimente. Postavlja se pitanje: zašto novinarka RTV Goražde nije nekada prije stavila do znanja premijeru da se sa njom ne može tako razgovarati, jer onda sigurno premijer ne bi imao tu slobodu da ponovi svoje komplimente? Ali i ako izuzmemo ovaj faktor od prije, postavlja se pitanje: zašto novinarka nije umjesto konstatacije “sve se snima” kazala išta od argumentacije na kojoj će se temeljiti optužba protiv Salke Obhodžaša? Ako to, u tom momentu, za nju nije bilo seksualno uznemiravanje, zašto bi to danas bilo za nas?

Neko će reći: Obhodžaš je vlast, pa novinarka nije smjela protiv vlasti. Pa, dobro, ali Obhodžaš je i sada vlast, pa se sada ono što je bio bezazleni kompliment najednom tumači kao seksualno uznemiravanje, što će reći napastvovanje. Nesmotreni ulazak u Obhodžaševu privatnost, u taj njegov afinitet da hoda i ženama rasipa komplimente, zapravo je ugrozio i privatnost same novinarke, koja je prikazana kao osoba koja nema odbrambenog stava protiv muških nasrtljivaca.

To što je Obhodžaš vlast nije nikakvo opravdanje za novinarku koja je trebala braniti svoje žensko dostojanstvo, ako joj pak ne gode premijerovi komplimenti u nastavcima. Pošto je smela plasirati taj snimak u javnost, to znači da se ne plaši Obhodžaša kao vlasti, a pošto ga se ne plaši, mogla je sama pred uključenom kamerom braniti svoje dostojanstvo, ako ga već smatra ugroženim. Tako to rade sve žene, kad hoće da odbiju nekoga do čijih komplimenata im nije stalo.

Ohodžaš tvrdi da je snimak napravljen prije tri mjeseca. Zašto ga novinarka nije odmah plasirala i pozvala na zaštitu svojih prava? Da li je ovaj snimak ukalkuliran u bitku koja se vodi oko RTV Goražde? Opravdani zahtjevi novinara RTV Goražde na ovaj su način upetljani u jednu očiglednu manipulaciju, pa će se ta opravdanost utopiti u brlogu koji nema veze sa profesionalizmom. Šteta je što su posegnuli za udarcima ispod pasa, a što se vidi i iz njihove sljedeće izjave: “O poniženjima novinara nećemo posebno govoriti, jer se sve jasno vidjelo na tom snimku”.

Ipak, u cijelom slučaju najotkačenije je saopćenje za javnost SDA, jer ta papazijanija od misli i logike svjedoči do koje je mjere bošnjačka politika ostala nepismena. Glavna rečenica iz ovog saopćenja SDA dovoljna je i za tugu i za smijeh, a ona glasi: “Indikativno je da se montirani snimak emituje nakon mjesec dana od njegovog zlonamjernog montiranja”. Jadan je narod koga vodi ovakva politička nepismenost.

Jaše Kurta, a jaše i Murta

E, sad, vratimo se početku teksta. Recimo da nisu bitni ni taj prolazni premijer, ni ta neprolazna novinarka. Bitni su obrasci ponašanja. Šta bi se dogodilo da je ovaj premijer iz SDP-a, a da je novinarka pokrivena? Da li bi reagiralo Udruženje “BH novinari”? Sigurni smo da bi vladala šutnja, jer pokrivena žena u ovakvoj Bosni nema nikakvih prava, a SDP-ovi funkcioneri su osuđeni da budu pravedni i progresivni.

U ovaj stav nas uvjerava hičme slučajeva gdje su ugrožavana profesionalna i ljudska prava novinara koji ne pripadaju ideološkom krugu SDP-a, ali na te harange niko nije reagirao. Najdrastičniji primjer je monstruozno blaćenje novinarke NTV Hayat Arduane Pribinje Kurić, koju je Senad Avdić nazvao pit-bulom, poredeći je sa kerom, zbog toga što je pokrivena, te praveći ogavne asocijacije oko njenog prezimena.

U povijesti medijskih gadosti nije se dogodio ogavniji oblik vrijeđanja jednog ljudskog bića, i uz to žene. Svi znamo, ova psihopatologija je prošla bez ikakvog odijeka. Ni jedno od stotine udruženja koja se bave ljudskim pravima, medijima, demokratijom i drugim zvučnim i unosnim burgijama, nije ustalo da osudi taj čin medijskog pljuvanja po jednoj novinarki. Nisu se pojavili Helsinški komitet i Srđan Dizdarević da proglase izazivanje rasne, vjerske i nacionalne netrpeljivosti zato što je jedna muslimanka, zbog mahrame, proglašena kerom.

Na državnim televizijama nema šanse da gostuju novinari “Ljiljana”, “Saffa”, “Valtera”, “Jutarnjih novina”, pa ni najtiražnijeg “Dnevnog avaza”. Na državnom ekranu se kao tzv. politički analitičari redovno pojavljuju novinari niskotiražnog “Oslobođenja”, “Dana”, “Slobodne Bosne” i “Starta”. To nam dokazuje da je ideologija, a ne profesionalizam, glavna mjera dejtonskog društva. Ta se ideologija zasniva na svekolikom harčenju Bosne i Bošnjaka, baš onako kako bi to željeli bratski udruženi srpski i hrvatski separatisti. Umjesto komunističkog jednoumlja, uzjahao nas je projekat iz Karađorđeva. Ili što bi rekao jedan bosanski političar: Jaše Kurta, a jaše i Murta.

Piše: Fatmir Alispahić

Sabah, New York, 23.03.2005.

Na današnji dan

  • Nothing has ever happened on this day. Ever.

Kalendar

Mart 2005
P U S Č P S N
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031  

Arhiva

Kategorije