Sarajevske Jutarnje novine počele su objavljivanje feljtona u kome se prenose dijelovi tajno snimljenih razgovora bivšeg direktora FOSS-a Munira Alibabića sa odvjetnicima tzv. Herceg-Bosne, koji su ga platili ogromnim parama kako bi doprinio izmišljanju bošnjačkih zločina nad Hrvatima, i pribavljanju potplaćenih ili ucijenjenih svjedoka koji će svedočiti u korist hrvatskih zločinaca.
Sarajevo je potresla dosad najveća obavještajna afera, i to u jeku inicijativa i dogovora o formiranju državne obavještajno-sigurnosne službe. Naime, Jutarnje novine su od ponedjeljka počele objavljivati, nekoliko dana goromoglasno najavljivani feljton o Muniru Alibabiću, koga je prošle godine sa funkcije direktora Federalne obavještajno- sigurnost službe (FOSS) smijenio Visoki predstavnik Paddy Ashdown. Iz same najave se nije mogla prepoznati ekskluzivnost materijala koji će biti objavljen, jer je samo nagovješteno da će se objaviti dokazi o tome kako je Munir Alibabić odavao državne tajne i surađivao sa srpskim i hrvatskim službama u cilju rušenja procesa koji se protiv srpskih i hrvatskih zločinaca vode pred Haškim tribunalom.
Odavao državne tajne
Materijal u feljtonu je očigledno kud i kamo eksluzivniji od same najave, jer je riječ o nekoliko tajno snimljenih dogovora Munira Alibabića sa obavještajnim vrhuškama Republike Srpske i tzv. Herceg-Bosne, na temu Alibabićeve pomoći u rušenju procesa koji se pred Haškim tribunalom vode protiv osumnjičenih za ratne zločine nad Bošnjacima. Ekskluzivnost ovog materijala je u činjenici da se njime otkriva da je kadar Lagumdžijine SDP-Alijanse, ali i favorit nekih međunarodnih zvaničnika, dakle, direktor FOSS-a, direktno radio na pronevjeri državnih interesa, odavanju državnih tajni, u korist sila koje aktivno rade na rušenju Haškog tribunala i oslobađanju osumnjičenih za ratne zločine.
Ova velika afera koja je na pomolu dovest će u pitanje i kredibilitet pravosuđa koje i danas, na osnovu Alibabićevih materijala, vodi neke procese, kao što je poznati proces Pogorelica, kojim se bosanski ratni funkcioneri nastoje optužiti za terorizam. Postavit će se pitanje svih onih koji su forsirali Alibabića, i koji su lamentirali nakon njegove smjene, ali i pitanje vjerodostojnosti svih sudskih procesa koje je Alibabić inicirao, jer – kako je moguće vjerovati državnom funkcioneru koji radi za interese susjednih država, ali i za interese zločinačkih struktura u Srba i u Hrvata? Osim toga, krivični zakon jasno prercizira kriminogenost ovakvih aktivnosti, te se stoga može od tzv. neovisnog pravosuđa očekivati i podnošenje krivične prijave protiv Alibabića, za zloupotrebu položaja i odavanje službene tajne.
Jutarnje novine ne otkrivaju izvor informacije, odnosno kanal kojim su došle do ovih tajno snimljenih razgovora. No, očigleno je da se Alibabić upecao u klopku sopstvenog principa da prati, snima i prisluškuje interesantne ljude, koje na osnovu toga sutra može ucjenjivati. I on je, eto, postao žrtva sopstvene policijske doktrine. Ono što je danas očigledno jeste da su Alibabića snimali oni koji su sa njim dogovorili posao o pomaganju ratnim zločincima.
Pomagao ratne zločince
Fetljon je u Jutarnjim novinama počeo izlaziti u ponedjeljak, a ljubaznošću ove kuće čitaoci Sabaha će imati priliku da neke detalje iz ovog feljtona saznaju mnogo prije bosanskohercegovačke javnosti. Dakle, u prvom od ovih tajnih audio-snimaka Alibabić razgovara sa dvojicom herceg-bosanskih odvjetnika, što se može zaključiti iz razgovora, iako nije moguće pouzdano, na osnovu priče, utvrditi njihov identitet. Trosatni razgovor se vodi u nekoj kafani, što se da zaključiti po dolascima konobara, što znači da je prislušni uređaj bio ili kod nekog od sagovornika, ili ispod stola. U najkraćem, oni od Alibabića traže da im prikupi što više dokaza o stvarnim ili iskonstruiranim bošnjačkim zločinima nad Hrvatima, odnosno da im obezbjedi svjedoke, plaćene ili ucijenjene, ali i dokaze, stvarne ili izmišljene, koji bi umanjili krivicu hrvatskih optuženika pred Haškim tribunalom.
Potpuno je jasno da Alibabićevi naredbodavci i donatori imaju namjeru da zaštite hrvatske ratne zločine, prvo, putem stvarnog ili izmišljenog pojačavanja navodnih bošnjačkih zločina, a drugo, putem aboliranja hrvatskih zločinaca. Oni nisu mogli pronaći bolju osobu za svoj nečastan posao od Munira Alibabića, kojemu su na raspolaganju sve službene i obavještajne tajne, i koji raspolaže raznim tajnim informacijama na osnovu kojih može ucjenjivati i instruirati svjedoke za Haški tribunal. Riječ je dakle o osobama koje štite zločinačku strukturu tzv. Herceg-Bosne, a s druge strane, o državnom funkcioneru koji čini krivično djelo jer prodaje službene informacije. Moralna strana ovog dogovora je još gora, jer Alibabić pristaje da ukine i jedinu satisfakciju za hiljade žrtava HVO-a – kažnjavanje ratnih zločinaca. Otud je u feljtonu nazvan – Avokat zločina.
Izmišljanje bošnjačkih zločina
U samom razgovoru herceg-bosanski odvjetnici ispituju Alibabića o raznim događajima, o raznim mjestima gdje su se dogodili, ili se priča da su se dogodili bošnjački zločini nad Hrvatima. Alibabić se trudi da im udovolji, da iscijedi gdje god šta ima što bi moglo svjedočiti da je ARBiH vršila zločine. Napose, od toga mu ovisi hoće li dobiti pare, za koje njegovi sagovornici kažu da – nisu nikakav problem, da ne pitaju za cijenu, da se to podrazumijeva i sl. Kad je pretresena Grabovica, kao jedino mjesto gdje su izrodi bošnjačkog naroda počinili zločin nad Hrvatima, a u političkom smislu i nad vlastitim narodom, otpočela je serija preispitivanja mogućnosti gdje bi se sve mogao smisliti kakav zločin.
Jablanica je najdrastičniji primjer. Iako u ovom gradu, gdje je poginulo oko 200 ljudi od granata HVO-a, u toku agresije nije ubijen ni jedan Hrvat, motažeri pokušavaju izmisliti koncentracioni logor, smješten u Muzeju, u kome su navodno ljudi likvidirani, masakrirani, i sl. Razgovara se o mogućnosti da se pronađu svjedoci koji bi takvu laž i potvrdili. Slična je priča i o Konjicu, i o Fojnici, i gdje god postoji tračak nade da bi se Bošnjacima mogao imputirati zločin. Eto, time se bavio šef FOSS-a, kadar SDP-Alijanse i Zlatka Lagumdžije, ali i favorit mnogih međunarodnih instanci. Nakon ovog feljtona, koji će nedvojbeno izazvati burne reakcije, trebalo bi uslijediti i preispitivanje mnogih koji su forsirali Alibabića. Jer, postavlja se pitanje – da li su i oni bili dio ovog prljavog posla?
antrfile 1
Alibabić: Ja i ekipa s kojom ja radim, nismo mi velikih prohtjeva, da Vam kažem odmah, ali, eto, ta nadoknada troškova, i to.
Prvi Hrvat: To se apsolutno podrazumijeva!
antrfile 2
Prvi Hrvat: Znate šta nama treba? Dokumentacija, ljudi, informacija itd. Pa da pitam: možeš li mi napraviti kontakt s tim i tim. To je, ugrubo rečeno, predmet interesovanja.
Antrfile 3
Prvi Hrvat: U pripremi postupka oko optuživanja Hrvata, bi li tu bilo kakve mogućnosti, za kakav posao? Mi očekujemo da će se otvorit, ili je otvoren slučaj Mostara, zbog ovog što su činili Hrvati prema Bošnjacima. Šta tu, bil’ se tu šta moglo raditi? Dobro, ja znam trebao bi biti konkretan zahtjev. Nešto, ovako, generalno, bil’ se tu šta moglo raditi? A što bi meni sutra koristilo. Recimo, u diskreditaciji određenog svjedoka. Jer je meni teško doći gdje je neki Mustafa bio sve ovo vrijeme, i do svih onih sitnih detaljčića, kako ću ga eliminirati.
Alibabić: Nije isključeno da ima ljudi koji bi zaista rekli… (…) Mogao bih doći do svjedoka, do neke izjave, preliminarne, usmjeriti, pripremiti, možda do nekog dokumenta, itd. (…) Ima ljudi, samo mu treba otvorit malo usta.
Sabah, New York, 16.04.2003.