Zar vlast u Maglaju nema šta raditi osim zabranjivati tradicionalne pozdrave?
“Visoki dužnosnici i dio medijske logistike SDA su nakon propasti projekta ‘Lukavačko prase’ otpočeli novu fazu kampanje laži i obmane protiv SDPBiH” – kaže se na početku saopćenja za javnost SDP Maglaj izdatog u povodu reakcija na zabranu upotrebe selama u javnom govoru od strane Općinskog vijeća Maglaj.
Krajem aprila objavljeno je saopćenje SDP Lukavac u kome se kaže: “Imamo saznanja da je to slavlje (okretanje prasića na ražnju u bošnjačkim selima, op.a.) u nekim slučajevima bilo neprimjereno, provokativno, pa čak i da je bilo vrijeđanja vjerskih osjećanja građana. Takva ponašanja oštro osuđujemo”.
Slijedom logike ispada da je SDP Lukavac “dio medijske logistike SDA”, a da su u prvoj fazi “kampanje laži i obmane” sudjelovali gruntovno antinacionalistički listovi “Oslobođenje” i “Dani”, koji su pisali o slučaju neprimjerene proslave pobjede SDP. Sve njih SDP Maglaj naziva “sljedbenicima Gebelsovog načela”, a eto upravo se uvjerismo u plitkost te neistine s početka teksta.
“Dani” su u posljednjem “barometru” kao katastrofalan potez ocijenili “Rezoluciju OV Maglaj o korištenju obilježja i upotrebi pozdrava”. “Dani” zaključuju da “SDA nije mogla dobiti bolji argument za optužbe o neprevladanom boljševizmu Lagumdžijinih socijaldemokrata”.
Ovaj slučaj otvara dva nova momenta u političkoj svakodnevnici. Prvo, SDP pokazuje slabost spram imperativa da do jesenjih izbora afirmira zdrav odnos prema biračkom tijelu, koje valja i sačuvati i proširiti; drugo, antinacionalistički mediji pokazuju spremnost da konstruktivnom kritikom utiču na jačanje demokratske alternative. Paranoidna reakcija SDP Maglaj pokazuje da odnos ovih pojava ne funkcionira na konstruktivnoj razini, jer ispada da su svi koji misle drukčije “medijska logistika SDA”.
Kako se moglo dogoditi da SDP-ovska vlast u Maglaju pored stotine životnih problema posegne za uređivanjem javnog ophođenja? Ako odgovor potražimo u bliskoj prošlosti, kada su nacionalističke stranke preuzimale vlast, uočićemo slične obrasce. Čak je i građanska Tuzla, na talasu servilnosti prema SDA, doživjela uklanjanje brojnih antifašističkih obilježja, naziva ulica, škola, ustanova. Danas se podobnost mjeri drugim čistkama. Prostodušna svijest armije genetskih poltrona, koje je stvarala podanička povijest, ovih se mjeseci seli u bolje sutra. Valjda dokazati odanost novoj vlasti, bez obzira koliko te akrobacije zvučale šizofreno. Samo prije nekoliko godina smo živjeli pod pov. instrukcijom “da se što manje upotrebljava broj tri”, a već se danas, samo u obrnutom značenju, ideološka validnost mjeri prasetinom i selamom. Nezreli politički identiteti funkcioniraju na toj površinskoj razini, gdje jal crvena jal zelena kravata imaju veću težinu od suštine stvari. “Gospodo rudari Muslimani, od danas pa ubuduće taj prljavi i teški posao radiće Srbi i Hrvati, a vi ćete se šetkati i naređivati” – bila je životna izjava predsjednika SDA Tuzle koji je potom dogurao do ministra zdravstva. Između te stupidarije i Rezolucije OV Maglaj o pozdravljanju – nema bitne razlike. I jedna i druga groteska nastale su s ciljem dodvoravanja ideološkoj centrali, koja obično nema srca da vrati i osudi taj ekstremno vijeran poklon. Biće da je iz tog karakternog sklopa potekla ideja maglajskih revolucionara da progonom selama označe demokratske promjene. Nije riječ o pravilu, već o izuzetku, jer ni jedna druga SDP-ovska vlast nije došla na tako umnu ideju. Tu se otvara pitanje funkcioniranja infrastrukture SDP-a, čija hijerarhija već drugi put guta autogolove. Nije dobro da centrala SDP-a ne zna za štetnu namjeru svoje općinske organizacije, a pogotovo je bedasto da preko te blamaže pređe kao da se nije ni dogodila. Tim prije što se ovakvi propusti mjere konkretnim gubicima biračkog tijela.
Javnost će očito biti kritički otvorena prema političkoj opciji od koje se očekuje demokratsko ponašanje, a ne kopiranje totalitarnih obrazaca. Ne postoji razlog zbog kojeg bi se SDP-u tolerirali propusti, jer javnosti ne trebaju formalne promjene. Od SDP-a ne samo da se očekuje da ne čini greške idolatrijske naravi, već i da podrži konstruktivan kritički sud o sebi. SDP Lukavca nije ništa izgubio time što se ogradio od “neprimjerenog slavlja koje vrijeđa vjerska osjećanja građana”.
Vrh SDP-a očito nema snage da kaže da je maglajska Rezolucija primjer pogrešnog i štetnog shvaćanja demokratskih promjena. To unutarstranačko poltronstvo momentalno godi, ali dugoročno škodi. Tek distanciranjem od Rezolucije o selamu, i iniciranjem njenog ukidanja, SDP ima šansu da drugi autogol pretvori u svoj poen, te da spriječi eventualne buduće izljeve gluposti i naopakog doživljavanja socijaldemokratske i multietničke platforme.
“Oslobođenje”, kolumna Diwanhana, 27. VI 2000.