Oslobođenje

Narcisov monolog

Bošnjačko jedinstvo u razlikama razgolitilo bi sebičnu politiku SDA
Referat Alije Izetbegovića na 12. sjednici Glavnog odbora SDABiH ima značenje pokušaja da se odgovornost za stanje bošnjačkog naroda sa SDA prebaci na međunarodne faktore i Alijansu za promjene. To je čak i sa vremenskog stanovišta nemoguće, jer je bošnjački narod zagubljen mnogo, mnogo prije nego što se izrodila Alijansa, koja se još uvijek sklapa.
Izetbegovićevo izlaganje je pokazalo da se SDA nema namjeru liječiti od bolesti koja je razorila i ovu stanku i narod koji je vodila: nepostojanje unutarnjeg kritičkog dijaloga siguran je put ka atrofiji zdrave pameti. Izetbegović je naveo mnogo krivaca, ali ni jednog iz SDA.
Da je riječ o stranci koja još uvijek nije savladala temljnice demokratije dokazuje činjenica da se njenom lideru i dalje prikazuje znak jednakosti između SDA i bošnjačkog naroda. Govoreći o «greškama koje se olahko kvalifikuju korupcijom», Izetbegović je rekao da se time «smišljeno stvaraju zabuna i pometnja u narodu». Pa kakve veze to ima?! Ako je smjena Ante Jelavića atak na hrvatski narod, onda je i smjena Edhema Bičakčića atak na bošnjački narod. To su bagatelne naciokratske formule! Stranka koja bi da «izgrađuje poziciju autentične stranke centra» ne može izvaljivati ovakve teze kojima se pojedinci inauguriraju u nacionalne simbole: ko me darne, darno je naciju. Nesporna je činjenica da se «kriminalizacija Bošnjaka» događa samo pod krovom SDA, što ovu pojavu dovodi u sumnju, ali to ne znači da problem treba pozicionirati ovako jalovo, i providno.
Posebno je šećerli kad SDA tumači uzroke «zabune i pometnje u narodu». To je isto kao kad bi Talibani razglabali ko je porušio spomenike u Afganistanu. Sve do potkraj prošle godine SDA je imala legitimitet bošnjačkog naroda, koji već godinama tumara u zabuni i pometnji. Nije valjda da su Bošnjaci sve do prije neki dan bili osebiprisebi, dok ih nije u pometnju odvela smjena Edhema Bičakčića? Ma jok! Najveću, tragičnu, gotovo bezizlaznu pometnju u biću bošnjačkog naroda počinili su SDA i Alija Izetbegović destrukcijom nacionalnih i patriotskih interesa, koji su u godinama rata svođeni na separatistički i panislamistički cilj. Da govorimo o Izetbegovićevoj minorizaciji državnih atributa kroz pregovaračko legitimiziranje terorističkih projekata Karadžića i Bobana; o etničkom pospremanju Armije RBiH, koja je time svedena na bošnjački separatistički cilj; o medijskom razvaljivanju svega što se opiralo suludom guranju Bošnjaka u provaliju separatizma, iz kojeg je nemoguće pledirati za «cjelovitu i demokratsku BiH»; da govorimo o bezbroj činjenica koje dokazuju da su funkcioneri SDA u grozničavoj halapljivosti za vlašću i privilegijama tiskali Bošnjake u zabunu i pometnju, u frustraciju i bespomoćnost, kako bi se ukazivali kao vječni spasioci i zaštitnici nacionalnih interesa… Ovo tek napominjemo kako bi osvijetlili licemjerje SDA, koja svoj tragični autorski pečat i odgovornost za raspamećivanje Bošnjaka prebacuje na druge. Bošnjaci su rastočeni mnogo prije nego što je došlo novo doba, u kome će ili biti dokusureni u zagubljenosti, ili će pronaći treći, nadstranački, pluralni, svebošnjački put za redifiniciju i zaštitu svojih nacionalnih interesa. Ni jedna nacionalna stranka ne može biti zaštitnik ni jednih nacionalnih interesa, jer su ti interesi mnogo širi, zahtjevniji, suptilniji, od trivijaliteta koje traži i daje nekakva vlast. SDA se u deset godina svoga mesijanstva nije potrudila da pomogne stvaranje jedne nadstranačke i pluralne bošnjačke institucije koja bi bila starija i od Alije i od Partije. Zašto? Pa zato što bi bošnjačko jedinstvo u razlikama razgolitilo tu sebičnu i jeftinu politiku SDA koja se vazda pozivala na Bošnjake, a radila za rođačke sehare, mindere i serdžade. Maćehinski odnos prema Bošnjacima SDA potvrđuje i danas kad dramatična bošnjačka pitanja tumači kroz prizmu svojih vlastelinskih interesa. Providno je to ko plitka bara.
Među stavovima obznanjenim na 12. sjednici GO SDA ima nekoliko nebuloza tipa «SDA vjeruje u višenacionalnu BiH» i u «zajedničku odbrambenu politiku na nivou države». Čak i pod pretpostavkom da je to tako, SDA u naslijeđu nosi kleronacionalnu tetovažu zbog koje joj se ne može vjerovati. Kakva zajednička odbrana i kakvi bakrači kad je Izetbegović sve činio da Armiju RBiH redizajnira u «talibane»! Nema višenacionalne BiH sve dok u njoj postoji i jedna nacionalna stranka! Za taj cilj bi se trebalo boriti ukidanjem nacionalnih stranaka, tako što bi izborna pravila naložila multinacionalne stranačke liste, a zašta uporište nudi Odluka o konstitutivnosti. SDA bi Bosni i Bošnjacima učinila najveću uslugu kad bi se preselila u povijest i svojim patriotskim primjerom tražila ukidanje drugih etnonacionalnih razarača Bosne i Hercegovine.

“Oslobođenje”, kolumna Diwanhana, 13. III 2001.

Kalendar

Mart 2001
P U S Č P S N
 1234
567891011
12131415161718
19202122232425
262728293031  

Arhiva

Kategorije