Tuzlanski kanton danas je uzavrela pozornica političke dramaturgije
Niko nije očekivao da će se na Tuzlanskom kantonu dogoditi postizborna drama o čijem se ishodu ništa neće znati sve do krajnjeg momenta kad se budu prebrojavali glasovi poslanika u Skupštini TK za funkciju guvernera. Dugogodišnji načelnik Općine Tuzla Selim Bešlagić već je spakovao sebe i odane saradnike, računajući da ovaj put ništa ne može omesti njegov put do funkcije guvernera. Prvi put mu to nije pošlo za rukom ratne 1993. kada su kleronacionalisti iz SDA mimo logike u ovu fotelju postavili jednog derviša.
Ni na izborima 1996. i 1998. Bešlagić nije prošao. Predizborna istraživanja NDI su govorila da će SDP sada dobiti oko 56 odsto glasova, što je bio povod da se mnogo prije izbora uhvati redaljka za ministarske fotelje. Dogodio se šok: SDP je osvojio samo 44 odsto glasova, odnosno 16 poslaničkih mjesta, od 35 koliko ih ima u Skupštini TK. Po jedan glas DSP i BOSS bili bi dovoljni da se, bez alijanse sa SBiH, dobije potrebna većina za izbor guvernera. Računajući na SBiH, ali i zbog nejasnih predrasuda, SDP nije ponudio Bosanskoj stranci da sudjeluje u Alijansi za promjene.
U međuvremenu je SDA, koja ima 12 poslaničkih mjesta, išaretom ponudila SBiH da predloži svog kandidata za guvernera. SBiH u Skupštini TK ima četiri poslanika, i uz 12 glasova iz SDA, po jedan iz HDZ i BOSS, može imati većinu za guvernera. Time bi Selim Bešlagić ostao općinski načelnik.
Šta je mogao učiniti SDP da se ne nađe u ovoj neizvijesnosti? Mogli su vjerovati da pobjedu valja izboriti, a ne dobiti na tacni. Tada ne bi posegnuli za revanšizmom u općinama u kojima su u aprilu dobili vlast. Ne bi smjenjivali “nepodobne”, prijetili odmazdom, okretali prasad, ukidali selam…
Kampanja bi im bila manje agresivna i osvetoljubna. Vodili bi računa o svetim osjećanjima svog biračkog tijela koje je, ipak, bošnjačko i muslimansko. Najezda interešdžija u SDP prognala je prvoborce, pa i one koji su vodili dosadašnje kampanje. Na belome konju dojahali su “autori pobjede”. To objašnjava amatersku ostrašćenost kampanje SDP, koja se trošila na prijetnjama. Kao da im je kampanju krojila SDA za svoje potrebe.
Ali, eto, SDP bi mogao sa glasovima DSP i BOSS ostvariti većinu.
No posljednja šansa saradnje sa Bosanskom strankom potrošena je pet dana prije izbora, kada je pokušana protuzakonita i nadasve iracionalna odmazda nad predsjednikom ove stranke i vijećnikom u OV Tuzla Mirnesom Ajanovićem, s ciljem deložacije njegove porodice. Nadležno kantonalno Ministarstvo i Ured ombudsmana su odluku Bešlagićeve administracije da deložira Ajanoviće proglasili – protuzakonitom. Zašto je Selimu Bešlagiću, dobitniku brojnih nagrada za ljudska prava i demokratiju, trebalo da svoju povijesnu tuzlansku misiju okončava ružnom i neljudskom političkom odmazdom?
Zar i izbacivanje Ajanovićevih kćeri na ulicu može biti oružje u “demokratskom dijalogu”?! Ako Bešlagić nije kriv za ovu odmazdu, onda jesu njegovi saradnici koji su mu, da bi mu se dodvorili, proganjanjem Mirnesove porodice – napravili medvjeđu uslugu.
Znano je da sukob između BOSS-a i tuzlanskog načelnika ima dublje korijene, ali se to s malo volje dalo prevazići. Volje nema. Iz BOSS-a su poručili da nemaju ništa protiv SDP-ovog guvernera, ali da to ne bude Bešlagić, jer je ova stranka podnijela neke krivične prijave protiv tuzlanske vlasti. SDP i ne pomišlja da guvernersku fotelju odlijepi od Bešlagića: ili Bešlagić, ili u opoziciju! Kakvi viši interesi?! Time je očito da će BOSS glasati za kandidata SBiH.
U SBiH su vjerovatno bili iznenađeni “velikodušnim” prijedlogom SDA da predaju kandidaturu za guvernera. U alijansi sa SDP tek su mogli dobiti nekoliko ministarskih mjesta. Ovako mogu imati najvišu izvršnu vlast u TK. Ako bi SBiH odbila tu ponudu, teško da bi svojim članovima i glasačima sutra mogla išta objasniti. Tim prije što je imperativ promjena doveden do jalovosti izbornim inžinjeringom OSCE-a u korist s&h ultranacionalista.
Drugo, nepremostive su razlike u patriotskoj iskrenosti SBiH i SDP. Dok prvi bez kalkulacija govore o legalizaciji genocida, o zlim postignućima međunarodne politike u BiH, itd., drugi upadljivo idu niz dlaku, pehlivane, šute, titraju, računajući da je to najbrži put do vlasti. Ali i do beščašća.
Alijansa za promjene je, kažu, interes nad interesima. Čak i po cijenu da SDP mjesto guvernera ustupi SBiH, i tako spriječi reinkarnaciju koalicije SDA i SBiH? Why not. Nije valjda SDP-u guvernerska ambicija bitnija od Alijanse za promjene i rušenja nacionalista? Ali, SDP nije spreman ulagati u više interese: ili sve ili ništa. Time postaje logično da se SBiH okrene onome ko nudi više. Zašto bi SBiH mjesto guvernera žrtvovala za više ciljeve, kad to ne bi učinio ni SDP?
Politika je svakome maćeha, svako je u politici maćeha, prije ili kasnije.
“Oslobođenje”, kolumna Diwanhana, 12. XII 2000.