Poštovani,

List “Front slobode” od 16.02.2001. na dvije stranice je objavio moju privatnu e-mail prepisku sa prijateljem u Holandiji, do koje je “došao uz pomoć tuzlanskih hakera”. Počinjeno je krivično djelo!

Posebno napominjem da je ovaj broj “Fronta slobode” van svake normalne mjere više dana reklamiran na TV Studiju FS-3, da su na dvije stranice (naslovna i unutarnja naslovna) objavljene moje fotografije, dok je na još dvije objavljena moja e-mail pošta. List je u četvrtak uveče po Tuzli dijeljen besplatno. Pitanje je: ko je finansirao tu besplatnu podjelu?

Molim Vas da u skladu sa svojim mogućnostima zaštitite moje građansko i ljudsko pravo na privatnost, koje mi je kao građaninu FBiH garantirano i KZFBiH, na čije izvode Vas podsjećam.

Napominjem da u svojim izjavama za javnost ovo krivično djelo nisu ni pomenuli niti osudili guverner TK Selim Bešlagić i načelnik Tuzle Jasmin Imamović, što ukazuje na mogućnost da je riječ o manifestaciji policijske države.

Fatmir Alispahić

19.02.2001.

___________________________________________________________________________________________________

Glava XVIII

Krivična djela protiv slobode i prava građana

Povreda tajnosti pisma i drugih pošiljki

Član 193.

Ko bez odobrenja otvori tuđe pismo ili brzojav ili kakvo drugo zatvoreno pismo ili pošiljku ili na drugi način povrijedi njihovu tajnost, kao i tajnost telefaksa ili neovlašteno zadrži, prikrije, uništi ili drugom preda tuđe pismo, telegram, telefaks, zatvoreno pismo ili pošiljku, kaznit će se zatvorom do šest mjeseci.
Ko neovlašteno prodre u kompjutersku bazu osobnih podataka ili te podatke neovlašteno koristi ili ih učini dostupnim drugoj osobi, kaznit će se zatvorom do šest mjeseci.
Ko djelo iz st. 1. i 2. ovog člana učini u namjeri da sebi ili drugom pribavi kakvu korist ili drugom nanese kakvu štetu, kaznit će se zatvorom do tri godine.

Ako je djelo iz st. 1., 2. i 3. ovog člana učinila službena osoba u vršenju službe, kaznit će se za djelo iz st. 1. i 2. ovog člana od tri mjeseca do tri godine, a za djelo iz stava 3. ovog zakona zatvorom od šest mjeseci od pet godina.

Krivični zakon FBiH

Službene novine FBiH

Br. 43 od 20. XI 1998.

***

Poštovane Kolege,

Jučer sam Vam dostavio član 193. KZFBiH (Povreda tajnosti i drugih pošiljki) s namjerom da Vam olakšam Vaše eventualno bavljenje “staljinizacijom Tuzle”. To nije bilo moje saopštenje za javnost.

Ja se još neću oglašavati u povodu ovog nasrtaja na moju ličnost.

No to ne znači da Vam interno ne mogu pomoći u slaganju kockica u mozaiku ovog krivičnog djela.

Krenimo redom.

Da li su guverner TK Selim Bešlagić i načelnik Općine Tuzla Jasmin Imamović poznavali hakere, dakle počinioce krivičnog djela, i da li su sami sudjelovali u nezakonitom i kažnjivom djelu pa makar i tako što počinioce krivičnog djela nisu prijavili Policiji? Šta se događa ako su Bešlagić i Imamović neprijavljivanjem počinilaca krivičnog djela saučestvovali u krivičnom djelu?

Bio bi to najrigidniji oblik orvelovske “policijske države”! Moralna, patriotska i demokratska obaveza je suprotstaviti se tome. Ma šta da košta.

A činjenice govore sljedeće…

Zaštićeni svjedok D.K. može potvrditi da je guverner Bešlagić još 7. februara znao za navode iz moje privatne pošte.

No najubjedljiviji dokaz je snimak Bešlagićeve izjave za Radio “Slobodna Evropa”, u petak, 16. februara 2001.

Bešlagić: “Šok! Šok! Jednostavno ja pretpostavljam da je ovo, imam za ovo i kopije, evo vidim i kopiju, što znači da je to stvarno, da su hakeri provalili, ali je to šok…”

U jučerašnjem privatnom razgovoru sa suprugom Selima Bešlagića, gospođom Amirom Bešlagić, saznao sam da je Guverner TK dobio od hakera moju privatnu poštu. Postoje svjedoci.

Zanimljivo je uporediti izjave koje je u javnosti davao novi načelnik Općine Tuzla Jasmin Imamović.

U petak, 16. februara, Imamović je pod naslovom “Šokiran sam i zbunjen” dao sljedeću izjavu za “Jutarnje novine”: “Još nismo zauzeli službeni stav, mada smo svi zatečeni i šokirani. (…) Mogu reći da sam neprijatno iznenađen. Vidim da smo svi bili nedovoljno oprezni”.

Načelnik Imamović je u nedjelju 18. februara u “Dnevnom avazu” objavio svoj sedmični dnevnik, a u srijedu, 14. 2. je zapisao: “U jučerašnjoj frci mi rekoše da postoje i pismeni dokazi”.

U “Jutarnjim novinama” od 20. februara piše: “U jučerašnjoj službenoj izjavi načelnik Tuzle, Jasmin Imamović je rekao kako je dobio čvrste garancije od svih zaposlenih u Općini da niko od njih nije kontrolisao Alispahićevu elektronsku poštu”.

Pitanja su sljedeća: Kako se Imamović mogao šokirati u petak, kad je još u utorak čuo da postoje pismeni dokazi? Ako već niko u Općini nije provaljivao u Alispahićev kompjuter, ko je onda Imamoviću rekao da postoje pismeni dokazi?

Treba znati i to da šifru za ulazak u Alispahićev kompjuter zna samo općinski Sektor za informacione sisteme, tj. dva službenika.

U intervjuu za Tuzlansku televiziju, u srijedu 14. februara, na dan kad je izabran za načelnika, Imamović je rekao da će se “uskoro sve saznati”.

Osim toga, postoji nekoliko zaštićenih svjedoka koji bi mogli potvrditi da je načelnik Imamović najavljivao da treba čitati naredni broj “Fronta slobode”, što znači da je znao šta će se pojaviti.

Poštovane kolege, Vi znate da su po zakonu sve informacije transparentne i javne, tako je nenormalno tvrditi da je bilo ko, pa i Fatmir Alispahić, u Općini Tuzla mogao biti “krtica”.

No, načelnik Imamović tvrdi: “Svi smo bili nedovoljno oprezni”. Guverner Bešlagić tvrdi: “Govorili su dugo vremena da postoji krtica u Opštini Tuzla”.

Pitanje je: Šta je ta krtica mogli iskrtičit ako već nema tajnih informacija?

U Press centru, tj. Sektoru za informisanje, koga vodim već osam godina, postoje samo informacije koje su svakako javne.

Principijelno ja ne želim komentirati svoju privatnu poštu, jer je privatna, ali i zbog sljedeće činjenice: Onaj ko provali u nečiju privatnu poštu taj može i da je oblikuje i dopisuje!

Ipak, upućujem Vas da u mojoj privatnoj prepisci koju je protuzakonito objavio “Front slobode” pokušate pronaći išta od onoga što ovaj list u uvodu i tv džinglu na FS-3 tvrdi. Pokušajte opravdati tvrdnju načelnika Imamovića: “Hakeri otkrili morbidnu prepisku čovjeka koji plaću prima u Općini”. Šta je “morbidno”? Itd, itd.

Kad bi ovo bila predstava…

No vratimo se pravnoj državi.

Ni guverner Bešlagić ni načelnik Imamović u svojim izjavama nisu osudili počinjeno krivično djelo. Oni su služe rezultatima počinjenog krivičnog djela da bi nanosili štetu mojoj ličnosti. Ne reagira ni Javni tužilac. Time se legaliziraju oblici policijske države.

20.02.2001.

S poštovanjem

Fatmir Alispahić

***

NEUGODNA PRIČA: DERANJE ZAKONA

Komedija bez zabune

Koliko je ideja o pravnoj državi ozbiljna, govori i činjenica da počinioci krivičnog djela, a u ovom slučaju prisluškivanja, ne prežu da se prijave putem novina.

I do sada je bilo sigurno i bjelodano da su nezavisni novinari prisluškivani i uhođeni i da su na temelju “pouzdanih” podataka iz njihovih privatnih života “stručnjaci” izrađivali psihorobote zgodne za izvlačenje iz arhive kad to zatreba. Ipak, to se svodilo na neke “pouzdane izvore” i primitivno blaćenje samozvanih djelilaca pravde. Upiranjem hazjajinskim prstom u “unutrašnje neprijatelje” otvarao se put prisluškivanju i praćenju.

Takav pristup čuvanju domovine zahtijevao je oduvijek ljudstvo i tehniku. Kada je pisao “Sumnjivo lice”, Branislav Nušić nije ni sanjao da će u novom mileniju naslovna uloga u slavnoj komediji biti dodijeljena novinaru Fatmiru Alispahiću, a da će ulogu sreskog špijuna Jerotija Pantića preuzeti Front slobode. Jerotija su svi znali kao sreskog špijuna, a bogami sad znaju i Front slobode. Njima očito nije bilo mnogo važno što će postati voajeri zaduženi za ulazak u tuđe živote, jer da im je bilo važno, zar bi se drznuli da objave privatnu prepisku novinara Alispahića sa kolegama iz bijelog svijeta. Za onaj drugi uslov za objavljivanje poganih naslova treba tehnika, sofisticirana i skupa, kojom se može prodrijeti u krajnju intimu. E, ta sredstva, za tu i takvu tehniku, neko je morao namaći jal’ iz proračuna, jal’ iz donacije, a čak i površna analiza porijekla novca vodi do džepa građana.

E sad smo došli i do zakonske dimenzije cijelog slučaja. Ko je naredio da se kontroliše pošta novinara Alispahića? To može uraditi samo sud, i to u slučaju otvaranja istrage protiv mogućih rušitelja države. Svako zdrave pameti zna da bi Alispahić sigurno znao da je takva istraga protiv njega otvorena, ali još bolje zna da se kontrola njegove pošte i telefona ne bi povjerila Frontu slobode.

U glavi osamanaest, koja obuhvata krivična djela protiv slobode i prava građana, u članu 193. Stav 2 stoji: “Ko neovlašteno prodre u kompjutersku bazu osobnih podataka ili te podatke neovlašteno koristi ili ih učini dostupnim drugoj osobi (u ovom slučaju šta jednoj, na stotine p.a.) kaznit će se zatvorom do šest mjeseci”.

Na početku svih pravila o korištenju pojedinih (lokalnih kompjuterskih) mreža piše: “Ni pod kojim uslovima i ni iz kog razloga korisnik ne smije koristiti tuđe korisničko ime, čak ni najuže rodbine. Svaka takva aktivnost smatra se provalom u sustav i za posljedicu ima suspendiranje vlastitog korisničkog imena.”

U nekim krivičnim zakonima ova djela su svrstana u grupaciju djela protiv elektronske obrade podataka, ima čak zakonika gdje se zovu djela protiv računara. Inkriminišući ova djela, BiH je postala “član zajednice” brojnih zemalja koje u svom nacionalnom zakonodavstvu imaju inkriminisan ovaj kriminalitet. Istovremeno smo na taj način prihvatili preporuke Rezolucije o kompjuterskom kriminalitetu VIII konkresa UN, XV međunarodnog kongresa za krivično pravo, preporuke Savjeta Evrope o kriminalitetu vezanom za kompjutere i preporuke o sagledavanju problema u krivičnom procesnom pravu vezanom za informacionu tehnologiju.

Nedavno je Bijela kuća predložila donošenje zakona kojim bi se prilagodila pravila za prisluškivanje, tako da se ista pravna zaštita, koja se sada odnosi na telefonske razgovore, proširi i na elektronsku poštu. Prijedlogom zakona se predviđa da bi predstavnici zakona morali da dobiju odobrenje sa visokog nivoa prije nego što bi od suda zatražili dozvolu za presretanje elektronske pošte – isto kao što predviđaju sadašnje za prisluškivanje telefonskih razgovora.

Ova neugodna priča završava činjenicom da niko ne zna koliko je uhođenje Fatmira Alispahića trajalo, jer se “Duško Dugouško” tek sada prijavio. Da li je naslijedio “operativnu obradu” ili je odlučio da da originalan doprinos balkanskoj špijunaži, pokazaće vrijeme.

Nagorka Idrizović

Oslobođenje, 20.02.2001.

***

Poštovane Kolege,

Događa se da neki mediji u zloj namjeri previđaju činjenice vezane za slučaj objavljivanja moje privatne elektronske pošte u lokalnom “Frontu slobode”. Dozvolite da Vas na to podsjetim.

Svi dokumenti u Općini Tuzla su javni;
Ako postoje tajni dokumenti onda je to protuzakonito;
U Press centru / Sektoru za informisanje nalaze se informacije za javnost, arhiva novina, press kliping;
Zašto su “iznenađeni i šokirani” Bešlagić i Imamović kad u prepisci koja je protuzakonito objavljena nema ništa što bi ukazivalo na besmislene tvrdnje da sam iznosio (svakako javne) informacije?;
Da li Bešlagić i Imamović time tvrde da postoje i tajne informacije?;
Sve aferaške “informacije” koje su o Općini Tuzla objavljivali BOSS i neki mediji nemaju veze s Press centrom. To su izvještaji Finansijske policije, finansijski dokumenti koji ne dolaze do Pressa, itd. Svako se u to može uvjeriti.;
Zašto Imamović i Bešlagić ne osuđuju krivično djelo koje počinjeno zloupotrebom moga prava na privatnost?;
Postoje dokazi da su Imamović i Bešlagić prije izlaska “FS” znali za “pismene dokaze”. Zašto nisu hakere, počinioce krivičnog djela, prijavili Policiji,? Zašto nisu time spriječili vršenje krivičnog djela od lista “FS”?;
Kako su se mogli javno “šokirati” u petak kad su već prije bili “šokirani”?;
Imamović kaže: “Još nismo zauzeli službeni stav jer smo svi šokirani i iznenađeni”. Imamović zauzima službeni stav spram sadržine privatnih pisama F.A., a ne spram počinjenog krivičnog djela.;
Zašto ne reagiraju Javni tužilac TK i Općine Tuzla? Policija?;
Šta će učiniti OSCE ako postoji osnovana sumnja da su načelnik jedne općine i guverner jednog kantona sudjelovali u prikrivanju krivičnog djela?
Pozadina ove priče zasad nije bitna. Jer, pitanje je: Smije li vlast dopustiti činjenje krivičnog djela u namjeri da se “šokira i iznenadi”?

02. 2001.

Fatmir Alispahić

***

Kantonalnom tužilaštvu Tuzla

Fatmir Alispahić, podnosilac prijave

Tuzla, Ive Andrića 11

Predmet: Prijava protiv lista “Front slobode” zbog objavljivanja moje privatne e-mail pošte i protiv “tuzlanskih hakera

uz čiju pomoć” je ovaj list “došao u posjed e-mail prepiske”.

Poštovani,

List “Front slobode” od 16. II 2001. na dvije stranice je objavio moju privatnu e-mail prepisku sa prijateljem u Holandiji, do koje je “došao uz pomoć tuzlanskih hakera”. Počinjeno je krivično djelo!

Tražim da u skladu sa svojim nadležnostima zaštitite moje građansko i ljudsko pravo na privatnost, koje mi je kao građaninu FBiH garantirano i KZFBiH, na čije izvode Vas podsjećam.

Fatmir Alispahić

19. II 2001.

***

IMC – Nezavisna komisija za medije

Fatmir Alispahić, podnosilac prijave

Tuzla, Ive Andrića 11

Tel. 035 – 285 – 247 & 217 – 927

Predmet:

Prijava protiv TV STUDIJA FS-3 u Tuzli zbog reklamiranja lista “Front slobode” u kome je objavljena moja privatna e-mail pošta do koje je list došao uz pomoć tuzlanskih hakera

(*Isti sadržaj:

OSCE / Predmet:

Zahtijev za uključivanje OSCE-a u slučaj krivičnog djela provaljivanja u privatnu e-mail poštu Fatmira Alispahića i krivičnog djela objavljivanja privatne e-mail pošte na stranicama lista “Front slobode” )

Poštovani,

Molim Vas da u skladu sa svojim mogućnostima zaštitite moje građansko i ljudsko pravo na privatnost, koje mi je kao građaninu FBiH garantirano i KZFBiH, na čije izvode Vas podsjećam.

Fatmir Alispahić

19.02.2001.

***

Poštovane Kolege,

Događa se da neki mediji u zloj namjeri previđaju činjenice vezane za slučaj objavljivanja moje privatne elektronske pošte u lokalnom “Frontu slobode”. Dozvolite da Vas na to podsjetim.

Svi dokumenti u Općini Tuzla su javni;
Ako postoje tajni dokumenti onda je to protuzakonito;
U Press centru / Sektoru za informisanje nalaze se informacije za javnost, arhiva novina, press kliping;
Zašto su “iznenađeni i šokirani” Bešlagić i Imamović kad u prepisci koja je protuzakonito objavljena nema ništa što bi ukazivalo na besmislene tvrdnje da sam iznosio (svakako javne) informacije?;
Da li Bešlagić i Imamović time tvrde da postoje i tajne informacije?
Sve aferaške “informacije” koje su o Općini Tuzla objavljivali BOSS i neki mediji nemaju veze s Press centrom. To su izvještaji Finansijske policije, finansijski dokumenti koji ne dolaze do Pressa, itd. Svako se u to može uvjeriti.
Zašto Imamović i Bešlagić ne osuđuju krivično djelo koje počinjeno zloupotrebom moga prava na privatnost?;
Postoje dokazi da su Imamović i Bešlagić prije izlaska “FS” znali za “pismene dokaze”. Zašto nisu hakere, počinioce krivičnog djela, prijavili Policiji,? Zašto nisu time spriječili vršenje krivičnog djela od lista “FS”?
Kako su se mogli javno “šokirati” u petak kad su već prije bili “šokirani”?
Imamović kaže: “Još nismo zauzeli službeni stav jer smo svi šokirani i iznenađeni”. Imamović zauzima službeni stav spram sadržine privatnih pisama F.A., a ne spram počinjenog krivičnog djela.
Zašto ne reagiraju Javni tužilac TK i Općine Tuzla?
Šta će učiniti OSCE ako postoji osnovana sumnja da su načelnik jedne općine i guverner jednog kantona sudjelovali u prikrivanju krivičnog djela?
Pozadina ove priče zasad nije bitna. Jer, pitanje je: Smije li vlast dopustiti činjenje krivičnog djela u namjeri da se “šokira i iznenadi”?

21.02.2001.

S poštovanjem

Fatmir Alispahić

LIČNOST U FOKUSU

Fatmir Alispahić

Šta li je šefa Press-centra općine Tuzla, književnika i kolumnistu najstarijeg bosanskog dnevnika, natjeralo da preuzme uzde kočije koju vuče ideologija utemeljena u narodnoj ugroženosti? To samo on može objasniti i to tako da objašnjenje bude najuvjerljivije njemu samom. I to je, zapravo, najzanimljiviji dio priče o onome što se desilo Fatmiru Alispahiću i što on s pravom pokušava prikazati kao krivično djelo koje bi pragmatični Amerikanci definirali kao krajnju povredu privatnosti.

Priča je već poznata: hakeri su, kao, provalili u Alispahićev računar, prelistali njegovu elektronsku poštu i izdvojili pisma koja je razmjenjivao sa nekadašnjim novinarom Ljiljana i holandskim studentom Alosmanom Husejnovićem. A iz tih se pisama vidi kako je Alispahić blisko sarađivao sa, prije svih, tuzlanskom verzijom Bože Vučurevića – predsjednikom Bosanske stranke Mirnesom Ajanovićem. Sve zbog diskreditacije Lagumdžijine Socijaldemokratske partije – po Alispahiću – vrlo bitnog dijela mašinerije za političko, ekonomsko i svako drugo uništenje Bošnjaka, naroda kojeg treba pretvoriti u politički nerelevantan faktor i ekonomski nemoćnu skupinu, nesposobnu da bitnije kreira bosansku zbilju.

U pismima su prepoznate i namjere tuzlanskog novinara da obezvrijedi model tamošnje multikulture, devalvira sve učinke gradske vlasti, kao lopova prikaže Selima Bešlagića i njegove saradnike. Sve zbog nekog neobjašnjenog, Alispahićevog interesa.

Nikome, zapravo, nije jasno šta je tako ekskluzivno u privatnoj pošti. To da Alispahić Lagumdžijin politički kurs smatra opasnim po Bošnjake? Ne! To Alispahić ne krije odavno. To da Alispahić Bošnjake smatra ugroženim iz nekoliko pravaca? Ne! I o tome Alispahić već dugo piše u svojim novinskim tekstovima. To da je Alispahić blizak Ajanoviću? E, ni to. Tuzlanski novinari godinama već tvrde kako lider BOS-a mislim Fatmirovom glavom i kako matrica te stranke nosi baš Alispahićev pečat, udaren još dok su se zvali Bosanski omladinski savez i dok je Ajanović učio politički misliti od jednog davno preminulog gradačačkog novinara, tada bliskog Alispahićevog saradnika i stvarnog autora Manifesta Bošnjačke republike, BOS-ove svete knjige.

Zanimljivost cijele priče, naravno, nije u tome što je Front slobode, lokalno, krajnje nerelevantno glasilo kojem je jedina vrijednost famozna tradicija, objavio privatnu prepisku i iz nje izvukao klimave dokaze za sve što im je palo na pamet. Nije ova priča zanimljiva ni po tome što pokazuje kako dobar novinar, kada se opusti, može pisati nesuvisle rečenice. Pa ni po tome što neko ko tipuje na ozbiljan publicistički rad dječije naivno tripuje da bude cyber Che Guevara.

Zanimljivo je tek to što se još uvijek ne zna zašto je rušenje Alispahića krenulo sada, nakon godina njegovog krajnje predanog rada u Press centru općine Tuzla, osnivanja niza građanskih udruga sastavljenih od ponekog idealiste i tuceta antiratnih profitera, autorstva nekoliko knjiga koje su glorifikovale sve što je iz Tuzle dolazilo…

Rješenja zagonetke još nema. Baš kao što nema ni Alispahićevog objašnjenja iz kojeg bi bio jasan njegov misionarski poriv. Želja da se jaše paranoična ideologija kojom se da upravljati samo dok ona ne odabere pravac. A onda… jedna novinarska karijera i pjesnički dar ostat će u drugom planu priče o čovjeku koji je igrao pod puno sjena, istrajavajući najčešće u želji da ne prekine sukob s okolinom. Zametnut valjda još u mahali u kojoj je rastao, ne pristajući se uklopiti u njene uske, teško promjenjive okvire.

DANI, 23.02.2001.

***

BOŠNJAČKI DIJALOG ILI KAKO POBJEĆI OD SAMOGA SEBE

Šejtani na vrhu igle

Šaćir Filandra

Haker u dijalogu (…) Svaka rasprava o bošnjačkom dijalogu je prije svega, u ovom trenutku, rasprava o vlastitim slabostima, o mangupima u vlastitim redovima, o vlastitom rušenju institucija sistema, o vlastitom nepoštivanju zakona, a ne metafizičko naklapanje o tome koliko šejtana može da stane na vrh igle, ili ko je kome tetak ili daidža.

No, to skidanje maski mnogima ne odgovara. Očit je primjer nedavni slučaj s povredom privatnosti Fatmira Alispahića, čovjeka koji je pojam bošnjačkog dijaloga, a čiji ni sadržaj niti karakter ne poznajemo, institucionalizirao u Tuzli. To da mu je “haker” ušao u privatnu elektronsku poštu, i da je ta pošta javnosti obznanjena, skandalozna je stvar i kriminalni čin najgore vrste. Naravno, za to niko neće odgovarati, baš kao što nije odgovarao ni za pad Srebrenice. Tu kategorija odgovornosti jednostavno ne postoji. Svi mi koji primamo anonimne pismene prijetnje o likvidaciji, čije se porodice uznemiravaju a telefoni prisluškuju, čija se privatnost, apsolutno u duhu najcrnjeg parapolicijskog totalitarizma, narušava samo zato što nismo “dobri Bošnjaci”, znamo koliko je to ogavno. Sa našim stavovima, kao i sa stavovima Fatmira Alispahića, treba javno polemizirati i ta javnost je jedini oblik valjanog bošnjačkog dijaloga.

DANI, 23.02.2001.

***

Savez novinara BiH

Vijeće za štampu

Predmet: Zahtjev za zaštitu građanskih i profesionalnih prava novinara Fatmira Alispahića

Poštovani,

List “Front slobode” od 16. II 2001. na dvije stranice je objavio moju privatnu e-mail prepisku sa novinarom Alosmanom Huseinovićem, koji živi u Holandiji, a do koje je “došao uz pomoć tuzlanskih hakera”. Počinjeno je krivično djelo!

Prošlo je više od deset dana a da se nisu oglasili ni Policija, ni Javni tužilac, ni katonalni i općinski organi vlasti u Tuzli. Iako sam uredno prijavio kršenje svojih građanskih prava i upozorio ih da je počinjeno krivično djelo.

Imam razloga i dokaza da sumnjam da su u činjenju ili dopuštanju činjenja ovog krivičnog djela sudjelovali najviši općinski i kantonalni zvaničnici. Analiza koja sljedi to nepobitno dokazuje.

Činjenice govore sljedeće…

Zaštićeni svjedok D.K. može potvrditi da je guverner Bešlagić još 7. februara znao za navode iz moje privatne pošte.

No najubjedljiviji dokaz je snimak Bešlagićeve izjave za Radio “Slobodna Evropa”, u petak, 16. februara 2001.

Bešlagić: “Šok! Šok! Jednostavno ja pretpostavljam da je ovo, imam za ovo i kopije, evo vidim i kopiju, što znači da je to stvarno, da su hakeri provalili, ali je to šok…”

U privatnom razgovoru sa suprugom Selima Bešlagića, gospođom Amirom Bešlagić, saznao sam da je Guverner TK dobio od hakera moju privatnu poštu. Postoje svjedoci.

Zanimljivo je uporediti izjave koje je u javnosti davao novi načelnik Općine Tuzla Jasmin Imamović.

U petak, 16. februara, Imamović je pod naslovom “Šokiran sam i zbunjen” za “Jutarnje novine” dao sljedeću izjavu: “Još nismo zauzeli službeni stav, mada smo svi zatečeni i šokirani. (…) Mogu reći da sam neprijatno iznenađen. Vidim da smo svi bili nedovoljno oprezni”.

Načelnik Imamović je u nedjelju 18. februara u “Dnevnom avazu” objavio svoj sedmični dnevnik, a u srijedu, 14. 2. je zapisao: “U jučerašnjoj frci mi rekoše da postoje i pismeni dokazi”.

U “Jutarnjim novinama” od 20. februara piše: “U jučerašnjoj službenoj izjavi načelnik Tuzle, Jasmin Imamović je rekao kako je dobio čvrste garancije od svih zaposlnih u Općini da niko od njih nije kontrolisao Alispahićevu elektronsku poštu”.

U intervjuu za Tuzlansku televiziju, u srijedu 14. februara, na dan kad je izabran za načelnika, Imamović je rekao da će se “uskoro sve saznati”.

Treba znati i to da šifru za ulazak u Alispahićev kompjuter zna samo općinski Sektor za informacione sisteme, tj. dva službenika.

Da je privatna elektronska pošta F.A. provaljena u Općini Tuzla, i da to nisu učinili hakeri, dokazuje i izvod iz saopćenja DOO”Delta”: “Zaključno sa 20.02. 2001. godine NIJE došlo do bilo kakvog upada u server elektronske pošte firme dELTA. Adresa fatmir@delta.com.ba nije ni na koji način bila podložna napadima niti neovlaštenom čitanju”.

Poštovane kolege, Vi znate da su po zakonu sve informacije transparentne i javne. Time je neutemeljena i zlonamjerna tvrdnja da je neko u Općini Tuzla mogao biti “krtica”. Svi dokumenti u Općini Tuzla su javni; ako postoje tajni dokumenti onda je to protuzakonito; u Press centru, tj. Sektoru za informisanje, koga vodim već osam godina, postoje samo informacije koje su svakako javne.

No, načelnik Imamović tvrdi: “Svi smo bili nedovoljno oprezni”. Guverner Bešlagić tvrdi: “Govorili su dugo vremena da postoji krtica u Opštini Tuzla”.

Zašto su “iznenađeni i šokirani” Bešlagić i Imamović kad u prepisci koja je protuzakonito objavljena nema ništa što bi ukazivalo na besmislene tvrdnje da sam iznosio (svakako javne) informacije? Da li Bešlagić i Imamović time tvrde da postoje i tajne informacije?

Principijelno ja ne želim komentirati svoju privatnu poštu, jer je privatna, ali i zbog sljedeće činjenice: Onaj ko provali u nečiju privatnu poštu taj može i da je oblikuje i dopisuje!

Ipak, u mojoj privatnoj prepisci koju je protuzakonito objavio “Front slobode” ne može se pronaći išta od onoga što ovaj list u uvodu i tv džinglu na FS-3 tvrdi. Nemoguće je opravdati tvrdnju načelnika Imamovića: “Hakeri otkrili morbidnu prepisku čovjeka koji plaću prima u Općini”. Šta je “morbidno”? Itd, itd.

Kao novinar tražim da zaštitite moja građanska i profesionalna prava.

S poštovanjem

Fatmir Alispahić

28.02.2001.

***

IMC – Nezavisna komisija za medije

Fatmir Alispahić, podnosilac prijave

Tuzla, Ive Andrića 11

Tel. 035 – 285 – 247 & 217 – 927

Predmet:

Prijava protiv TV STUDIJA FS-3 u Tuzli zbog reklamiranja lista “Front slobode” u kome je objavljena moja privatna e-mail pošta do koje je list došao uz pomoć tuzlanskih hakera

Poštovani,

Molim Vas da u skladu sa svojim mogućnostima zaštitite moje građansko i ljudsko pravo na privatnost, koje mi je kao građaninu FBiH garantirano i KZFBiH, na čije izvode Vas podsjećam.

Podsjećam Vas na još neke činjenice.

Prošlo je više od 15 dana a da se nisu oglasili ni Policija, ni Javni tužilac, ni katonalni i općinski organi vlasti u Tuzli. Iako sam uredno prijavio kršenje svojih građanskih prava i upozorio ih da je počinjeno krivično djelo.