Sabah

Bošnjaci u kandžama apartheida

U BiH je na djelu široka operacija izmišljanja radikalizma kod Bošnjaka, posebno nakon što je kao plaćenik hrvatske obavještajne službe otkriven Munir Alibabić, smijenjeni direktor FOSS-a, favorit SDP-a i noseći stub policijsko-pravosudne diktature čiji je strateški projekat satanizacija Bošnjaka.

Opoziciono djelovanje SDP-a prelazi granice demokratije i poprima oblike anarhije, ili bi se čak reklo – pučizma. Ne radi se više o konstruktivnom kritikovanju vladajuće garniture, što je suština opozicionarstva, već se radi o nakani poputne diskvalifikacije, s ciljem stvaranja haosa i sazivanja prijevremenih izbora. Dakako, oštrica SDP-a se i ovaj put ne odnosi na SDS-a ili HDZ-a, već isključivo na SDA, što djelovanju ove formalističke multietničke stranke oduzima vjerodostojnost. Bilo je tako i u izbornoj kampanji 2000., kada se SDP usmjerio samo na dio Federacije s bošnjačkom većinom. Bilo je tako i kad su Bošnjaci prvi odlučili da glasaju da se, što teoretičari SDP-a kažu – denacificiraju, i da glasaju za multietničku političku opciju.

Jer, SDP je bio vlast samo nad Bošnjacima, i to takva vlast da su se Bošnjaci za nekoliko mjeseci pokajali zbog svog izbora, i da su jedva čekali nove izbore da demokratskim putem svrgnu svoje razočarenje. Bošnjaci nisu ponovo glasali za SDA zato što misle da je to najbolji izbor, već zato što misle da je SDA najmanje loš izbor, u odnosu na osvjedočenu policijsku diktaturu SDP-a.

Ko je sve dio zločinačkog tala

Očito je da postoji koordinirana akcija političkih, pravosudnih, policijskih i medijskih faktora koja se vodi na planu satanizacije SDA, a s krajnjim ciljem blokade sistema, paralize državnih funkcija, kako bi se na silu sproveli prijevremeni izbori. Nedavno je lider SDP-a Zlatko Lagumdžija najavio da se zalaže za prijevremene izbore, a eho njegove izjave čuo se i u Republici Srpskoj, iz usta lidera SNSD-a Milorada Dodika, inače političara koji je, dok je bio premijer RS-a, počinio najviše uzurpacija bošnjačkog zemljišta za realizaciju velikosrpskog projekta pod nazivom «Ostanak». U svemu je najčudnija ambicija SDP-a za prijevremenim izborima, jer je bjelodano da bi SDP danas prošao gore nego na izborima 2002. godine. SDP ili ima pomračenje uma, pa ne razumije svoj rejting u bošnjačkom biračkom tijelu, ili, pak, ima neki tajni plan pomoću kojeg računa da bi se mogao ponovo domoći vlasti, a nad kim bi drugim nego nad Bošnjacima. Skloni smo pretpostaviti ovu drugu varijantu, jer nekoliko posljednjih događaja u bosanskohercegovačkoj stvarnosti nas upućuju na to.

Pisali smo o najvećoj obavještajnog aferi u povijesti Balkana, budući da se nikad nije dogodilo da je šef jedne obavještajne službe radio za obavještajnu službu druge države.
Početkom maja objavljeno je da postoje tajni snimci tajnih dogovora Munira Alibabića, smijenjenog direktora FOSS-a, sa dvojicom odvjetnika iz tzv. Herceg-Bosne. Navedeno je da je cilj njihovih dogovora dokumentiranje ili izmišljanje bošnjačkih ratnih zločina, te priprema vjerodostojnih ili falsificiranih dokumenata, stvarnih ili lažnih svjedoka, kojima bi se pomoglo u oslobađanju hrvatskih ratnih zločinaca.

Ovi dogovori su vođeni negdje u zapadnom Mostaru, prije nego što je Alibabić imenovan za direktora FOSS-a. Dakle, Alibabić je kao plaćeni agent tzv. Herceg-Bosne postavljen za prvog čovjeka FOSS-a! Ta činjenica ne samo da otvara pitanje istinske pozadine njegovog imenovanja, već i dovodi u sumnju sve što je kao direktor FOSS-a radio. Ako je Alibabić već ranije bio agent i plaćenik paradržavnih struktura tzv. Herceg-Bosne, u ovom projektu optuživanja Bošnjaka i aboliranja hrvatskih zločinaca, onda je logičan zaključak da je kao direktor FOSS-a obavljao iste kriminalne zadatke.

Otvara se i pitanje vlasništva nad informacijama koje je Alibabić tada prodavao hb. odvjetnicima. Alibabićeva švercerska ponuda dokumenata, dossiera, svjedoka i sl. nije njegovo privatno vlasništvo, već baza podataka koju je otuđio kao šef sarajevskog CSB-a i državni službenik.

Procurile su informacije da su čelnici SDP-Alijanse bili na vrijeme, prije Alibabićevog imenovanja, upoznati sa postojanjem ovih tajnih snimaka, koji dokazuju da je njihov favorit za čelnu funkciju FOSS-a, zapravo plaćeni hrvatski agent. Međutim, čelnici SDP-Alijanse su se oglušili na ta pravovremena upozorenja, što danas otvara pitanje njihove istovjetne umiješanosti u velikohrvatski projekat. Ako je Lagumdžija gurao Alibabića, ako je kritikovao Alibabićevu smjenu od strane Padyija Ashdowna, a znao za njegovu plaćenićku agenturu, onda se može pretpostaviti i da je Lagumdžija dio tog dobro plaćenog projekta čiji je cilj proizvodnja bošnjačkih zločina, kojom treba oslabiti kredibilitet bosanske žrtve i političke potencijale bošnjačkog naroda.

Nastavak kriminalizacije Bošnjaka

 

Javna je tajna da je bošnjački narod potpuno razvašćen. Jer, razvlašćeni su politički predstavnici koje su birali Bošnjaci. Uz podršku OHR-a svjesno se forsira status quo u pogledu prava nove vlasti da imenuje svoje ljude na čelo ključnih državnih službi. Odjednom je stvorena afera oko kadrova SDP-Alijanse, koji su se nakon izbornog poraza pojavili sa idejom da ne bi trebalo tako često mijenjati ljude koji su tek izabrani. Pa kad je to već tako, zašto je SDP-Alijansa posmjenjivala sve kadrove SDA, i metnula svoje ljude?!!

Međutim, ima istine u tome da smjene kompletnih administrativnih garnitura, i uhodavanja novih, blokiraju sistem. Samo iz FOSS-a je, u vrijeme šefovanja Munira Alibabića, otpušteno oko 200 obavještajaca, a novi ljudi su dovedeni čak i iz beogradske obavještajne službe, što je vanserijski paradoks. Međutim, ovdje se radi o činjenici da su čelna mjesta u policiji i pravosuđu, kao glavnim instrumentima reinkarnirane policijsko-boljševičke države, zadržali kadrovi SDP-Alijanse. Kad su uzme u obzir da Hrvati «tradicionalno», posljednih sedam-osmah godina, drže sve finansijske tokove, a da Bošnjaci «tradicionalno» imaju papirnate funkcije, onda se dolazi do zaključka da Bošnjaci nemaju nikakve vlasti. Bošnjaci, faktički, žive u bodljikavoj živi apartheida.

Kako to izgleda u stvarnosti vidi se po nekoliko slučajeva, čiji je tretman potpuno isti kao da je na vlasti SDP-Alijansa. Trajanje montiranog procesa «Pogorelica» odveć je evergreen tema, pa se tim slučajem ovdje nećemo ni baviti. Na žalost, postoje novi.
Jedan od preostalih Lagumdžijinih igrača, direktor Uprave policije Federalnog MUP-a, Zlatko Miletić, objavio je da su – «nositelji organiziranog kriminala uglavnom ujedno i nositelji javnih i političkih funkcija». Njegov je problem, kako kaže, što takve «kriminalce» on može držati u pritvoru samo 24 sata, pa se zalaže da ih može držati do 30 dana, kako bi im u tom periodu dokazivao krivicu. Ako se za tih 30 dana, zar ne, ispostavi da je čovjek nevin, onda je ‘nako ležao u zatovoru. Na mala vrata uvodi se staljinistička policijska diktatura, pa i po tome što je Federalni Parlament, nesmotreno, usvojio odredbu po kojoj se protiv nekoga može voditi istraga, dakle prisluškivati ga, pratiti ga, a da to «niko» ne zna. Sve je ovo maslo te policijsko-pravosudne strukture koja se zadržala i nakon izbornog poraza SDP-Alijanse.

Miletićevu izjavu valja tumačiti kao nastavak strateške kriminalizacije bošnjačkih političara. On je imao obilje dokaza da takvu izjavu dadne u vrijeme vladavine SDP-Alijanse, jer su i tad, kao i danas, novine bile krcate dokazima o kriminalnim radnjama poslovne familije Lagumdžija, te brojnih SDP-ovih funkcionera. Dosad čak ni u SDP-ovim medijima nije izišla ni jedna jedina riječ sumnje o eventualnim upetljanostima u kriminal Sulejmana Tihića, Ahmeta Hadžipašića, Adnana Terzića… Na čemu onda Miletić uopće može bazirati svoje ubjeđenje da su «nositelji javnih i političkih funkcija kriminalci»?

Izmišljanje bošnjačkog radikalizma

Odgovor na ovo pitanje nudi nam se i kroz policijsko-pravosudni i medijski tretman afere oko Alibabića. Iako je riječ o krivičnom djelu za koje se dobija i do 15 godina zatvora, iako je tri sedmice trajalo objavljivanje dokaza u štampi, vladao je potpuni muk. SDP-ovi mediji «Oslobođenje», «Slobodna Bosna», «Dani», «Start» i dr. nisu ni jedne jedine riječi objavili o ovome, pa čak ni nakon što su «Avaz», «Jutarnje» i «Ljiljan» objavili kompletan transkript ovih tajnih dogovora. Zar je moguće da ih ne zanima najveća obavještajna afera u političkoj povijesti Balkana? Tek nakon medijskih pritisaka, u kojima je poručeno da «Bosnom ne vladaju zakoni, već zločinačka mafija», FOSS je zatražio dokaze, ali ni to nije garancija da će biti otvorena istraga protiv Alibabića. Zašto? Jednostavno, izmaknut je noseći stub policijsko-pravosudne diktature čiji je strateški projekat satanizacija Bošnjaka.

U međuvremenu, SDP-ovi mediji vode agresivnu kampanju za dokazivanje bez dokaza da je na djelu «opasna radikalizacija Bošnjaka». Iako nema nikakvog traga radikalizmu, iako su Bošnjaci možda danas najmirniji i najpreplašeniji u cijeloj svojoj povijesti, komentator «Oslobođenja» Zija Dizdarević tvrdi: «Avaz je tako ponovo postao udarno glasilo SDA koje pri tom direktno stimuliše kleronacionalizam među Bošnjacima, ide na ruku islamskim militantima u BiH i generalno podstiče radikalizaciju u zemlji». Zija ne podastire nikakve dokaze, niti se bavi istinskim radikalizmom i terorizmom koji vlada na 76 odsto bh. teritorije, i koji svakog mjeseca ugrozi nekoliko bošnjačkih života.
Kako će se sve ovo završiti, teško je reći. SDA i dalje baštini bošnjačku političku glupost, zasnovanu na primjeni merhametluka, sabura i drugih moralnih kategorija koje u političkoj borbi imaju defanzivno i kukavičko značenje. Valjda se misli da u životu pravda uvijek pobjeđuje, kao i na filmu. Lagumdžija i SDP ne odustaju, i ne posustaju. Narod je na čekanju.

Piše: Fatmir Alispahić

Sabah, New York, 07.05.2003.

Na današnji dan

Kalendar

Maj 2003
P U S Č P S N
 1234
567891011
12131415161718
19202122232425
262728293031  

Arhiva

Kategorije