Da li sudije i advokati dijele advokatski plijen od enormno visokih advokatskih tarifa?
U strahu od najave parlamentarnih političkih stranaka da će podržati usvajanje izmjene Zakona o advokaturi FBiH, Advokatska komora FBiH je smanjila advokatske tarife za 50 odsto, ali i po toj smanjenoj tarifi za 50 odsto, 20-minutni angažman advokata u sudnici stranku može koštati više desetina hiljada KM.
Rokfeleri za haške advokate
Advokatska komora je najavila da će tarifa iznositi po jednom predmetu 5.000 nekakvih poena, a jedan iznosi 3 KM, pa računajte – 15.000, ne poena, nego KM, pa i ako bi izgubili spor. Još ako se stranci, u kojoj gospoda iz Advokatske komore FBiH ne vide žive ljude, zalomi «blentavi» (halali) sudija koji će za dobijeni predmetni spor presuditi da plati i troškove stranke koja je izgubila spor, ne može biti veselije – valja dati 30.000 KM.
Da se ne zaboravi, valja platiti i preskupe sudske takse, koje takođe mogu iznositi više hiljada KM, pa neka se neko usudi da na sudu traži zaštitu.
Apsurdnost nerazumnih advokatskih tarifa najbolje ilustriraju advokatske tarife koje plaćaju Ujedinjene nacije advokatima koji se smatraju daleko najplaćenijim, a za zastupanje optuženih za ratne zločine pri Međunarodnim sudom u Hagu. Advokat koji ima status višeg advokata sa stažom preko 20 godina, i sa iskustvom međunarodnog prava – ima satnicu u Hagu 110 USD, što po advokatskoj tarifi koju je nametnula Advokatska komora FBiH bosanski advokati uknjiže za jednominutno predstavljanje.
Druga strana medalje, o kojoj se i ne govori je da li se na te astronomske iznose plate adekvatni porezi. Ostali, niže rangirani, advokati u Hagu, imaju satnicu 90 USD, a treći nivo su advokati koji imaju rang advokata istražitelja sa satnicom od 30 USD.
Nadalje, Haški tribunal za pisanje podneska za ukidanje mjere pritvora pred osumnjičenim za ratni zločin, što je u rangu najkomplikovanije tužbe u parničnom postupku pred bosanskim sudovima, advokatu priznaje rad u trajanju od samo jednog sata, dok advokat u BiH za sličnu radnju po ovoj novoj «sniženoj» tarifi naplatiti 15.000 KM.
Kriminal sudija i advokata
Obzirom na sudsku i advokatsku praksu, najeklatantniji primjer, može se slobodno izraziti sumnja – organizovanog kriminala u sudovima i advokaturi – je Rješenje Kantonalnog suda Sarajevo u predmetu broj, P-57/04 u kojem ne da nije održana glavna rasprava, nego nije održano ni pripremno ročište, gdje sudija advokatu iz Sarajeva (Nikici Gržiću), koji je član Upravnog odbora Federalne advokatske komore, za vrijednost sudskog spora od 5.000 KM – dosuđuje troškove od 27.423 KM.
Ovo ukazuje na opravdanu sumnju da između sudija i advokata postoji dogovor za održavanje što više ročišta koja traju po nekoliko minuta, uz sugestije sudija za odlaganje ročišta, kako bi se mogli ispostaviti enormno visoki advokatski računu i kako bi se potom bratski podijelili.
Advokatska komora FBiH, takođe, i ne krije namjeru da i dalje zadrži princip vrednovanja advokata po preuzetom predmetu, bez obzira da li isti bio dobijen ili ne, i u potpunosti zanemaruje advokatsku praksu u Hagu ili u svim normalnim zemljama gdje se naplaćuje po satnici i uloženom radu. Uvođenjem vrednovanja rada advokata po satnici, građani, ili, kako to oni vole reći stranke u postupku, unaprijed bi znali koliko iznose advokatski troškovi, kao što je to uređeno zakonom za sudske takse. Time bi se izbjegle sve manipulacije i deranje stranaka u postupku od strane advokata, pa i sudija.
Antrfile
Iz materijala Parlamenta FBiH
Za ravnopravnost građana pred sudovima
(…) Praksa je pokazala da advokati mogu za jedan predmet, čak i ako isti izgube, naplatiti i po više desetina hiljada KM, a u medijima su prezentirani slučajevi i do 100.000 KM. Takođe, postala je negativna praksa da sudovi strani koja dobije spor dosuđuju relativno nisku naknadu, ali istu obaveže na plaćanje svojih pa čak i troškova i suprotne strane, što rezultira apsurdom da i dobijanje spora, odnosno zadovoljenje pravde – može dovesti do potpunog finansijskog kraha fizičkog ili pravnog lica. Takođe, i strana koja izgubi spor se nalazi u istoj situaciji, tako da je već postala noćna mora ulazak u sudski proces, jer je Zakonom o parničnom postupku FBiH praktično nemoguće voditi sudski spor bez advokata, a advokat evidentno nije pristupačan građaninu – što je direktno kršenje ustavnih prava građana na jednakost pred zakonom i pravo jednakog pristupa sudskim organima. (…)
Vlada Federacije BiH i nadležno Ministarstvo pravde je ustanovilo navedene probleme, te je pokušalo (29.7.2004. godine, 13.9.2004. godine) dopisima Advokatskoj komori da utiče na smanjenje Tarife, i dovođenja iste u okvire primjerene socijalnom i ekonomskom statusu građana Federacije BiH i institucija Federacije BiH, ali bez uspjeha. Obzirom da nije bilo adekvatnog razumijevanja kod Advokatske komore, neophodno je zakonskom regulativom omogućiti ravnopravnost građana pred pravosudnim organima, kao i zaštitu budžetskih sredstava FBiH.
Imajući u vidu obavezu provedbi Opće evropske konvencije o ljudskim pravima, i pravu na adekvatnu pravnu zaštitu građana, ali i budžete opština, kantona i Federacije BiH, iz kojih se moraju isplaćivati ogromne nagrade advokatima po službenoj dužnosti, neophodno je da se građanima zajamči ustavno pravo na jednak pristup organima pravosuđa i državne uprave, pa bi se dovođenjem advokatske tarife na razumnu mjeru, kako je to i navedeno u izmijenjenom stavu 4. člana 31. – građani doveli u ravnopravan položaj, posebno u odnosu na sadašnje stanje, gdje građani nikako nisu u mogućnosti isplatiti previsoke advokatske naknade.
Piše: Fatmir Alispahić
Sabah, New York, 15.12.2004.