Terorističke prijetnje smrću Sulejmanu Tihiću, najvišem bh. državnom funkcioneru, stigle su iz Sjedinjenih Američkih Država, koje pružaju utočište Četničkom terorističkom pokretu. Ako Sjedinjene Države s pravom sankcioniraju sve države koje pružaju utočište teroristima, onda bi bilo logično i principijelno da otkažu gostoprimstvo terorističkom pokretu koji je isključivi krivac za balkanski krvavi haos. I to tim prije što su se četnici i islamski ekstremisti nedavno našli u zajedničkom frontu protiv SAD.
Prošlo je nekoliko dana otkad su od Četničkog pokreta ponovo stigle prijetnje smrću Sulejmanu Tihiću, članu Predsjedništva BiH, a da se u našoj javnosti, izuzev medijskog senzacionalizma, o ovom slučaju nije čula ni jedan suvisla riječ. Dobro, svi znamo da je četništvo ekstremistička i genocidna doktrina, da je grozno što legitimini lider bošnjačkog naroda dobija takve prijetnje, itd, itd., ali bi se reakcija na ovu reprizu terorističkih prijetnji morala ispoljiti sa više smisla od pukog evidentiranja vruće vijesti.
Četnici u gostima
Evo na šta konkretno mislimo. Zemlja porijekla ove prijetnje su Sjedinjene Američke Države. U kolijevci zapadne demokratije postoji i djeluje organizacija koja se bavi terorizmom – Četnički ravnogorski pokret. Sav civilizirani svijet podržava američko nastojanje da sankcionira države koje pružaju utočište teroristima. Napose, zbog kažnjavanja takvih država u posljednjoj su se godini dogodila dva rata.
Niko, dakle, ne spori pravo najmoćnije države svijeta da se na takav način obračunava sa teroristima. Slijed logike ukazuje da država koja pruža utočište terorističkim organizacijama snosi odgovornost za terorističke akcije, i sukladno tome, takvu državu treba sankcionirati, ili promijeniti njen teroristički režim. Procjena je ispravna, jer kada se terorističke organizacije, u svim krajevima svijeta, nađu u poziciji ilegale, bit će im kud i kamo teže djelovati nego ako čine dio vojne strukture neke države. Amerika je, dakle, u pravu.
Međutim, valja se zapitati – kakva je razlika između ma koje islamske terorističke organizacije i Četničkog pokreta? I jedno i drugo su teroristi koji za cilj imaju ugrožavanje demokratskog i humanističkoh poretka, ubijanje nevinih ljudi, stvaranje haosa. Jedina razlika među njima je u tome što su jedno muslimani, a drugo kršćani. Teško je vjerovati da bi Amerika tolerirala Četnički teroristički pokret samo zbog toga što u njemu djeluju kršćanski teroristi, u čijoj je ideološkoj osnovi ubijanje muslimana na Balkanu. Balkan je toliko sitan za rasprostranjenost američke moći da je nelogično da Sjedinjene Države gube moralni i medijski kredibilitet zbog nekog, za američki horizont, sitnog terorističkog pokreta. Ipak, principi su principi, pa djeluje nevjerovatno da najmoćnija država svijeta, koji jedan princip primjenjuje prema prema teroristima sa islamskim predznakom, drugi princip primjenjuje prema teroristima s kršćanskih predznakom. Na žalost, stvarnost, zasad, govori da je tako.
Četnički teroristički pokret u Sjedinjenim Državama ima bogatu tradiciju. U vremenima komunizma bio je glavna ideološka i logistička destinacija svim Srbima koji su se borili za rušenje Jugoslavije i stvaranje tzv. velike Srbije. To što je američka administracija jedan terorizam tumačila kao antikomunizam možda se i može pravdati tada globalnom borbom protiv komunističke prijetnje. Iako, i u tom kontekstu, neshvatljivo je da država koja je predvodila svjetsku antihitlerovsku koaliciju, i koja je najzaslužnija za ishod Drugog svjetskog rata, pruža utočište snagama koje su se borile na strani Adolfa Hitlera. Ali, eto, i to da zanemarimo. Međutim, sa slomom komunizma prestali su svi reacionalni razlozi da Sjedinjene Države pružaju utočište Četničkom terorističkom pokretu.
Kao što se vrše opsežne analize djelovanja islamskih terorističkih organizacija, tako se sa lakoćom može utvrditi koliko je Četnički pokret, sa sjedištem u SAD, doprinio u rasplamsavanju agresije na BiH i Hrvatsku, te loibističkom obmanjivanju američke diplomatske javnosti, čime su nanesene ogromne štete u naporima za preddejtonsku uspostavu mira u BiH, a što se mjeri desetinama hiljada ljudskih života. Sjedinjene Države su na kraju morale intervenirati u Srbiji i Crnoj Gori, jer je bauk Miloševićevog fašizma već toliko ojačao da diplomatski napori nisu mogli dati nikakvog efekta. Odgovornost Četničkog pokreta iz SAD u tome je neupitna.
Američka srbovizija
Postoje opravdane sumnje da Sjedinjene Države nastoje stabilnost Balkana graditi sa vojno nadmoćnom Srbijom i Crnom Gorom, i ekonomski nadmoćnim Slovenijom i Hrvatskom. Na tom putu, navodno, Srbiji će biti oprošteno sve što je počinila za vrijeme Miloševićevog režima, uključujući i Tužbu BiH protiv SCG. Po toj naopakoj logici, Njemačkoj je trebalo oprostiti ratne odštete, koje i danas plaća, čim se ustanovilo da Hitlera više nema među živima. Po međunarodnom pravu, države su odgovorne za ono što počine, bez obzira na promjenu vladajuće strukture. Napose, Srbi su mnogo puta ponovili izbor Miloševića, kao što u BiH i danas ponavljaju izbor Karadžićevog SDS-a, te je teško, pored najbolje volje, ignorirati kolektivnu krivicu.
No, nesporno je da se na BiH vrše strahoviti pritisci da povuče Tužbu protiv SCG, a u opcijama vansudske nagodbe se ide tako daleko da se čak predlaže i ukidanje Republike Srpske. Paradoksalno je otkud SCG pravo da predlažu promjene unutarnjeg ustrojstva BiH, ili, pak, time potvrđuju kontinuitet svoje agresije na BiH. Ako je tačno da se SCG nastoji od Zapada instalirati kao glavni faktor vojne stabilnosti na Balkanu, onda se može računati sa određenim blagonaklonostima Sjedinjenih Država prema svemu što je dio velikosrpske tradicije, poput Četničkog terorističkog pokreta.
Pokret (ne)svrstanih terorista
No, Sjedinjene Države nemaju obavezu da vode brigu o našim nacionalnim i državnim interesima. Kao i u prirodi, i u politici svako se bori za sebe. Srbi, ponajbolje. Oni su uspijevali i poslije tri i po godine rata, oko 200.000 ubijenih i milion raseljenih Bosanaca i Hercegovaca, držati Zapad u stanju obmane, vezanih ruku, naivnog vjerovanja da se Srbi bore za nekakvu slobodu pred “ekstremnim” Bosanskim Muslimanima. A to što su porušili 1000 džamija, a što ti “ekstremisti” nisu porušili ni jednu crkvu, manje je bitno, to niko nije ni vidio, jer je Zapad vidio jedino sliku koju su mu servirali Srbi.
Dakle, nisu Sjedinjene Države krive što im niko iz BiH nije diplomatskim putem, u vidu protesta, ukazao da pružaju utočite terorističkoj organizaciji čija ideologija je glavni krivac za balkanski haos. Upravo zato smo kazali da se u povodu prijetnji Sulejmanu Tihići iz BiH nije čula ni jedna suvisla reakcija. Teroristička prijetnja šefu države, koja stiže iz Sjedinjenih Država, povod da se država BiH obrati makar Ambasadi SAD u BiH i da traži objašnjenje za porijeklo prijetnje. To nije učinio niko, možda ne toliko zbog toga što mu takva mogućnost nije naumpala, koliko zbog činjenice da se odnos bh. državnih organa i funkcionera prema Sjedinjenim Državama odveć ne zasniva na partnerstvu, već isključivo na poslušnosti.
Možda se misli da bi se Sjedinjene Države mogle naći uvrijeđene ako bi se od njih tražilo da zabrane djelovanje Četničkog terorističkog pokreta na svome tlu. Paradoksalno je da su se na listi nepoželjnih osoba u SAD našli mnogi četnički zločinci, poput Karadžića i Mladića, a da u toj zemlji djeluje njihova organizacija.
Ako uprkos svemu u Sjedinjem Državama nema volje da se zabrani djelovanje Četničkog pokreta, čije su terorističke aktivnosti nesporne, i ako nema pameti i volje iz BiH da se traži zaštita pred terorističkim prijetnjama, postoji još jedan momenat koji bi neovisno od ovih relacija mogao biti bitan za SAD kad je u pitanju pružanje utočišta Četničkom pokretu.
Ni u vrijeme agresije na BiH SCG nije prekidala, i čak je intezivirala svoje diplomatske veze sa Irakom, Libijom, pa i Iranom koji se predstavljao kao prijatelj Bosanskih Muslimana. Poznato je da su se irački oficiri obučavali u JNA, a da su srbijanski instruktori neposredno uoči novog rata u Iraku boravili u Bagdadu, spremajući irački otpor Američkoj armiji. Ova veze Beogradskih vojnih i obavještajnih struktura, koje danas imaju četničku ideologiju, sa islamskim svijetom, vuku korijene još iz vremena Pokreta nesvrstanih. Beograd je već decenijama evropska edukativna baza vojnicima iz islamskog svijeta. Ko zna koliko je kroz beogradske vojne škole prošlo današnjih terorista?!
Ova tema bi trebala biti indikativna za američko nastojanje da se otkriju svi izvori podržavanja terorizma u svijetu. I to tim prije jer su se u jednom momentu tzv. islamski teroristi i četnici našli u zajedničkom frontu protiv Sjedinjenih Država. Bošnjaci su, s druge strane, oduvijek Sjedinjene Države doživljavali kao svog najpouzdanijeg prijatelja.
Piše: Fatmir Alispahić
Sabah, New York, 20.08.2003.