Predavanje se organizira u povodu obilježavanja američkog nacionalnog praznika, rođendana Martina Lutera Kinga (1929-1968), dobitnika Nobelove nagrade za mir, čija je bista prije pet godina otkrivena u Tuzli.
Dr. Vedad Spahić, predsjednik Društva pisaca Tuzlanskog kantona, preporučuje ovo predavanje i kaže: “Predavanje prof. Alispahića će u duhu savremenih književnoteoretskih strujanja ukazati na povezanost teksta i konteksta između poezije američkih crnaca i borbe za građanska prava američkih crnaca, što je posebno osvježenje kada se govori o životu i djelu Martina Lutera Kinga.”
Fatmir Alispahić podsjeća da se ove godine navršava 40 godina od ubistva Martina Lutera Kinga, i da bi Tuzla mogla biti ako ne jedini, a onda jedan od rijetkih evropskih gradova koji bi tu godišnjicu obilježio posebnim kulturnim programom, recimo u formi poetskog teatra o borbi M. L. Kinga, a kroz stihove crnačkih pjesnika.
– “Ova je ideja tim izazovnija kad se zna da godišnjica tragične smrti M.L.Kinga pada 4. aprila, a 4. april je najznačajniji datum iz novije historije Tuzle – kaže Alispahić.
Prije godinu dana Fatmir Alispahić je na Tuzlarije.net nastojao inicirati sadržajnije obilježavanje Kingovog rođendana, i evo odlomka iz tog teksta:
– U Tuzli će se 15. januara, kao i prethodnih nekoliko godina, obilježiti rođendan dobitnika Nobelove nagrade za mir Martina Lutera Kinga. Položit će se vijenci na njegovu bistu kod zgrade “Jupiter”, kazati par prigodnih riječi, čime će Tuzla posvjedočiti svoju odanost humanističkim principima. Bilo bi lijepo da se nekad kaže nešto više o historijatu borbe za crnačka prava, jer bi nam “naš sugrađanin” Martin Luter King postao prisniji. Ovim kratkim i prigodnim tekstom nastojimo učiniti korak više od ustaljene i škrte protokolarne forme. (…) Bilo bi lijepo da se u nekoj od narednih godina priredi komemorativna akademija na kojoj bi nas neki funkcioner upoznao sa crnačkom pričom o M.L.Kingu. U toj priči stanuje Bosna, stanuju odvojene škole pod jednim krovom, izbjeglice i povratnici, i iz te priče bi se mnogo toga dalo naučiti. Onako kako su crni i bijeli u Americi rušili rasizam, tako bi i bh. narodi mogli rušiti svaki oblik podvojenosti. Jer i u Bošnjaka, i u Srba, i u Hrvata, i u drugih, naših, ima Ljudi koji razumiju da je – moja sloboda određena tvojom slobodom, i da u BiH, u humanističkom smislu – ne može nikome biti dobro dok je ikome loše. Zato vrijedi učiti od M.L.Kinga. A šta bi tek naši gradski umjetnici mogli načiniti kad bi otkrili koliko je bogata, i inspirativna, poezija američkih Crnaca!? Stvarali bi poetske teatre, recitale, komponovali po njihovim stihovima, pravili hepeninge – a sve kako bismo iz tih stihova čitali i tumačili sebe.