Zašto se hrvatski premijer Račan zalaže da upravo hrvatski kapital gradi autoput kroz BiH i poveže istočne i južne dijelove Hrvatske? Zar nije svejedno čijim će autoputem Hrvati putovati kroz BiH? Očito nije. Ako hrvatskim kapitalom budu na teritoriji BiH spajani istočni i južni dijelovi Hrvatske, to će imati značenje tapije i na sve druge životne tokove koje će diktirati ovisnost od autoputa.
Zamislite da neka domaća firma u osiromašenoj BiH dobije šansu za posao vrijedan pet milijardi maraka, koji bi u općoj nezaposlenosti zaposlio preko 20.000 ljudi, i time obezbjedio egzistenciju za barem 50.000 grašana, a da se onda pojave tumači “demokratije i multikulture” sa stavom da taj posao treba prepustiti nekoj stranoj državi, čiji premijer uz to upućuje javne ucjene vladi u Sarajevu… E, upravo se takva nevjerovatna priča odmotala ovih dana u Sarajevu, u povodu dobijanja posla za izgradnju koridora autoputa Vc, od Bosanskog Šamca do granice sa Hrvatskom kod Ploča, u dužini od 309 kilometara.
Hrvatski premijer Ivica Račan je maksuz doputovao u Sarajevo da objasni državnoj Vladi BiH kako se takav posao ne može ugovarati neposrednom pogodbom, već je potrebno raspisati međunarodni tender, na koji bi se javila i Hrvatska, bezbeli s računicom da bi lobiranjem uspjela taj posao obezbjediti za sebe. Time je hrvatski premijer, uz medijsku i političku podršku zagrebačkih satelita u Sarajevu, pokušao razbrkati preliminarne dogovore državne Vlade sa bosansko-malezijskom firmom “Bosmal”, koja je garantirala da će u naredna četiri mjeseca obezbjediti 300 miliona eura za izradu projektne dokumentacije i naknadu za izuzeto zemljište, te da će zatvoriti finansijsku konstrukciju za ovaj, kako se tvrdi, posao stoljeća u BiH. Gotovo je definitivno da će posao dobiti “Bosmal”, te da će se ova dramatična epizoda završiti u stilu izjave Edina Šabanovića, jednog od čelnika ove firme, koji je rekao: “Mi gradimo svoju zemlju, a svako neka gradi svoju”.
No, ono što vrijedi detektirati jeste spremnost određenih političkih i medijskih centara u Sarajevu da interese vlastite zemlje podrede interesima susjedne države, i da pritom te antipatriotske stavove pakuju u ambalaže demokratije, legaliteta i sl., pokušavajući čak tzv. islamskim ekstremizmom diskreditirati i suvlasništvo Malezije u “Bosmalu”.
“Borimo se za domaće”
Naši čitaoci odveć su upoznati sa bipolarnošću sarajevske medijske scene, gdje se, primjerice, tačno zna kako će reagirati “Oslobođenje”, “Dani” ili “Slobodna Bosna”, a kako “Dnevni avaz”, “Jutarnje”, “Walter” ili “Ljiljan”. Upravo zbog toga iznenađujuća je reakcija “Oslobođenja”, čija je kolumnistica Amra Kebo ispisala jednu od najjačih podrški opciji da domaća firma dobije ovaj posao od pet milijardi maraka. Komentirajući podršku bh. graditelja “Bosmalu”, Amra Kebo piše: “Nije zgoreg pomenuti da je riječ o prijeratnim gigantima poput “ŽGP”, “Hidrogradnje”, “Vranice”, koji su gradili po cijelm svijetu. Jer, teško je naći vijadukt, most ili branu, koji nemaju njihov potpis. Tako da je riječ o firmama koje su sasvim sposobne izgraditi autoput”. Svoj tekst podrške “Bosmalu” kolumnistica “Oslobođenja” zaključuje u patriotskom stilu: “Borimo se za domaće, to je sasvim legitimna borba”.
Za razliku od “Oslobođenja”, Magazin “Dani” koji vodi Senad Pećanin je drvlje i kamenje sasuo na opciju da koridor Vc gradi “Bosmal”, kao i na sve one koji se zalažu da posao dobiju bosanske firme i radnici. Čak šta više, u jednom iz serije tekstova, “Dani” pišu da iza svega stoji – “kriminalno političko-ekonomsko podzemlje i medijsko-političke bande koje su desetine miliona maraka stekle upravo stranačko-familijarnim raspodjelama donacija, trošenjem budžetskih sredstava, netransparentnim dilovima, direktnim poslovima sa državom”. “Dani”, dakle, u startu sklapanje ugovora bh. države sa ponuđačem “Bosmalom” proglašavaju mafijaškim poslom, a kako glavni argument navode odbijanje inicijative premijera Račana da se ide na međunarodni tender. S druge strane, Edin Šabanović iz “Bosmala” najavljuje da će pismo Vijeća ministara o preliminarnom prihvatanju ponude biti prevedeno na engleski te javno objavljeno, uključujući i sve druge akte, čime će se, kako on tvrdi, obezbjediti potpuna transparentnost. Nervozna reakcija “Dana”, pak, ukazuje na svojevrsnu medijsku drskost i neprofesionalnost, u smislu spremnosti da se “mafijaškim” proglasi svaka varijanta koja ne odgovara favoriziranoj opciji premijera Račana. Prije bi se reklo da se mafijaškom može nazvati ta medijska brutalnost po kojoj se javni, legalni, transparentni poslovi, koji su u interesu bh. države i ekonomije, proglašavaju “mafijaškim”.
Baštovani “hrvatskog cvijeća”
U političkom smislu, ponašanje hrvatskog premijera Ivice Račana u Sarajevu, te njegove izjave koje je davao po povratku u Zagreb, takođe nose više mafijaških, reketaških, protektoraških karakteristika, nego li što su odraz pristojnog ponašanja jednog državnika, koji bi sa susjednom državom želio izgrađivati komšijske odnose, na osnovama ravnopravnosti i međusobnog uvažavanja. Naslov njegovog intervjua u “Danima” glasi: “AKO MOŽETE BEZ NAS – IZVOLITE”. Ovaj naslov, izvučen iz jedne njegove rečenice, implicira da BiH ne može bez Hrvatske, a po licemjernosti neodoljivo podsjeća na ponašanje hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana u vrijeme srpsko-crnogorske agresije na BiH, kada je do bijedne ogavnosti koristio bezizlaznu poziciju vlade u Sarajevu, koja je egzistencijalno bila oslonjena na dobru volju zvaničnog Zagreba.
Hrvatskom se premijeru valja odati priznanje na drskosti, budući da otvoreno saopćava hrvatske interese, i uz to pozicionira stvarnu predstavu Zagreba o Sarajevu. On, vidi se, smatra da BiH ne može bez Hrvatske, što je svojevremeno tvrdio i bivši visoki predstavnik Wolfgang Petritsch, koji je u jednoj razgovoru sa autorom ovog tekasta ustvrdio da – “put BiH u Evropu vodi preko Hrvaqtske”. Očito je da u nezvaničnom sloju diplomatskog mnijenja vlada mišljenje da je BiH satelit, jetim, sluga, priljepak Hrvatske. Hrvatski premijer je konačno to i saopćio, u drskom uvjerenju da posao od pet milijardi maraka nema kome drugom pripasti nego našem tutoru, tj. našim hrvatskim baštovanima.
Premijer Račan bez rukavica tvrdi: “Baš zbog interesa Hrvatrske mi smo spremni i da učestvujemo i da pomognemo u realizaciji tog projekta”, te potpuno otkriva karte svoj “dušebrižništva”: “Naš interes je u tome što autoput integrira i Hrvatsku, jer vrlo efikasno spaja istročne dijelove Hrvatske sa južnim”. Nije li ta ambicija miješanje u teritorijalni integritet susjedne države? Nije li priča o integraciji istočnih i južnih dijelova Hrvatske zapravo druga verzija Tuđmanove teze o tome kako “Hrvatskoj fali trbuh” koji treba zahvatiti iz bh. države. Napose, kakve veze ima da li taj put gradili bosanska ili hrvatska firma, ako će svakako on omogućiti bržu vezu između istočnih i južnih dijelova Hrvatske? To je ključno pitanje za razumijevanje Račanove ambicije! Ako hrvatskim kapitalom budu na teritoriji BiH spajani istočni i južni dijelovi Hrvatske, to će imati značenje tapije i na sve druge životne tokove koje će diktirati ovisnost od autoputa.
Hrvatski agenti skinuli maske
Pozadinu velikohrvatskih ambicija premijera Račana očito su pročitali politički i ekonomski krugovi u Sarajevu, jer su se kao rijetko kad složno, a možda i bučno, oduprli protektoraškoj ambiciji hrvatske države da istisne bosansku firmu iz bosanskog posla stoljeća. S druge strane, premijer Račan je vjerovatno u pravu kad tvrdi: “Danas u Evropi više nema projekta koji nije transparentan, kontroliran i o kojem se ne odlučuje na osnovu međunarodnog tendera”, ali izostavlja, kao i novinari “Dana”, činjenicu da će i ovaj projekat bh. Vlade sa “Bosmalom” imati sve odlike transparentnosti. Moglo bi se postaviti pitanje opredjeljenja da se ne raspisuje međunarodni tender, već da se posao direktno da “Bosmalu”. No, valja znati da je takvo opredjeljenje jednim dijelom uzrokovano i neskrivenom ambicijom “demokratiziranog” Zagreba da određuje stvari u bh. državi, bez obzira što se ubi pričom kako poštuje integritet i cjelovitost BiH. Da je to tako, pa sigurno se ne bi tzv. zapadnom Mostaru i u tzv. Herceg-Bosni nastavili isti oblici velikodržavnog sponzorstva koje su ustanovili Franjo Tuđman i Gojko Šušak.
Velikohrvatska mreža poslovnih i političkih interesa je u BiH toliko uzela maha da je u poziciji da preoblikuje istinu o agresiji Hrvatske na BiH, da putem okupiranog policijskog i pravosudnog sistema montira sudske procese bosanskim braniteljima, da uz podršku međunarodnog faktora i zakupljenih bošnjačkih političara iz Alijanse za promjene za jeftine pare otkupljuje privredne potencijale i na ovih 24 odsto bh. teritorije gdje su Bošnjaci fizička većina, ali odveć ekonomska manjina… Hrvatska suvereno vlada Sarajevom, I to je uzrok Račanove ljutitosti zbog smjelosti bh. vlasti da se suprotstave toj protektoraškoj ambiciji. Ambsador BiH u Hrvatskoj, koga je postavilo Lagumdžijino Ministarstvo vanjskih poslova, Zlatko Dizdarević, javno je lobirao da Hrvatska istisne bosansku firmu, dakle, kao ambasador bh. države radio je protiv interesa bh. države, ali mu to nije smetalo da ta moralna vratolomija dobije najviše ocjene u “Danima”. Kao i Dizdarević, tako su i mnogobrojni hrvatski politički i medijski agenti skočili da štite interese svojih naredbodavaca, potpuno se ogolivši u toj svojoj servilnosti. Pokazat će se da je to skidanje maski najveći politički dobitak iz ove poslovne ujdurme.
Piše: Fatmir Alispahić
Sabah, New York, 23.07.2003.