Oslobođenje

Istina pod feredžom

Tko se plaši bošnjačkog prava na ravnopravnost?
Ideološki antipodi suglasni su da bošnjački narod ne treba da brine za svoju budućnost. Izetbegovićevci su čak ustanovili da “Bošnjaci nisu nikad bolje stajali”, pa bi trebali i dalje da se usrećuju istim izborom. Ovi drugi, vitezovi demokratije, tvrde da je zebnja za budućnost Bošnjaka “reafirmacija retrogradnih i odbačenih filozofija”. Politici koja je deset najtežih godina Bošnjake prevozila do provalije ne odgovara slobodan progovor o stanju nacije; ispostavilo bi se da je od gotovine načinjena veresija. Opet, ovi što dolaze iz budućnosti ne sputavaju svrabež pred pitanjem o ravnopravnosti Bošnjaka. Ta svemirska elita ne pokazuje volju da se suoči s činjenicama koje idu u prilog sumnji da je bošnjački narod zagazio u dugoročni proces nestajanja. Valjda bi ti intelektualci, koji sebe definiraju idejom bosanstva, morali znati da bez ravnopravnih Bošnjaka nema ni BiH. Ova zemlja bi bez bošnjačke okosnice bila gomila srpskih i hrvatskih planina i pašnjaka. Od bh. intelektualaca iz srpskog i hrvatskog naroda očekuje se uočavanje pojava koje generiraju bošnjačku neravnopravnost. Upravo bi oni iz esdepeovske alternative, što “građanski srbuju i korate” u okviru SGV-a i HNV-a, trebali permanentno apelirati protiv aparthejda u Republici Srpskoj i u zapadnoj Hercegovini. Ali ne frazerski, kroz suhe priče o nužnosti demokratskih promjena. Njihova odanost ideji BiH može se uvažiti tek konkretnim progovorom o potlačenosti Bošnjaka u etnonacionalnim pustinjama. Mnogogodišnja potlačenost osipa Bošnjake; oni odustaju od povratka, prodaju imovinu, sele se preko “bare”… I, u muzeje. Već je bjelodano da na prostoru genocidom stvorene Republike Srpske, i iste takve “Herceg-Bosne”, Bošnjaci više nikada neće biti ono što su bili. Fizički je to nemoguće. Ali moguće je boriti se za ideju ravnopravnosti Bošnjaka u ovim (valjda prolaznim) oazama nacizma. To je najveći domet bosanskog patriotizma, demokratske i multikulturalne svijesti. A šta rade oni što “građanski srbuju i kroate”? Pa upravo oni svojim ćutanjem ili graktanjem legitimiraju SDA-ovsku šapu nad Bošnjacima!!! Ako bi, recimo, hb. intelektualac iz kroatski čistog Širokog Brijega apelirao protiv stolačkog aparthejda nad bošnjačkim povratnicima – ne samo da bi učinio dobro svome narodu i ideji BiH temeljenoj na ravnopravnosti, već bi razobličio ekskluzivitet SDA nad bošnjačkom sudbinom. To je matematika kojom je HDZ u Tuzli bivao minorna stranka: Bošnjaci su štitili hrvatsku ravnopravnost.
Projicirano licemjerje pogodna je odrednica za gavrane koji ukazivanje na aparthejdski realitet pokušavaju proglasiti – nacionalizmom, retrogradnošću i paranojom. Zapravo je obratno! Hrvat ili Srbin koji navuče građansku masku i anatemizira istinu o potlačenosti Bošnjaka u biti sprovodi sofisticirani oblik nacionalizma i retrogradnosti. Kako? Pa tako što proganjanjem istine o bošnjačkim šatorima radi na očuvanju aparthejda. Ako izuzmemo OSCE-ovo parčanje BiH na izborne jedinice, čime se betonira ambijent u Grudama ili Trebinju, uočićemo paralelne strategije zaštite s&h okupacija: prva je transparentna (Jelavić, Dodik…), a druga je pod feredžom (socijal)demokratije. Ovima pod feredžom normalno je da sva dejtonska pravila važe za sarajevski pašaluk, u kome ni jedan povratnik ne živi pod šatorom niti čeka bombu za večeru. Spremni su eto i odsoliti bošnjačko prisustvo u sarajevskoj vlasti pa za načelnike općina s bošnjačkom većinom metnuti Srbe i Hrvate. Ne bi li u Širokom Brijegu uskoro načelnik bio Bošnjak. Gesta bosanske volje ima smisla sve dok ne uočimo da se ideja BiH podrazumijeva tamo gdje su Bošnjaci u većini. Šta ako Bošnjaci ostanu u ovom fildžanskom getu, koji podjednako odgovara panislamistima i s&h hegemonistima? Danas, u iščekivanju Bosne, još možemo razumjeti da kulturu u Tuzli već osmu godinu vode nebošnjaci; i to da hrvatskih direktora procentualno ima mnogo više nego hrvatskog stanovništva. Šta ako se sutra osvjedočimo da je kapital, u ime beskičmenog dokazivanja ideje BiH, prešao u ruke Hrvata? Bošnjaci ne bi bili prvi narod u povijesti koji je kao većina nestajao na otuđenom vlasništvu. To su realne pretpostavke, a ne paranoja! Tko se plaši dijaloga na ovu temu? Tko satanizira bošnjačko pravo na ravnopravnost? Samo onaj tko je računao da će Bošnjaci, načeti tragičnom politikom Alije Izetbegovića, poput guski u magli biti utopljeni u proračunatost nebosanskih interesa.
Ne postoji časno opravdanje za satanizaciju ili ironizaciju pitanja o budućnosti Bošnjaka. Tim pitanjem se određuje budućnost BiH, kao povijesnog i kulturološkog entiteta. To pitanje nije samo bošnjačko. Pripada i nebošnjacima, onim što se ubiše pričom o ideji BiH. Da li ćemo ih čuti? Ili smo ih već čuli.

“Oslobođenje”, kolumna Diwanhana, 19.IX 2000.

Na današnji dan

Kalendar

Septembar 2000
P U S Č P S N
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
252627282930  

Arhiva

Kategorije