Globalno medijsko selo naše planete natapa se dobrotom. U čemu je onda problem?
Nedjeljne novine objavile su četiri vijesti o eskalaciji ekstremizma u različitim dijelovima Evrope. U Rimu, kukasti križevi na židovskim radnjama, u Austriji neofašisti jurišaju na Vladu, u Turskoj 40-ta žrtva „islamskih“ terorista, u Španiji proključala ETA… Na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu rečeno je “da je sve veći jaz između bogatih i siromašnih”, što se ne mora samo ticati nepravednih odnosa u međunarodnoj trgovini. Raniji susret u Seattleu doživio je neuspjeh upravo zbog nespremnosti razvijenih zemalja da naprave ustupke u pogledu zaštite radničkih prava. Strategija ekonomske i političke globalizacije upada u raskorak između riječi i djela: humani poredak traži ustupke, kompromise, odricanja… Svjetska moć je u sefovima deklariranih boraca za mir i socijalnu pravdu. Kriterije za ulazak u svijet pravednika određuju lobističke mreže, čiji krvotok čine ekonomski interesi. Dolazimo do atmosfere pravedničkog jednoumlja. Dovoljno za prepuštanje omamljujućim čarima formalizma. Buđenje desničarskog podzemlja u Evropi, i njegova sve učestalija izborna legalizacija – pozivaju na oprez. To više nije pubertetski hir, već pojava sa socijalnim uzročnikom. Njemački kancelar Gerhard Schroder zaprijetio je Austriji da bi se, učešćem neofašista u Vladi, mogla sama izolirati. Eto, izolirana je Srbija, pa šta?! Novi svjetski poredak, kako se obično naziva ova pravednička skalamerija, morao bi mijenjati oblike pastirskog prevaspitavanja zaraženih krava. Izolacija je prost i jeftin metod. Ona hrani, hrabri i razmnožava izolirane. Poput kancera. Prekjučer Karadžić, jučer Handke, danas Heider… A sutra? Ukoliko se novi svjetski poredak nametne kao čizma, umjesto kao tepih, ako njegov humanitet bude nalik dijeljenju čokolada srebreničkim dječacima – sam će sebe urušiti. Slobodnjačka partija Austrije nema namjeru glumatati humanost. Oni su jasni: različite van! Oni traže ozakonjenje razlike između Germana i etničkog kukolja. Oni su alternativa!
Svijet se nikada u svojoj povijesti nije tako transparentno našao u blizini svetih učenja o etici i moralu. Lideri Socijalističke internacionale govore o nužnosti globalne humanizacije, o dovođenju siromašnih do egzistencijalne i socijalne sigurnosti; oni propovijedaju ono za čim je čovječanstvo čeznulo od svog postanja. Melanholičnim dušama bi se moglo učiniti da se ostvaruje najavljeni „povratak Hrista“. Clintonu ne biva mrsko otputovati u Tursku i obići stradale u zemljotresu. Freskovita Madeleine Albright sa dobrotnom predanošću zalazi u zagušljive izbjegličke kampove, miluje slinavu djecu i razgovara sa njihovim majkama. Britanski premijer Tony Blair predvodi teoretsku misao o humanizaciji odnosa u civilizaciji. Sve to je više od trivijalnog političkog marketinga. Zrači istinom. Globalno medijsko selo naše planete posljednjih godina se natapa dobrotom. U čemu je onda problem?
Kao i ljudski organizam, i budućnost civilizacije je sklona bolovati modrice prošlosti. Previše je zla po Svijetu posijano da bi se genetska memorija tek tako mogla humanizirati. Drugo, vjerovatnije je da će se kapital razmnožavati po trezorima nemilosrdnih, klonirajući hladne duše, nego da će jedan njegov dio proteći kroz prosjačke šešire i šuplja usta izgladnjelih. Kao što nama prijeti opasnost nečasnih političkih transfera, tako valja razumjeti i da je svjetska ideologija humanosti vezana krvotokom za izrabljivačke interesne sfere. To je ona stalna masa interešdžija što se seljaka od vlasti do vlasti. I začadi svako svitanje. Na kraju, čovječanstvo prokleto teži za oblikom ravnoteže koja zrači neizvijesnošću. Sa jačanjem globalne humanizacije, proporcionalno će snažiti njena suprotnost.
Naša zemlja je na najboljem putu da provincijalnom logikom nađe sebe u svjetskim strujanjima. Esktremisti će za svjedoka prizvati bujicu evropskih desničara. Ovi drugi, s kojima valja deverati u budućnosti, najmanje su krivi što im se posrećilo da budu odabrani za evropske sagovornike. Lider SDP-a Zlatko Lagumdžija ima veze sa socijalizmom koliko i Staljin sa kompjutorima. On se nikad, kao Albrightova, nije opoganio sirotinjom. Bijeda ga se tiče koliko i one koji su je stvarali. Ipak, on u Davosu sudjeluje na sastanku “globalnih lidera budućnosti”. Varen-pečen.
Globalna humanizacija će imati smisla tek ako ne bude formalno pokriće za zadržavanje izrabljivačkih pozicija svjetske ekonomije, odnosno – domaćeg divljeg kapitalizma.
„Oslobođenje“, kolumna Diwanhana, 1. II 2000.