Fahrudin Kučuk: „Otmica kralja“; prva knjiga iz trilogije „Mračno kraljevstvo“
„Otmica kralja“ je prva knjiga trilogije „Mračno kraljevstvo“ – djela koje je inspirirano tradicijom, običajima i simbolima srednjovjekovlja naših prostora. Medijevalna povijest je vremenski okvir u kojem se odvija intrigantna priča o jednom dobrom i plemenitom kraljevstvu koje cijenu svoje posebnosti plaća u sudaru s drugom stranom, koja se žele domoći onoga što je „sveti gral“ ovoga kraljevstva. To dobro kraljevstvo naziva se Šumsko, jer je sva njegova vrijednost u prirodi i daru mudrih ljudi, poput Velikog Dida i čarobnjaka Semorada. Oni imaju ono što žele protivnici Šumskog kraljevstva, odnosno, Kraško, Brodsko i Veliko kraljevstvo. To trojstvo kraljevstava, u svojoj pohlepi i opsesivnoj želji da dobiju bezgraničnu moć, oličenu kroz čarobni štap Velikog Dida, koriste dobrotu kao glavnu slabost stanovnika Šumskog kraljevstva, i okupiraju njihovu zemlju. Služeći se prevarama i lukavstvima, silom i oružjem, oni hineći dušebrižnike ulaze na dvor kralja Mišljena – vrhovnog vladara Šumskog kraljevstva, i zarobljavaju i njega i kraljicu.
Otmica kralja zapravo označava okupaciju cijelog kraljevstva. Zlikovce ne zanima tek zemlja, silno bogatstvo i vrijedni stanovnici, već nadasve čarobni štap koji onome koji ga ima uza se, i zna njime rukovati, omogućava čitav rudnik neobičnih moći. Ipak, nekoliko hrabrih dvorjana, u zadnji čas otkriva šta se događa. Ali, nemoćni da spasu kralja i dvor, sabiru se i odlaze na mjesto odakle mogu mnogo više učiniti za slobodu svoga kraljevstva. Njihov vođa je čarobnjak Semorad, koji je upozoravao kralja šta može očekivati od svojih novih „prijatelja“ s kojima je do jučer bio u ljutom boju, ali ovaj ga u svojoj zaslijepljenosti nije želio čuti. Bezbroj urnebesnih situacija koje su nerijetko duhovite i imaju komičnu pozadinu, otvaraju poseban pogled na svijet legendi i bajki, koji otkriva i tu drugu „luckastu“ pozadinu u tumačenju zamišljenih svjetova.
Petnaestak najhrabrijih junaka kreće u nepoznato, smišljajući najpametniju strategiju za povratak kralja i njihov povratak kući. U tome im pomažu krilati zmajevi, džinovsko dijete, podzemni svijet sa svojim dobrim snagama, kuhar s pomoćnicima od kojih je među njima samo jedna žena – vrijedna kuharica Mirohna, pomaže im i jedan duh i njegova prošlost, te vitez školovan u Kamengradu – najvećem sveučilištu u blizini Šumskog kraljevstva, neki čudni lik i još nekolicina hrabrih. Među njima jedan kovač igra možda i ključnu ulogu. On je lično iskovao deset mačeva koji nose deset vrlina. Svaki je mač kovan godinu dana, da bude zaštita kraljevstvu koje se zbog svoje posebnosti odvajkada nalazi na udaru, i u obruču. Ti mačevi, Semoradova ograničena magija, velika želja vitezova Gojsaka, Divana i Radiča, nesebična pomoć drugih zaljubljenika u svoju zemlju, i ponajviše Didov autoritet i strah protivnika od njegove „neviđene“ moći, otvara im šanse za duel s daleko nadmoćnijim protivnicima. Njih predvode kralj Kraškog kraljevstva Vukoje, knez Brodskog kraljevstva Mutimir, koji imaju podršku Velikog kraljevstva, uz njih su tu i divovi Trabaz i Hrmpalj, te mitska zla bića Krampus, Belez Baja i gromoljci, na čelu sa svojim podzemnim kraljem Rogobatom. Snažna i strašna je njihova vojska, i ništa ih ne može spriječiti u nakani da dođu do cilja – čarobnog štapa pomoću kojeg bi imali i to nešto što im još samo nedostaje, a što može taj obični, prosti, neugledni drveni štap s velikim kvrgama.
Nakon petnaest godina boravka na skrivenom otočiću, družina je ojačala, skupila dovoljno oružja, razvila sva svoja čula, prikupila poklonike i formirala snažnu armiju spremnu da se odupre osvajačima, koji su u međuvremenu oteli i Velikog Dida, ali ih je on ipak uspio nadmudriti i pridružiti se svojima. Brojne peripetije, zamke i opasnosti vrebaju ove branitelje svoga kućnoga praga i svoga naroda, iz kojih se izvlače uz puno pameti i malo čarolije, uz pozitivnu energiju i strpljenje koje im je duhovna hrana. Vrhunac radnje je kada se oni osjete spremnim za bitku koju ne smiju izgubiti. Neki od njihovih dojučerašnjih smrtnih neprijatelja staju uz njih kada otkrivaju njihovu sklonost praštanju, i postaju im jaka brana od zlog osvajača. Takva logika i životna filozofija biva na kraju nagrađena. Oslobađaju svoga kralja i kraljicu, koji se vraćaju na tron, a neprijatelj sam sebi presudi. Ali, tajna štapa Velikog Dida i dalje ostaje tajnom.
Čitav taj fantastični svijet u kojem besprijekorno korespondiraju mitska s realnim bićima, ljudi i patuljci, kraljevi i divovi, vitezovi i zmajevi, čarobnjaci i kuhari, pretpostavlja svoju drugačijost fanatizmu stvarnosti. U tom imaginarnom svijetu, poslije puno muka, dolazi do oslobođenja, i do ispunjenja osjećaja iskonske dobrote. Fahrudin Kučuk nas vodi usrdno i nenametljivo tom stazom, skrivajući svoju ulogu iza onih kojima je glavna zadaća da spase Šumsko Kraljevstvo, a to je Družina Velikog Dida – odnosno, glavni junaci ove fantazmagorične sage.
Koristeći se provjerenim obrascem u kreiranju bajke, autor radnju spontano natapa mitologijom, religijom, filozofijom, pa i osebujnom i osobenom leksikom, što će osobito imati utjecaja na mlađu čitateljsku publiku koja će dobiti priliku da usvoji određena znanja o različitim predmetima i pojavama koje proizilaze iz ovih disciplina. Na tom poučnom edukacijskom diskursu pisac zida svoja izmišljena kraljevstva, u suštini kritikujući pohlepnost materijalnog svijeta i njegove posljedice u vidu otuđenja, konzumerizma, besmisla… Sve pojave u romanu u službi su ove kritike koju pisac amortizira slikovitim prelazima u dinamici fabule, tvoreći jedno konzistentno djelo moderne naracije, koja se očituje u filmskoj dramaturgiji, efektnim i melodičnhim izmjenama situacija, sočnim i kratkim dijalozima, slikovitim opisima.
Ako bismo pokušali pronaći vezivno tkivo ovog fantastičnog romana s nekim drugim srodnim djelom, onda ono djelimično može biti sadržano u pozadini Tolkienovog djela „Gospodar prstenova“. Sličnost stoji na nivou pripovjedačkog obrasca kojim je obilježen svaki fantastični roman, kao i u upotrebi simboličkog elementarija u formi borbe protiv čovjekove lude težnje za bogatstvom i onim što je tuđe. Ipak, modeli pripovjedanja, lucidnost metafore i drugačiji simboli, te, naravno, jedinstvenost priče, prestavljaju tu crvenu nit različitosti koja svakom od naratora daje osebujnost i posebnost, tu differentiu specificu.
Tvoreći priču o kraljevstvu koje mora opstati prvenstveno zbog svojih dobrih ljudi, autor koristi svaki dostupni etički i moralni princip koji je oličen u vjerskom poimanju univerzuma, u filozofiji Dobra, kao i u mitološkim epilozima. Autor gradi poseban pristup prema jeziku, kojega dinamizira ka interaktivnoj relaciji sa čitateljem, budući da svako ime i naziv određene lokacije imaju sugestivno dejstvo u čitateljskom kreiranju karakteristika i formiranju mišljenja.
Preuzimanje imena iz bogatog znamenja bosanskog srednjovjekovlja, koje pršti od dvojake simbolike, a u auditivnom smislu zveči od nabijene melodike glasova, uistinu je dalo svježinu priči i determiniralo je kao prijemčivu za multimedijalne interpretacije. Srednji vijek, kao žarište viteštva, kao sinonim za povratak ljepoti i dobroti, te istinskim plemenitim vještinama, poslužio je piscu da tim labavim povijesnim nitima omeđi radnju. Samim tim što je radnja ovog djela u svojoj naracijskoj kontekstualnosti višeslojna i isprepletena nadnaravnim elementima, ona prelazi povijesne okvire i seže u čistu imaginaciju.
U tom smjeru izvedena dramatika priče ne podliježe bilo kakvoj komparaciji s realnim povijesnim događajima, osim u onoj mjeri koliko je pripovjedaču potrebno da svojoj priči odredi vrijeme i mjesto, kao i da svoju maštu rasplamsa na postamentima prošlosti.
Trilogija „Mračno kraljevstvo“ je izvanredno ispisana priča o skromnim ljudima jednog junačnog kraljevstva koji su odlučili stati na put zlu i pronaći u sebi samima pobjedničko oružje. Briljantni zapleti, lucidne replike, prohodnost teksta i slikovitost riječi – glavni su instrumentarij kojim nas pisac uvodi u jedan svijet iz kojega se izlazi ovjenčan oreolom pravednosti.
Ovo djelo ima sve postulate koji ga preporučuju za djecu i omladinu, ali i za sve starije čitače koji žele biti učesnici u stvaranju bosanskohercegovačke fantastične literature – koja u Fahrudinu Kučuku ima svog najdostojnijeg predvodnika.
Roman Fahrudina Kučuka ima umjetnički i marketinški potencijal da bude popularan i rado čitan i izvan granica bosanskog jezika.
Batva, januar 2010.
Fatmir Alispahić