– Izgradnju tzv. Prešernovog parka u Sarajevu treba tumačiti kao zabadanje slovenačkog suvereniteta u sarajevsko tlo.
Kakve veze ima Sarajevo sa slovenačkim pjesnikom France Prešernom? Iste onakve kakve ima i Ljubljanja sa Musom Ćazimom Ćatićem. Dakle, nikakve. U Ljubljani niko i ne zna za Ćatića, a u Sarajevu će biti tzv. Prešernov park. Tako je odlučeno u Općini Centar.
Ekonomsko poklapanje suvereniteta
Ovako će izgledati definitivni rezultat privatizacijske pljačke naše imovine od strane slovenačkih fondova i mafijaških lobija! Šta smo mislili? Da će se kapital zaustaviti na kapitalu? Kapital danas ima funkciju tenka.
Nakon ekonomske slijedi kulturna okupacija. Otud Slovenci danas, putem svog Društva “Consortium Artisticum”, i preko bosanskih provincijalaca u državnim službama, usred Sarajeva grade tzv. Prešernov park. Tako su Austrijanci, a poslije i Švabe, našim prostorima nadijevali imena svojih velikana. U Bijeljini je, recimo, bio Kajzerov park, iako taj Kajzer nikad nije ni čuo za Bijeljinu, niti iko u Bijeljini za njega. U Tuzli su davno bili trgovi nekakvog Filipovića, pa onda nekakvog Vilsona, a nedavno je, nakon Martina Lutera i Mocarta, otkriven spomenik i Greti Garbo. Nije šala. Sve ove stranjske persone nisu nikada čule za Tuzlu, a Tuzla im se zafalila spomenicima. Pa da je normalno džidžati razne biste po raznim gradovima, svi bi evropski gradovi bili nadžidžani k’o Tuzla. Tako diše provincija.
Na sličan način je prije godinu dana Općinsko vijeće Tuzla izglasalo da se slovenačkom “Merkatoru” besplatno ustupi jedino preostalo veliko građevinsko zemljište u centru grada, koje je u nekim planovima bilo namijenjeno za izgradnju nove zgrade Narodnog pozorišta. Iako se “Merkator” u svim gradovima nalazi na periferiji, u Tuzli se ovaj megamarket našao u centru grada. Prema nekim procjenama Tuzla je izgubila preko pet miliona maraka, a prema glasinama oko dva miliona maraka su ušlajbučili lokalni funkicioneri, jer su uspjeli nagovoriti vjećnike da u navodnom interesu Tuzle ogroman plac besplatno dadnu “Merkatoru”.
Po sličnoj mazohističkoj shemi u Sarajevu će nastati tzv. Prešernov park, iako ni Sarajevo, ni cijela Bosna, nemaju amabaš nikakvih veza sa ovim pjesnikom, a ni on s njima. Otud pojavljivanje Prešerna u Sarajevu treba tumačiti kao zabadanje slovenačkog suvereniteta u sarajevsko tlo.
Namaz u znak protesta
Baška je problem što se tzv. Prešernov park gradi na mjestu Kalin hadži Alijine džamije koja je nakon četiri stoljeća života srušena 1947. godine. Čeka se, kažu, na restituciju, pa da se zemljište vrati Vakufskoj direkciji Islamske zajednice, nakon čega bi vjerovatno došlo do obnove džamije. Ali, zar Općina Centar nije mogla do restitucije zemljište privremeno namijeniti za neki bosanski, da ne kažemo bošnjački sadržaj, umjesto što ga je ustupila Slovencima? Zar nije bilo logično da se u osmišljavanje praznog prostora, do konačnog rješenja, uključi nesporni vlasnik – Vakufska direkcija? Logika i moral su zaobiđeni.
Ispravno su to osjetili muslimanski vjernici koji su na ovom prostoru, pod vedrim nebom, na dan Bedra, klanjali podne-namaz. Bio je to protest protiv saučesništva organa vlasti u ponižavanju bošnjačke pameti i muslimanskog dostojanstva.
Piše: Fatmir Alispahić
Sabah, New York, 10.11.2004.