Amerika bi otvaranjem antifašističkog i antiterorističkog fronta u Bosni, za ukidanje Republike Srpske i vojni i politički poraz četništva, mogla popraviti svoj negativni, antiislamski i pljačkaški imidž u svijetu.
Amerikanci imaju tehnološku i obavještajnu infrastrukturu sposobnu da pronađe svaku vašku, a ne svakog zločinca. Amerikanci znaju gdje je Radovan Karadžić, ali ga ne kane hapsiti. Holbruk je Karadžiću garantirao spokoj, pod uvjetom da se makne iz stvarnosti. No, Karadžić se nije povukao, on i dalje, godinama, razara Bosnu. Nije li to razlog da Amerikanci povuku Hoolbrukove garancije? Napose, i Milošević je bio američki čovjek, pa nije više.
Nedavna halabuka oko sunećenja Karadžićeve logistike kazuje da bi Amerikanci konačno mogli obustaviti sedmogodišnju zaštitu najtraženijeg evropskog ratnog zločinca. Hapšenje Radovana Karadžića je dobra prilika da Amerikanci ublaže galopirajući antiBušizam, koji se zasniva na optužbama da Amerika ratuje sa islamskim svijetom.
Ako bi Amerikanci uhapsili zločinca koji je skrivio smrt 200.000 muslimana, Bušova administracija bi imala uvjerljivu odbranu.
Nagrađivanje genocida
Pokazalo se da Bušova administracija nema strateške pameti. Njihova strategija je sila. Demokratski globalni um prezire silu i jednoumlje. Rezultati su očigledni: američka politika nije nikad gore stajala ni u svojoj, ni u tuđoj avliji. Amerikanci zalud smišljaju propagandne metode za promjenu negativnog imidža. Zalud, jer je mehanizam Bušovog promišljanja pogrešan. Najednom su počeli pričati o ugroženosti iračke djece. Kao da ta djeca nisu upravo ugrožena od američkih sankcija, i kao da im kroz novi američki rat ne prijeti još dublje ugrožavanje. Itd, itd.
Postoji jednostavan put da Amerika za sebe skine, da demontira, centrište svjetskog animoziteta. Dakle, glavne dvije optužbe protiv Amerike su: da teži konfrontaciji sa islamskim svijetom, te da je istinski motiv napada na Irak nafta. Americi je potreban živi primjer za demantiranje ovih optužbi. Potrebno joj je otvaranje fronta koji bi svjedočio da američka politika nije antiislamska i pljačkaška. Bosna je idealno mjesto za rehabilitaciju američke pravednosti.
Svijet je smetnuo s uma, ali nije zaboravio bosansku tragediju. Genocidno stradanje bosanskih muslimana je opće mjesto posljednje decenije 20. stoljeća. Informativno, to je gotov proizvod. Za oživljavanje bosanske priče u svjetskim razmjerama potreban je ovovremeni motiv. On postoji.
Nepravda koja je učinjena Bosni i danas živi, kroz Dejtonski sporazum kao felerično postignuće, svakako bolje od rata, Klintonove adminsitracije. Dejtonski sporazum je nagradio genocidnog agresora, a bosanske muslimane stjerao u geto od 24 odsto bh. teritorije. Nagrađen je i ideolog genocida Radovan Karadžić, samim tim što nije iza rešetaka.
Amerika treba da otvori priču o Bosni, u dimenziji koja je suprotna višegodišnjim nastojanjima da se zatre istina o velikosrpskom i velikohrvatskom genocidu nad Bosancima i Hercegovcima.
Treba skinuti katanac sa istine, i to tako što će se priznati da je Dejtonski sporazum okvir za nastavak genocida nad bosanskim muslimanima, nad narodom koji je uprkos iskušenjima ostao vjeran svojoj antifašističkoj, antiterorističkoj i multikulturalnoj tradiciji.
Antifašizam u getu
Dakle, šta bi trebala učiniti Amerika? Prvo, uhapsiti Radovana Karadžića. Drugo, ukinuti Republiku Srpsku i BiH vratiti u stanje za koje je glasalo 64 odsto bh. građana. Treće, vojno se obračunati sa četničkim teroristima koji se spremaju, spremaju… Četvrto, pomoći bh. državi da zavede rigorozne antinacionalističke zakone. Vojne akcije Američke armije u BiH nedvojbeno bi izazvale svjetsku pozornost i ublažile oštar medijski tretman iračke krize, te Americi obezbijedile nepodijeljene simpatije u cijelom svijetu. …Osim u Beogradu.
Americi danas fali antiteroristička uvjerljivost, fali joj kontinuitet antifašističke ideje iz Drugog svjetskog rata, a svega toga nema bez principijelnosti, koja se opet gradi na moralnim i etičkim, a ne na materijalističkim opredjeljenjima. Bosna je zlatni rudnik za rehabilitaciju američkih proklamacija.
U Bosni su nagrađeni sljednici Hitlerovih pomagača iz Drugog svjetskog rata. Nagrađena je četnička ideologija. Uz pomoć Amerike, poražena je ideja antifašizma, koju baštini ARBiH. Amerika ne može računati na moralni kredibilitet, dokle god štiti sljedbenike Adolfa Hitlera, Draže Mihailovića i Ante Pavelića, i dokle god u bošnjačkom getu drži ideju bh. partizana.
Amerika se ne osvrće ni na činjenicu da je nedavno u vojnim pogonima VRS u Banjoj Luci osnovan Četnički ravnogorski pokret Otadžbine Srpske, kao legalna teroristička organizacija, koja baštini tekovine genocida i afirmira ambicije terorizma. Americi ništa ne znači činjenica da su na ovom skupu terorista počasni gosti bili čelnici Republike Srpske. Četnici su uputili poruku: Vrijeme je da se vratimo u Knin, Benkovac, Obrovac! Nije li to objava rata SFOR-u, Americi, Hrvatskoj, Bosni, Dejtonskom sporazumu? I da jeste i da nije, Amerika bi morala prepoznati nacionalni interes u vojnom i političkom obračunavanju sa ostacima Hitlerove mreže, tim prije što je sama pomogla nagrađivanje četničkog genocida nad bosanskim muslimanima. Američka miroljubiva koegzistencija sa četničkim teroristima u BiH ukazuje da najjača svjetska sila ne poštuje samu sebe, pa ne može računati ni da će je drugi poštovati. Jedna neprincipijelnost očas se prelije u drugu.
Šta je poruka? Da bi američki rat protiv terorizma bio vjerodostojan, Amerika mora osloboditi Bosnu od četništva i ustaštva, povratiti ravnopravnost bosanskih muslimana, ali i civilizacijsko, multietničko dostojanstvo svih bh. naroda.
Walter, Br. 76, 19. III 2003.