Stranke koje žive na bošnjačkim glasovima energiju usmjeravaju da unište jedna drugu. Srpske i hrvatske stranke se mogu glodati do mile volje, ali će znati šta im je zajedničko.
U bosanskoj javnosti ovih se dana očekuje početak dvomjesečne predizborne oluje koja će do te mjere zagušiti medijski prostor da birači više ništa neće razumjeti. Posljednjih nekoliko sedmica već traje opipavanje protivničkog pulsa. Mediji bliski vladajućoj SDP-Alijansi ustremljuju se na SDA, odnosno na stvarne ili lažne aferime vlasti Alije Izetbegovića i njegovih nesuđenih nasljednika; mediji bliski SDA, ili pak političkim transvestitima iz Silajdžićeve Stranke za BiH, vade iz rukava brojne kriminale koje je počinila oligarhija Zlatka Lagumdžije.
U predstojećem okršaju ima nekoliko principijelnih fulova. SDP-Alijansa je sve svoje promašaje i nesposobnosti pravdala naslijeđem bivše vlasti, ko biva, oni nisu mogli ništa učiniti jer je SDA toliko upropastila privredu, toliko opljačkala narodnu imovinu, da i najbolja vlast za dvije godine to ne može popraviti. Pa ako je to baš tako, zašto je SDP u predizbornoj kampanji 2000. govorio drukčije? Obećavali su kule i gradove, jer je uz njih cijela socijaldemokratska Evropa, koja će, kako je govoreno, čim SDP zasjedne na vlast u Bosni, poslati milijarde dolara da se narod džabe obogati. Od tih pustih obećanja nije bilo ama baš ništa. Ekonomska i socijalna slika je, kako su to ustanovili i ekonomski eksperti, drastično pogoršana u odnosu na vrijeme vladavine SDA. Recimo, na Tuzlanskom kantonu budžet je ispuhao sa trećinu. U međuvremenu su u Evropi popadale mnoge socijaldemokratske vlade, pa i iz tog razloga ova utopija o džabnom dobijanju crvenih para više nema smisla.
Sataniziranje bosanske žrtve
Kao i u prethodnoj kampanji, SDP i ovaj put koristi iste floskule o navodnom ekstremizmu u SDA. To je aktuelno pogotovo danas, kad SDP izigrava samoproglašenog glasnogovornika NATO koalicije. U bespoštednom, nemoralnom ataku na vladavinu Alije Izetbegovića, mediji pod kontrolom SDP-Alijanse potpuno previđaju humanističku suštinu te vlasti, u odnosu na vojne hunte SDS-a i HDZ-a. Vlast Alije Izetbegovića nije vršila etnička čišćenja, ratne zločine, nije rušila crkve i bagerima ravnala groblja, ta vlast je poštivala ljudska prava svih građana BiH, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost. Političke gluposti koje je počinila SDA verbalnog su karaktera, i nikoga nisu koštale glave. U odnosu na zločinačke projekte Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, u čijim je temeljima bio ratni zločin, vladavina SDA se može smatrati uzorom demokratije i humanizma.
Te činjenice je priznala i američka administracija. Na žalost, SDP-Alijansa istinu neće da vidi, pa po njihovom nastupu ispada da su Radovan Karadžić i Mate Boban bili humanitarni radnici, a da je Alija Izetbegović bio taj zbog koga se svo zlo i dogodilo. Taj koncept laži i ljage jednostavno je neodrživ. Bošnjačko biračko tijelo, koliko god bilo nacionalno obamrlo, teško će SDP-u oprostiti sataniziranje bosanske žrtve. Ne treba zaboraviti da su SDP na vlast doveli bošnjački glasovi.
S druge strane medijskog i političkog fronta trenutno su Stranka za BiH i SDA, da ne računamo brojne lift-stranke. Nije riječ ni o kakvoj tajnoj koaliciji, već o prostoj potrebi da se uzmu glasovi SDP-a. Za Slijajdžićevu Stranku za BiH se odveć ne zna da li je muško ili je žensko, jer se spanđavala i sa Alijom i sa Zlatkom. Nakon transfera sa Nijazom Durakovićem, na čelu državne liste SBiH, očito je da se SBiH želi distancirati od politike SDP-Alijanse, u kojoj će ipak do zadnjeg daha učestvovati. Naravno, i prije godinu dana SBiH je mogla javno kritikovati poteze SDP-ovih funkcionera, ali tada su izbori bili još daleko, a od vlasti se moglo još štošta izmusti. Otuda će kritike SBiH na račun vlasti u kojoj je sudjelovala biti jalove, sve dok se ne objasni zašto je o tome progovorila tek u predizbornoj kampanji.
Zbog ove neprincipijelnosti treba očekivati da SBiH neće ići u direktni konflikt sa SDP-om, ali da će iskoristiti sve mogućnosti da izlobira što više javne kritike na račun SDP-ovih funkcionera. Kako? Pa tako što će pokušati ući u dogovor sa nekim medijskim kućama koje će podržavati iznova probuđeni patriotizam Harisa Silajdžića, a na račun prozivanja antipatriotizma i korumpiranosti Zlatka Lagumdžije i kompanije. Cilj je uzeti glasove SDP-a, ali ne po cijenu da se postavi i pitanje odgovornosti SBiH za sudjelovanje u vlasti koja se kritikuje. Projekat će se realizirati putem otkrivanja kriminalnih radnji Lagumdžijine oligarhije. Ovi bobmastični slučajevi već mjesecima stoje u ladicama i čekaju svojih pet medijskih minuta.
Bošnjački sukob i s&h jedinstvo
SDA je na vrijeme izvršila ideološke transformacije, pokušavši da se oslobodi političke prošlosti koja je u vrijeme rata bez ikakve potrebe nosila znakove islama. Za Bosnu se moglo jednostavno boriti idejom Bosne, i za taj savršeni civilizacijski koncept nije potrebno izmišljati toplu vodu, u vidu prijatelja iz islamskog svijeta koji su, uglavnom, donijeli više štete nego koristi. SDA se oprezno izmakla iz ovog konteksta, a novi predsjednik Sulejman Tihić je čak transparentno izjavio da se u SDA može i sa flašom piva. U predstojećoj utakmici SDA će koristiti korupcijske i antipatriotske slabosti SDP-Alijanse. Ne treba očekivati sukob SDA i SBiH, ne zbog toga što SDA sniva moguću koaliciju, već zbog toga što je razaranje biračkog tijela SDP-a, podjednak interes i jedne i druge stranke.
Ipak, valja uočiti neke neprincipijelnosti i jalovosti u planovima i SBiH i SDA. Slučajevi tobožnjeg otkrivanja kriminala među funkcionerima SDP-a su stratezima ovih stranaka poznati već mjesecima. Bezbeli su mislili da je mudro te afere praviti uoči samih izbora, kako bi javnost bila šokirana kriminalnom vladavinom SDP-a. No, postoje dva momenta koja valja objasniti. Prvi je moralne naravi. Ako se već znalo za kriminal, zašto poslanici SDA ili SBiH nisu to objelodanili na vrijeme. Drugi je praktične, marketinške naravi. Zar nije bilo pametnije ove afere otkriti u aprilu ili maju, kad je medijski prostor čist, a ne zatrpan kao u predizbornoj kampanji? Spoznaja o SDP-ovom kriminalu do oktobra bi se u biračkom tijelu slegla kao opće uvjerenje. Ovako, sve može ličiti na prljave udarce u predizbornoj kampanji.
Suština ove priče je onespokojavajuća. Zar ne vidite da je ovo unutarbošnjački sukob? Stranke koje žive na bošnjačkim glasovima energiju usmjeravaju da unište jedna drugu. Za to vrijeme 76 odsto bh. teritorije je u rukama s&h etnonacionalnih oligarhija koje imaju jedinstven cilj: zna se. I srpske i hrvatske stranke se mogu glodati do mile volje, ali će znati šta im je zajedničko. Stranke za koje će glasati Bošnjaci nemaju ničeg zajedničkog. Bože, ima li igdje Bosne?
Piše: Fatmir Alispahić
Sabah, New York 24.07.2002.