Nacionalne armije u BiH suprotstavljene su ideji jedinstvene bh. vojske
Umirovljeni general Rasim Delić je na tribini VKBI podastro futurističku viziju jedinstvenog odbrambenog sistema BiH. Rekao je da bi do 2003. trebao biti izgrađen taj sistem koji nam otvara vrata evropskih integracija. Znači li to da je vojno jedinstvo formalno pitanje? Svud i vazda ista priča. Kakvog haira imamo od toga što se ova zemlja zove državom kad je među njenim građanima državotvorna svijest ili rastočena u suprotnost, ili strateški odumire? Ispunjavamo se ispraznim formalizmom, dok bujica vremena raznosi i posljednje tračke domoljublja. Ushićeni smo i zahvalni nad činjenicom da se ona geometrijska zastava vijori na Ist Riveru. Ma šta se vijori?! Vijori se ova realnost u kojoj će vremenom sve manje biti Bosne, a sve više svršenog čina! Zašto nam se to događa? Zato što u svemu što govorimo, ovakvi traumatizirani, vidimo nepostojeću stvarnost. Onaj ko bi htio da zapečati život Bosne forsirao bi nekritičku, utopijsku misao. Ako postignete da bosanska pamet leprša kao zastava na Ist Riveru, obavili ste posao. Narod se svakako prepušta onome što mu se kaže, pa nije čudo što pluta po bari zaborava i slijepe vjere u obmanu.
General Delić kaže kako “niko nema pravo pristajati na kompromise kojima se cementira postojeće stanje”, a upravo on zatvaranjem očiju čini kompromis sa aktuelnim tendencijama. Bilo bi krasno da BiH ima jedinstvenu vojsku, koja bi “doprinijela jačanju unutarnje sigurnosti i prijemu BiH u evroatlanske integracije”. Poput ove razrooke Vojske FBiH? Vojska jedne zemlje izdanak je državotvorne ideje; u BiH se ta ideja iscrpljuje Dejtonom, čiji je domet zaustavljanje rata; slijedom logike, jedinstvena vojska ne može proizaći iz ovakvog Dejtona. Bez kultivizacije političkog sistema u BiH, nemoguće je govoriti o tome. Pa i tada valja znati da stabilnosti BiH nema bez stabilnosti regiona. Sviđalo se to nama ili ne, ali srpski i hrvatski narod u BiH preferira hronične hegemonije rezervnih domovina nad idejom ravnopravnosti u BiH. Bilo kakav vojno-politički potres pocijepao bi jedinstvo bh. vojske i svrstao Srbe ili Hrvate uz njihove “matice”. Ne postoji ta varijanta pod kojom bi legitiman broj Hrvata ili Srba branio BiH od eventualne agresije s onu stranu Une ili Drine. General Delić ovo ne pominje. Dokle god budemo navaljivali da BiH ima ambalažu bez sadržaja – tapkaćemo u živom blatu. Kakva bi bila svrha objedinjavanja nacionalnih bh. armija, ako bi svaka od njih zadržala svoje ideološke sukobljenosti s idejom BiH? Ako bi zadržala svoje povijesti i traume? Reanimaciji ideje BiH valja prići odozodo, pješadijski, kroz prozivanje pojava koje su suprotne univerzalnim vrijednostima. O kakvom vojnom jedinstvu to govorimo kad jedna armija slavi Pavelića, druga Mihajlovića, a treća beduine? Zašto se plašimo to reći? Samo otvorenim kritičkim stavom moguće je suštinski mijenjati ove sudbinske brloge!
General Atif Dudaković je svojedobno bio realniji u promišljanju ideje o zajedničkoj bh. vojsci: “Ko je neprijatelj? Odakle dolazi prijetnja? Dokle god se budemo o tome pitali, samo SFOR može da brani mir”. Na žalost, o tome ćemo se pitati sve dok nas historijsko pamćenje služi. Vojni aspekti baziraju se na sigurnosti svakog naroda pojedinačno, bez obzira na krovne varijante. Bilo bi korisno da je umirovljeni general progovorio o sigurnosti umirovljenog bosanskog naroda. Tim prije što bi danas, u slučaju agresije, legitiman broj Bosanaca odbio da brani BiH; patriotizam je izraubovan što svekolikim nemoralom a što panislamskim šizijama. Minula agresija je potvrdila da je uspješna odbrana uslovljena više duhovnim, a manje tehničkim faktorom. Mi danas nemamo ni jedno ni drugo. Zalud nam vanzemaljci puštaju probne balone i ispipavaju puls.
Uskoro će Skupština RS raspravljati o prijedlogu deklaracije o demilitarizaciji BiH. Tu ideju podržavaju intelektualni hipici u Sarajevu, Tuzli, Zenici… Ne shvaća se da je svako vojno pitanje u BiH vezano za Srbiju i Hrvatsku. Šta vrijedi demilitarizacija Bošnjaka, ako su puni magacini u rezervnim domovinama njihovih komšija?
U promišljanju ove teme vrijedi se prisjetiti i prijedloga Bosanske stranke iz jula 1996. kada je traženo da se “u cilju stvaranja embriona jedinstvene bh. vojske IFOR reorganizira, tako što bi komandni kadar činili oficiri NATO, a multinacionalne trupe bile sastavljene i od profesionalnih vojnika iza reda sva tri bh. naroda”. Piši zaboravljeno. Danas sličnu ideju zastupa Karlo Žan, predstavnik OSCE za vojna pitanja.
Naš problem je u nemanju stava i inicijative. Šta hoćemo? Koliko možemo? Kojim putem? Najgore je živjeti snove. Tada stvarnost koristi budnima.
“Oslobođenje”, kolumna Diwanhana, 13. II 2001.