Ideja je da se petkom u šest Bošnjaci sastaju i razgovaraju o sebi
U Tuzli će se ovog petka, sa početkom u 18 sati, u holu Doma Armije, po prvi put održati javni skup pod nazivom Bošnjački dijalog. Nakana je da se Bošnjaci svakog petka susreću i razgovaraju, u svim našim mjestima, ali i u preseljeništvu. Na posljednjem od desetak sastanaka inicijative u Tuzli bilo je blizu 70 bošnjačkih intelektualaca, koji su se složili da Bošnjacima prijeti nestanak i da je dijalog najmanje što za spas duše valja učiniti. Ono što ovaj projekat čini validnim jeste da su oko njega okupljeni mnogi ideološki protivnici; to što imaju oprečna stajališta o mnogim pitanjima, ne isključuje njihovu zebnju za narod kome pripadaju. U toj pluralnosti mišljenja leži potencijal Bošnjačkog dijaloga. Te različitosti se piramidalnom putanjom u konačnici stapaju u jednu tačku: bošnjački opstanak. Fatum svih dosadašnjih bošnjačkih inicijativa bila je isključivost, zatvorenost, ideologiziranost. Bošnjački dijalog je neliderska i nadideološka inicijativa. Tek otvaranjem duhovnosti za sve poglede, tek tolerancijom unutarbošnjačkih razlika, moguće je postići zajedništvo oko egzistencijalnih pitanja. Moguće je Bošnjake otvoriti prema BiH. Razlike unutar Bošnjaka time postaju zdenac snage, imperativ, uslov bez koga se ne može ostvariti bošnjačka zrelost.
U pismu inicijative za Bošnjački dijalog se, između ostalog, kaže: “Ovo je plemenit pokušaj da nadrastemo podjele unutar bošnjačkih intelektualaca, kada je riječ o pitanjima oko kojih bi kao nacija trebali imati jedinstvo. Vrlina bošnjačkog intelektualca treba biti mjerena upornošću da se dijalog dogodi, podržava i održava u životu, bez obzira na to koliko nam mišljenja bila udaljena. Vrlina je tolerancija različitog mišljenja o bošnjačkim pitanjima, jer će se iz te intelektualne pluralnosti fruktuirati najbolja rješenja. Mana je, i slabost je, podleći inerciji obamrlosti pred očiglednim nasrtajima na budućnost bošnjačkog naroda. Svi mi u konačnici dijelimo sudbinu naroda kome pripadamo. Stoga je sudjelovanje u Bošnjačkom dijalogu stvar intelektualne, moralne i patriotske higijene svakog od nas”.
Na sastancima inicijative u Tuzli čula su se različita mišljenja o dometima ovakvog djelovanja. Rečeno je da je dijalog među Bošnjacima temelj svakog postignuća. Ma koliko da vrijede te grupice Bošnjaka koje u ime institucija izdaju razna saopštenja za javnost, one ne okupljaju bošnjačku pluralnost. Niti je smatraju vrlinom. Ideja nije da se oponašaju dosadašnji vidovi djelovanja, tim prije što su bezmalo sve bošnjačke institucije ideološki tetovirane. Ideja je da se kao patriotski farz “logikom halke” širi svijest o nužnosti bošnjačkog susretanja i razgovora. Oni kojima je dato da razumiju, propovijedaće nadilaženje strahova, pometnje, zapriječenosti, netrpeljivosti.
Mnogi Bošnjaci su silom povijesti rastavljeni od svoje vjere, kao narodnog ognjišta, okupljališta, a ovo je put da se nadiđe taj hendikep. Bošnjaci će dobiti mjesto i vrijeme gdje će svojim prisustvom iskazivati privrženost prema sebi, a to je temeljni oblik religije, kulture, politike. Jedni će petkom u podne odlaziti na džumu, ali će svi imati otvoren poziv da se petkom u šest okupe, i da se bave sobom. Ta navika susretanja i razgovora o bošnjačkim pitanjima je prilagodljiva; može biti i na selima, i po sijelima; može se odvijati i u dijaspori, susretanjem prijatelja i porodica; u gradovima treba imati oblik javnog skupa na kome se govori o aktuelnim pitanjima, ili o opštim pitanjima čije će dileme uvijek otvoriti drugi uvodničar. U odnosu na pometnju i na zebnju koja stanuje u bošnjačkim kućama, i pod bošnjačkim šatorima, stvaranje ovog prstena energije bi postalo svjetionik u otrovnom moru. Spoznaja da se u ovom času, u svim našim mjestima, oko svih naših ognjišta, Bošnjaci sastaju i razgovaraju – iznjedrilo bi fluid svijesti da smo jedno biće: i ja, i onaj pod šatorom, i onaj što je gladan, i onaj što odlazi iz Bosne, i ona šehidska porodica, i ona djeca što tonu u pakao droge…, i ja i svaki kutak zagubljenog bošnjačkog kontinenta. Taj fluid koji bi petkom u šest prostrujao bošnjačkom traumom, cjelivao bi vrtlog zebnje i Bošnjake nadahnuo samopouzdanjem i ponosom.
Sva tehnička pitanja oko Bošnjačkog dijaloga ispod su suglasja da dijalog otpočne, i da živi. U svakom našem gradu postoji grupa ljudi koja može proširiti krug. Iz te volje će proizaći teme, a iz razgovora i mnoge korisne ideje. Inicijativu neće u djelo sprovesti niko drugi osim nas samih, pojedinačno. Valja prevazići ljenost. To je moralna obaveza ljudi koji razumiju da tonemo. Zalud nam sve bošnjačko što vidimo i osjećamo, kad je taj svijet obilježen usudom skončavanja.
Iza nas mora ostati život.
“Oslobođenje”, kolumna Diwanhana, 30. I 2001.