Za dogledno vrijeme Bošnjaci će ovdje kao sve tanja demografska većina skončavati u poniženju ekonomske manjine
U filmu “Final destination” glavni junak pokušava proniknuti u šifru svoje sudbine. Alternativna učenja vjeruju da hemija bitka određuje sudbinske obrasce. To ne znači da se sudbina ne može prilagoditi svojim htijenjima. Može, ali valja postaviti cilj i odatle redizajnirati ono što nam je hemijom baštine namijenjeno. Kod nas ne postoji svijest o ovom uvidu. Inače, ne bi se dogodilo da Bošnjaci prvi osnuju nacionalnu stranku i time legitimiziraju s&h hegemoniju. Da je bilo svijesti o iskustvu iz Drugog svjetskog rata, Bošnjaci se ne bi vezanjem zastava uplitali u srpsko-hrvatski rat. Potonja islamizacija Armije RBiH i državnih atributa slomila je borbu za građansko društvo i ozvaničila nacionalne sahare. Samo su priučeni seoski fanatici mogli vjerovati da će im islamofobična Evropa priznati taj izbušeni fildžan. Sila Boga ne moli, pa zapadni kapital već otkupljuje sve što iole vrijedi na ovih 24 odsto bh. teritorije. Za dogledno vrijeme Bošnjaci će ovdje kao sve tanja demografska većina skončavati u poniženju ekonomske manjine. Tada će priča biti gotova. Nepopravljiva. Bošnjaci će mrtvovati u prošlosti, kao i ideja Bosne i Hercegovine. Može li se promijeniti ovo sudbinsko ishodište? Može, ako se stekne uvid o hemiji sopstvene zagubljenosti.
Kada je u avgustu 2000. Mirnes Ajanović govorio na tribini VKBI na izabranu temu “Prijeti li Bošnjacima nestanak?” shvaćeno je to kao incident. Poslije četiri gluha mjeseca, 29. XII 2000, na bajramskom druženju u VKBI, po prvi put su bošnjački intelektualci zajednički i ubjedljivo progovorili o tome. Citiran je i akademik Muhamed Filipović koji je rekao da će “Bošnjaci nestati iz BiH”. Činilo se da će VKBI uspjeti da prekine šutnju i otvori nadstranački svebošnjački dijalog koji bi rezultirao stvaranjem prihvatljive strategije. Ispostaviće se da VKBI nije odmakao dalje od zapitanosti i da ti ljudi uopšte ne razumiju sudbinski obrazac u kome skončava bošnjačko biće.
Slijedeći sumanute pokušaje nasilne šerijatizacije Bošnjaka, VKBI je sazvao vanrednu (!) tribinu na kojoj su Djeda Mraz i Osmi mart proglašeni “najgorim evropskim šundom” koji uzrokuje “propast tradicionalne muslimanske porodice”. Zašto dijete koje se raduje Djeda Mrazu i paketiću, ili žena koja se raduje prazničnoj pažnji – ne mogu biti dobri Bošnjaci i muslimani? Valjda što im je minder namijenio da vazda žive u jal vaktu jal zemanu, nepismeni, kaljavi, poniženi. Rečeno je pride da je dolazak Austrougarske 1878. učinio da “muslimani počnu odbacivati sve (!) kulturne, vjerske i društvene tradicije”. Pa otkud nam i danas ti “odbačeni” bajramski praznici, pune džamije, medrese, nane i šamije? Otkad se to tradicija čuva izoliranjem naroda, kad odveć niko ne može opstati sam, bez prilagođavanja vremenu i prostoru? Razumije li VKBI da su Aleksa Šantić, Svetozar Ćorović ili Marko Vešović dio bošnjačke (bosanske) svjetovne tradicije, koja je graditeljski oblikovana i poslije 1878. godine? Dok to ne prihvate, kremiraće nas šizijama o Djeda Mrazu i Osmom martu, pa da nam se, što Bećir Kuduz kaže – drugi smiju i u nas upiru prstom.
Stav VKBI o pitanjima bošnjačkog opstanka obesmišljen je ovim ekstremističkim remakeom. Proganjanjem interkulturalnih svečanosti ozbiljna je priča srozana na golotinju marketinga SDA. Blokada objektivnog govora o ugroženosti Bošnjaka upravo proizilazi iz bojazni da se tako doprinosi SDA. Zato SDP ne osuđuje terorizam nad bošnjačkim povratnicima. Kako demontirati zadati sudbinski ćorsokak? Tako što govor o Bošnjacima treba biti oslobođen ideološke retorike SDA. Tek tad je moguće upitati domaće robote budućnosti – na kakvu to multikulturu misle kad do besmisla šute o iseljavanju Bošnjaka, o prognaničkom šatorovanju, o bombama i šamarima koje sanjaju bošnjačka djetinjstva. Borba za bošnjačku ravnopravnost će biti validna tek ako bude temeljena na univerzalnim motivima, a ne na ovim pustinjskim revolucijama.
Tapkanje u vrtlogu usuda učinilo je da se Bošnjacima više ne vjeruje ni kada govore istinu. Drvlje i kamenje je sručeno na istup reisu-l-uleme Mustafe Cerića na NTV 99. Jezuiti nisu htjeli da iz reisovog istupa izdvoje i potvrde fakte o ugroženosti Bošnjaka. Smišljena je i laž da je reis “Alijansu nazvao zlim ljudima”. Reis je trebao znati da će njegova ideološka strasnost anulirati sve one bitnosti koje je valjano rekao. Da se bavio suštinom, ugroženošću Bošnjaka, ne bi mu iko mogao slova odbiti. Kao ni Purivatrinom VKBI. Te slabosti dočekali su jude i brutovi da “sataniziraju argumente o ugroženosti Bošnjaka”.
Vječno progresivni funkcioner SDP-a Ivo Komšić ustvrdio je da je priča o ugroženosti Bošnjaka uzrokovala genocid nad njima. Usporedba je uvredljiva. Po njemu, Bošnjaci danas nisu ugroženi; to je lažna lamentacija. Pretjerano. Komšićev pamflet će kao rijetko šta doprinijeti da Bošnjaci uoče obrazac sudbine. I da ga pokušaju nadrasti.
“Oslobođenje”, kolumna Diwanhana, 09. I 2001.