Ko je i zašto režirao reinkarnaciju SDS i HDZ?
Nikada se toliko laži i obmane nije sručilo na Bosnu kao u režiji ovih samrtnih novembarskih izbora. Izgladnjeli od čežnje za Bosnom, bez žvakanja gutamo našminkane riječi iza kojih su katul-fermani naših sudbina. Do izdisaja smo obamrli i uopšte ne raspoznajemo maestra Azraila koji nam nad uzglavljem priča o životu. Lijepa smrt, kaže naš narod za umiranje u neznanju. Gledatelji smo beščasne predstave kojom se moralni krah izbornog inžinjeringa pokušava prikazati kao demokratsko postignuće. Lider budućnosti nas kao maksumčad uvjerava u “umjereni optimizam”. Šef Misije je naredio misao da su “izbori bili uspješni”. Dogodile se promjene? Strani promatrači su ionako plaćeni da izbore ocijene kao “korektne i poštene”. Sreća, probija se kritika ovih nebuloznih slavospjeva. Posljednjih dana objavljeno je više tekstova čiji autori ocjenjuju da su “Petrič i Beri izradili loš račun”. Ko biva dobro su mislili ali nisu uspjeli tu dobrotu sprovesti u djelo. A šta ako su Petrič i Beri izradili dobar račun i ako su ovakvi razultati ciljano postignuće njihove političke inžinjerije?!
Strana politička misija u BiH može imati dva moguća cilja: prvi, da od BiH načini zemlju ravnopravnih naroda i građana, što je neizvodivo bez odstranjivanja nacionalističkih stranaka; drugi, da se osloni na Tuđmanovu i Miloševićevu viziju rješenja “bosanskog pitanja”, što znači umrtvljivanje bosanske ideje kroz uklanjanje bošnjačkog faktora. Valja se upitati zašto OSCE nije iskoristio svoje ovlasti da izborni proces prilagodi multietničkom imperativu BiH. Kao što su naredili zastupljenost žena na izbornim listama, mogli su narediti i multietnički sastav listi. Mogli su odgoditi izbore dok ih ne prilagode odluci Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda. Besmisleno je instalirati sistem vlasti za koji se unaprijed zna da je inkompatibilan odluci Ustavnog suda. Ambasador Beri je u predizbornom zagrijavanju prekrajao sastav Doma naroda u Parlamentu FBiH, ali mu nije naumpalo da bi Narodna skupština RS trebala imati tijelo koje bi zastupalo interese sva tri konstitutivna naroda. Berijevom izmjenom bošnjački predstavnici su ukinuti u tri županije, i niko nije ni trepnuo, ali je zato izmišljena hrvatska ugroženost za potrebe ustajanja HDZ-a iz mrtvih. Demokratska javnost je polovinom godine upozoravala da će izmjene izbornih pravila, i uvođenje višečlanih izbornih jedinica, dovesti do betoniranja etnonacionalnih pustinja. Kakva je svrha ovih izmjena osim da se od demokratije zaštite krajevi u kojima vladaju nacionalisti, koji su jedina smetnja povratku?! Teško je pronaći i jedan momenat koji svjedoči da su OHR i OSCE iskoristili svoje moći da stvore izborni ambijent za pobjedu probosanskih snaga. Oni su milione uložili u “projekat Dodik”, čija je stabilnost bila uslovljena toleriranjem blokade povratka u Republiku Srpsku. Otvoreno su se kao “nepristrasan faktor” uključili u stranački marketing, što je od izbora napravilo farsu gotovo nalik na glasačke cirkuse u Iraku ili Libiji. Gurali su lidere budućnosti i od zakona štitili tajkune iz alternative, što će se uskoro saznati. Opijeni od neograničene moći počinili su nenadoknadive štete budućnosti Bosne, koju zbog šizofrenog političkog ambijenta napuštaju desetine hiljada mladih ljudi.
Nakon pet jalovih dejtonskih godina, čuju se mišljenja da naši strani sudbinari nezvanično uvažavaju dogovor iz Karađorđeva kao rješenje trajne stabilnosti BiH. Međunarodna zajednica je za 21 dan vratila 90 odsto prognanih Albanaca na Kosovo, a u BiH bi zadatim tempom trebalo mnogo više od 21 godine pa da se svi vrate na svoje. Ako je cilj da BiH bude učvršćena podjelom na srpske i hrvatske provincije, onda je jasno da iz te igre valja isključiti bosanski faktor. On je danas oličen poglavito u umirućem bošnjačkom narodu, tj. na ovih 24 odsto teritorije gdje nema apartheida i segregacije. Čak šta više, evo i Tuzla bi konačno za načelnika trebala dobiti Hrvata, po ugledu na osviješteno Sarajevo. Demokratske promjene u Čapljini ili u Bijeljini podrazumijevale bi reciprocitet takvih multikulti ustupaka. Zato do promjena nije ni došlo. A da ne bi došlo, priređena je spektakularna priredba nacionalističkog homogeniziranja Srba i Hrvata, u predizbornoj režijskoj postavci međunarodnih čimbenika. Prvo je smišljen igrokaz sa Domom naroda, što je bio poticaj za HDZ-ovski referendum. Potom je stigao izvještaj Međunarodne krizne grupe o 75 srpskih zločinaca. A onda je naš miteranovski prijatelj Ričard Holbruk ispalio dimnu bombu o zabrani SDS-a. Sasvim dovoljno medijske gužve da Srbi i Hrvati ponovo povjeruju u nabačenu loptu o svojoj ugroženosti. Neko bi morao objasniti zašto su se baš pred izbore plasirali događaji za koje se moglo znati da će homogenizirati srpske i hrvatske birače za potrebe nacionalističkih i antibosanskih stranaka.
“Oslobođenje”, kolumna Diwanhana, 21. XI 2000.