Da li Misija OSCE ima mandat da krši Dejtonski sporazum i ustave BiH?
Izmjene Pravila i propisa Privremene izborne komisije OSCE-a, usvojene 30. V 2000, po kojima će se u jesen održati opći izbori u BiH, sadrže nekoliko odredbi koje krše ustavne i demokratske principe, što može imati negativne posljedice za budućnost BiH.
OSCE od 1998. nema ni dejtonski ni ustavni mandat da sprovodi izbore u BiH. Parlament BiH je zbog neustavnosti i neodrživosti nekih odredbi odbio Nacrt stalnog izbornog zakona. Umjesto da Nacrt uskladi sa Ustavom – OSCE je bez konsultacija sa političkim strankama objavio provođenje izbora, na osnovu izmijenjenih Pravila i propisa u koje su interpolirane odredbe odbijenog Nacrta stalnog izbornog zakona.
Postoji javno izrečena sumnja da administraciji OSCE-a u BiH ne odgovara stabilizacija političkih prilika, niti usvajanje stalnog izbornog zakona, jer bi tada ostali bez prihoda koje dobijaju za demokratizaciju BiH. Da je usvojen izborni zakon, naredne opće izbore bi proveli organi BiH; ovako će to učiniti OSCE, koji će za taj posao dobiti oko 16 miliona DEM, i do 2004. produžiti sebi mandat.
U ovoj državi čiji mehanizmi podsjećaju na šuplji sir iz crtanih filmova “Tom & Jerry” – to nije čudo za ibretit se. Javnost bi progutala štošta, samo da se točak vremena zavrti ka hairu. Nije sporna naša ljubav prema vaspitačima, ali sve dok ne posumnjamo u istinoljubivost te demokratske pedagogije. Kuda to ide brod kojim kormilari OSCE?
Reakcija na podjelu BiH na izborne jedinice bila je kratkog daha, iako se time građanima uskraćuje ustavno pravo da na cijelom području entiteta biraju koga hoće i da budu birani.
Predstavnici SDP-a smatraju da se “usitnjavanjem izbornih jedinica povećava cenzus učešća stranaka, čime se sužava politički pluralizam”, te da će to “presudno uticati na jačanje nacionalnog izjašnjavanja građana, s obzirom na etnički princip pri koncipiranju teritorija izbornih jedinica OSCE-a”. Ni jedna politička stranka nije podržala ove promjene. OSCE tvrdi da se “u Ustavu BiH nigdje ne pominju izborne jedinice, pa nije opravdano tvrditi da bi one trebale biti zabranjenje”; međutim, to pitanje je definirano članom IV.A.1.3. st.1., gdje stoji da se “poslanici u Predstavničkom domu biraju tajnim glasanjem, na teritoriji cijele Federacije”. Čak i da je OSCE u pravu, postavlja se pitanje pozadine insistiranja na višečlanim izbornim jedinicama čiji koncept, očito je, pledira za betoniranje postojećeg etnonacionalnog koncepta u BiH.
Navedeni dio svjedoči da je sumnjiv i naprečac uvedeni sistem “otvorenih listi”. Ustav na više mjesta definira da se mandati raspoređuju prema osvojenim glasovima koji se kandidatima dodjeljuju prema redoslijedu sa liste. OSCE-ovo produženje mandata općinskim vijećnicima na četiri, i kresanje mandata poslanicima državnog i entitetskih parlamenata na dvije godine, u suprotnosti je sa ustavnim određenjima. Odredba izmijenjenih Pravila i propisa je decidna: “Broj članova kantonalne skupštine je između 20 i 25 poslanika”, ali je decidan i Ustav koji kaže da kantonalna skupština “ne može imati manje od 30 niti više od 50 poslanika”. Šef Misije OSCE-a u BiH Robert Beri je bio ultimativan: “Ako vaša skupština ne poduzme odgovarajuće korake, PIK će biti prisiljena da to učini u vaše ime.” O karakteru pritiska svjedoči salto mortale u Skupštini TK, kada su poslanici odbili Amandman o smanjenju broja poslanika, da bi poslije dva dana, nakon izvršenih “konsultacija”, svoju Odluku preinačili, iako je Ustavom definirano da se u periodu od šest mjeseci ne može o tome ponovo raspravljati. Kao i u slučaju višečlanih izbornih jedinica, i ovdje će porasti cenzus za ulazak u kantonalnu skupštinu, što će drastično osjetiti stranke koje nisu izborni favoriti.
Upravo ove stranke, koje su bitno doprinosile stvaranju demokratske atmosfere, najteže će podnijeti obavezu plaćanja nepovratnog depozita za učešće na izborima, 10.000 KM za državni, i 5000 KM za entitetski nivo. U nebrojenim međunarodnim dokumentima i u našem Ustavu zagarantirano je pravo svakom građaninu “da bira i da bude biran”. Ovo pravo je derogirano. Nedvojbeno je da će veliki broj političkih stranaka odustati od rizika, čak i ako bi mogle uložiti traženi novac.
Na kraju, sve stranke su dužne potpisati obrazac da se povinuju Pravilima i propisima PIK-a. Kakva je onda svrha poslaničke zakletve o “pridržavanju Ustava i zalaganju za ljudska prava i slobode”? Kandidati su primorani da krše Ustav, ali to je cijena učešća na izborima. Sudeći po pokornosti koja prati OSCE-ov apsolut, političke stranke više vole komadić vlasti, nego ustavni poredak BiH. Jer, biti protiv Velikog Brata, znači biti protiv sebe. Odnekud nam je to poznato.
“Oslobođenje”, kolumna Diwanhana, 04. VII 2000.