Tek kad se izliječi i kultivira biračko tijelo, moguće je očekivati drukčiju ružu vjetrova
Pod piratskom zastavom rušenja komunizma, pobjedio je nacionalizam. Suverenitet radničke klase razobličen je u nacionalne i nejasne suvlasničke karaktere. Tri nacionalna legitimiteta težila su uspostavi nacionalnih suvereniteta. Dekonstrukcija je njihov bitak, kao što je multietnička vlast bitak Bosne i Hercegovine.
Izuzimajući humanističke i socijalne kvalitative Titovog vremena, tada se generirala pogubna politička nepismenost, izrasla na despotskom naslijeđu i jednopartijskoj stvarnosti. Revolucionarni uvoz banana iz nesvrstanih zemalja imao je značenje majmunske sreće u zoo vrtovima. Kada je 20 miliona Tarzana dobilo demokratska prava, bilo je to mnogo više od džungle na asfaltu. Otuda i potiče sklad istovjetnih, nacionalnih sado-mazohističkih obrazaca između vlasti i puka. Vlast je razgolićenom pužu, u ime oslobođenja, ponudila novu kućicu. Tu će da se zatvori i zazire od različitosti.
U Titovom popravnom domu mir su proizvodile tvornice fobija, a ne racionalni razlozi, kao maternica zajedništva. Građen je soldatski, a ne civilizacijski um. Ne treba se čuditi što je rasparčani svijet ostao podijeljen na nas koji smo protiv njih, i obratno.
Za razliku od građanskih, samo nacionalističke opcije su mogle vazalskoj svijesti ponuditi protezu za izgubljene komunističke ekstremitete. Na razini ulice crvenih fenjera sklopljen je pakt između fobičnog puka i političkih makroa koji će do perverzije zlurabiti socio-patološke komplekse ovdašnje političke nepismenosti.
Strategijom dekonstrukcije totalitarne svijesti moguće je vremenom blokirati tokove dekonstrukcije Bosne i Hercegovine.
Uzrok nisu politički trgovci, već konzumenti političkih proizvoda. Slobodno političko tržište podrazumijeva pravo na izbor. Tek kad se izliječi i kultivira biračko tijelo, moguće je očekivati drukčiju ružu vjetrova.
Ako je jasno da totalitarno naslijeđe i odsustvo demokratske kulture utiču na naša politička ishodišta, u kakvoj su relaciji intelektualci, kao izdanak vremena i prostora? Šta danas i ovdje znači ta riječ. Ako je to formalističko određenje, onda je neuporedivo veći broj intelektualaca na strani dekonstrukcije, ili, pak, pasive.
Konformizam intelektualnog kvantuma začet je mnogo prije prvih izbora, i onoga što će uslijediti. Naslijeđe je totalitarne uloge intelektualca. Ratno naslije samo je pojačalo provaliju između intelektualca i slobode govora. Bezbjednosni i ekonomski faktori bitno determiniraju ili beščasnu aktivnost, ili pasivnost intelektualaca.
U toku rata razmnožila su se medijska globalna sela, gradovi su imali infrasatrukturu države, tako da se prosječnost izdizala na pijedestal vrhunskog. To su pozicije kojih se intelektualna vojska prosječnih ne želi odreći.
Ogromna manjina slobodnih intelektualaca nije mogla učiniti ništa da spriječi dramatične tokove dekonstrukcije. U životu su održavane ideje pozitivnog povijesnog iskustva, ali rijetko u nastojanju reafirmacije svekolikih južnoslavenskih bliskosti.
Onoliko koliko su konkretni procesi dekonstrukcije, toliko je nejasna platforma reafirmacije bosanskih vrijednosti. Zapravo, obrnuti procesi od današnjih mogući su tek kada se uvaže pozitivna povijesna iskustva. Bh. društvo je svoj identitet i afirmaciju doživjelo u ozračju južnoslavenske ideje. Tek u zaživljavanju Pakta o stabilnosti, interregionalne saradnje i drugih interesnih asocijacija – može doći do pozitivnih procesa u BiH. Bosna može opstajati samo kao karika u lancu pozitivnih regionalnih strujanja.
Otkako je demokratizacija postala jedan od unosnijih biznisa, pojavili su se procesi komercijalizacije alternativnih ideja. Uvođenje tržišne, i uz to tajkunske logike u idealistički prostor, isto je što i tumor u ljudskom organizmu. Treba se pribojavati organizacija kojima je formalističko učešće u procesima demokratizacije pokriće za sticanje dobiti. Danas su to organizacije uskih lobija, koji zaziru od širenja fronta pozitivne energije. Kao i među nacionalističkim oligarhijama, i ovdje se stvari događaju na materijalnoj interesnoj razini. Tamo je moneta tzv. nacionalni, a ovdje tzv. demokratski interes.
Uključenje naših dekonstruiranih prostora u mrežu evropskih komunikacija neizvodivo je bez reanimacije kulturnih i ekonomskih veza među nama samima. Sa tih pozicija moguće je graditi dugoročnu strategiju za trajnu reafirmaciju bh. vrijednosti.
„Oslobođenje“, 07. III 2000.