Svojatati demokratske promjene je dekadentno kao i svojatati narod. Politika je tu da služi starijim od sebe.
Evo nas! Truckamo se u vašerskom ritmu po svemirskoj kaldrmi 2000. godine. Taksisti pričaju da će preostali dio našeg proputovanja kroz život proći u miru i rahatluku. (Poskupljenje goriva na 1,30 tu je nebitno, jer na relaciji od kolijevke pa do groba – kuća časti!) Iako nije prevoznik, slično poručuje i lider SDP-a. Čini to sa estradnom rutinom kojom spiker na autobuskoj stanici, preko smrznutih zvučnika, najavljuje dolaske i odlaske. Budući da nam je povijest svikla na poligamiju, u ovoj godini bi trebali, šućur Marxu, opet okitit mladu, demokratiju. Ona stara, nacionalistička, dobro je nadurala deceniju, s obzirom da nije kao virgo intacta ušla u brak; vucarala se gotovo pola stoljeća po emigrantskim pivnicama, crvenim hapsanama, pa nije ni čudo što je sa švercerskom sipljivošću tušnula nacionalne interese za još koju godinicu vlasti: mijenjam stado naroda za BMW, fotelju i fildžan. Srk!
Bosna je jedna zemlja gdje se baš ne zna da li sahat repuje ulijevo, ili udesno; da li dim izlazi iz dimnjaka, ili ulazi kroz njega. I tako redom. Kad pitaš ljude, kažu: Nisam odavle. Plaše se. Možda se očas štogod promijenilo. Neko naredio da se cestom hoda u čarapama, jer je Bosna ćilimom zastrta, i ti sad gledaj oklen je vedro. Ovdje se ozbiljnost mjeri količinom rezerviranosti, pogotovo kad se kazuje o nečemu što bi trebalo da učini narod. Ko to nije sviještio, mogao bi da, kao pravi naučnik, sprovede jedan eksperiment: neka u svoju spavaću sobu dovede jednu kravu; pošto krava isto muče na svim jezicima svijeta, svejedno je na kojem jeziku će joj ljubazno ponuditi da se odmori u azurnoj bjelini čiste posteljine; rješenje je u prutu, svakako.
Ako kao paradigmu pruta uzmemo socijalnu patnju, moglo bi se desiti da se narod u ovoj godini primakne boljem životu, ili ga pak osvoji. I tu nema decidnosti. Patnja se, kao i blagodet, zalijepi za krv i dušu. Ovo su prapočeci civilnog društva, gdje se vjetrenjače pokreću pletenicom nagona i mitske strukture svijesti. Razlika između prohe i kruha biva kao između Hrista i Jude. A ako se pak ostvari najava s autobuske stanice…
Čujemo da najprije SDP može bilo koji prostor Bosne izvesti na hair. Njihov politički jezik je razumljiv i prihvatljiv za evropske strukture od kojih ovisi obim i kvalitet ekonomske podrške. Neovisno od ovih općih mjesta, valja se pripremati za vrijeme u kome će SDP biti na vlasti. Sudeći po napadnom ekskluzivitetu koji SDP polaže na pojmove (socijal)demokratije, pravičnosti, etc, ovo će se društvo ponovo sudariti sa jednim oblikom zadrtosti. Koliko je lošeg bilo u političkoj zloupotrebi nacionalnog bića, toliko ga može biti i u privatizaciji opštih demokratskih pojmova. Tim prije što SDP preferira da je izaslanik Zapada kojim vladaju socijaldemokrati, i da bez njih nema zapadne podrške. Već je jasno da ni jedna druga stranka demokratske provenijencije nema svoga mjesta pod futurističkim suncem ove zemlje. Republikanci, DSP, BOSS ili BSP, samo smetaju u stvaranju halucinacije o jedinom putu za sretnu Bosnu. Po čemu bi pobjeda koalicije manjih građanskih stranaka bila različita od pobjede SDP-a?
U 2000. godini će se na ispitu zrelosti naći opoziciona medijska i nevladina lokomotiva, koja je do kapije respektabilnog izbornog rezultata snažno vukla kompoziciju SDP-a. Otvoreno civilno društvo svoju validnost mjeri i sviješću da i u najboljim okolnostima zemlji treba alternativno mišljenje. Kreativan kritički sud odvajkada je bivao jedinim katalizatorom kvalitativnih pomaka. Čini se da su prostori alternative skučeni u mišljenju da se posao završava odlaskom nacionalista sa vlasti. U toj plemenitoj ostrašćenosti rijetko se razmišlja o potrebi stvaranja dugoročnog demokratskog ambijenta, gdje će se, prije svih, na stubu srama naći tendence ekskluziviteta nad bilo čim i bilo kim. Svojatati demokratske promjene je podjednaka dekadansa kao i svojatati narod. Politika je tu da služi starijima od sebe. Kad god je bilo drukčije, bilo je naopako.
„Oslobođenje“, kolumna Diwanhana, 4. I 2000.