Tuzla list

Tekovine slobode na udaru “fetvi”

Bošnjačko-muslimanskog naroda neće nestati ni od četničke, ni od ustaške ruke, već od vlastite – ako se nastavi putem vjerskog jednoumlja…

Negdje prije više od godinu dana TL je objavio tekst pod naslovom “Odlaze tražiti Bosnu”, a nekako u to vrijeme i čitavu seriju napisa na ovu temu. Na žalost, naše pretpostavke se obistinjuju. Dupke krcati autobusi svakodnevno odvode na desetine građana ovog kraja, u neizvjesnost tuđine i, vjerovatno, u nepovrat. I staro i mlado, i školovano i neškolovano, u najkraćem – sve strukture društva, hrle da napuste ove prostore.

Šta je to što ih goni?

TL je svojevremeno pretpostavio da će “ubistvo bosanskog duha”, i najezda nekih novih, ovom narodu nepoznatih i stranih, reklo bi se – okupatorskih, ikonografija – biti jedan od razloga aktuelne bježanije. Jer, vrlo je jasno zbog čega nismo htjeli ostati u Jugoslaviji: htjeli smo imati svoje slobode, a ne dopustiti da nas potopi srpsko i pravoslavno znakovlje; jednostavno, htjeli smo živjeti kao i prije.

Ali danas potpadamo pod drugi vid okupacije jednog neznatnog dijela društva koje većini želi nametnuti svoju volju i svoju viziju života i budućnosti. Recimo, kakva je razlika između nosanja moštiju cara Lazara ispred nosa, i primjerice, zabrana alkohola, ili zabrane nosanja mini-suknji? U suštini, nikakva! Jer i jedan i drugi slučaj narušavaju naše elementarne slobode, ljudska i demokratska prava.

Pitanje se nameće samo: zbog čega smo krvarili i sve ovo propatili ako ćemo i poslije svega biti u okovima jednoumlja?!!! Razlika je jedino u tome što bi ono jednoumlje bilo srpsko, a ovo muslimansko. Tema bi se dala elaborirati u nedogled, ali je i na osnovu ovoga jasno, a svi to jako dobro znamo, da postoje tendencije nametanja volje manjine koja se posljednjih dana uporno trudi isprovocirati državne mehanizme da uvaže izdate “fetve” koje u pravnom smislu mogu imati jedino status – mišljenja, i ničeg više.

Ne treba kriti da su Bošnjaci ovoga kraja zaplašeni ovakvim tendencijama koje bi da im zabrane život i slobode kakve su imali do sada. Osjećaj klaustrofobije podjednako je snažan kao i kada su htjeli pobjeći od pravoslavnog jednoumlja. Iz svoje kože sada nemaju kud, jedino znaju da to što im se u njihovo ime potura nema nikakve veze s njihovim duhom, kao i sa ciljevima zbog kojih su ratovali i patili. Oni, jednostavno ne žele da žive u iransko-pakistanskom društvu, ne žele zabranu alkohola, zabranu ženske ljepote, akšamluka, sevdaha, i svega onoga što su bili stoljećima. Oni znaju da ne pripadaju arapsko-islamskom svijetu, znaju da ih takva koncepcija vodi u propast i istrebljenje, i zbog toga osjećaju stravičan strah od jednoumlja koje dolazi. To se može spoznati u svakom razgovoru, čak i sa onima koji su donedavno bili vatreni zagovarači “osvještenja”.

Bošnjaci su preplašeni “fetvama”, i ono što je najgore, nemaju ni snagu ni mogućnost da se suprotstave onome što bi da poklopi njihovu slobodu. Kreatori ovog anti-bošnjačkog projekta misle da je dovoljno pozvati se “na ime naroda”, i imati sva prava u svom naumu. Ta manjina ne želi da povjeruje da Bošnjaci neće u društvo zabrana i “šerijata”! Ali ako su ideolozi okova već toliko tvrdoglavi da ne mogu shvatiti realnost, onda bi ih trebalo odvesti na perone, da vide koliko omladine i inteligencije bježi u neizvjesnost. Pa zašto im je neizvjesnost u kršćanskom svijetu bolja od vlastite zemlje? Ne bježe od rata, jer u ratu su skoro tri godine! Bilo bi korisno kreatore ovog ludila odvesti u katoličke crkve u Tuzli i njenoj okolini, u Dubravama, recimo, pa da vide koliko Bošnjaka muslimana pohađa katolički vjeronauk, kako bi bilo poprskano “svetom vodicom”. Pa zašto to nisu učinili dosad?!! Zašto se dosad nisu pokrštavali?!! Sada žele bježati i to je jedan od sigurnijih načina da napuste svoj narod i svoju domovinu.

Šta je to, gospodo KREATORI, u nama toliko ružno da nas se najvitalniji dio naroda (omladina i inteligencija!) – odriče!??? To nisu nikakve konstrukcije, već realnost u koju se svako, ko hoće, može uvjeriti, pred autobusima tuzlanskih autoprevoznika, ili po katoličkim crkvama. Uzalud je i embargo na izdavanje pasoša, kad je već na stotine Bošnjaka prešlo u Hrvatsku, kod Metkovića, da bi za 150 DM u Zagrebu kupili bh pasoš. A kako stvari stoje ovom egzodusu ne vidi se kraja. I tragediji u kojoj, poput Kubanaca, narod bježi sam od “sebe”. Opasnost je u tome što će, ako se egzodus nastavi, bošnjačko-muslimanski nacionalni korpus ostati bez omladine i inteligencije, sveden na primitivizam, neobrazovanost i parolu – što je samo po sebi mjehur od sapunice.

Šta učiniti u ovom trenu do svijesti KREATORA iransko-pakistanskog društva na ovim prostorima ne mogu doprijeti ove činjenice. A ako i dopru, onda sa prezirom gledaju na sve koji, i po cijenu napuštanja naroda i države, ne pristaju na islamski koncept (bez alkohola, bez ženske ljepote, bez slobode) življenja.

Kad bi barem mogli shvatiti da je njihova vizija (islamskog) društva samo jedna mala mrvica u bogatstvu i veličini kakva je BOŠNJAČKO-MUSLIMANSKI NAROD; da je islam samo jedan dio našeg narodnog bogatstva, i bića, ali, nikako cjelina.
Pa zar im, na kraju, nije dovoljna činjenica da bošnjačko-muslimanski narod, zdušno, ne želi bilo kakvo ograničavanje slobode i korekcije onoga što je stoljećima bio. I da ga neće nestati ni od četničke ni od ustaške ruke, već od vlastite, ako se nastavi putem jednoumlja.

Ako postoji još i trun samosvijesti, kod onih koji odlučuju o našim sudbinama, onda se ovom problemu mora posvetiti maksimalna pažnja. Inače će svi problemi biti riješeni. Ali bez mnogih Bošnjaka-muslimana, pokrštenih sadašnjih katolika, odbjeglica od vlastitog naroda.

Fatmir Alispahić
Tuzla-list, 28. septembar 1994.

Kalendar

Septembar 1994
P U S Č P S N
 1234
567891011
12131415161718
19202122232425
2627282930  

Arhiva

Kategorije