Ko je pokušao da uništi antifašističku tradiciju Bosne i Hercegovine?
Očito je da Opštinski odbor Saveza boraca NOR-a neće više mirno i sa strane posmatrati negiranje bh antifašističke tradicije, tim prije što su i borci Armije BiH svjesni da njihova slobodarska borba biva samo nastavak herojstva njihovih očeva i djedova…
Ma kakvi da su naši stavovi u pogledu vezanosti današnje antifašističke borbe sa bh antifašizmom iz drugog svjetskog rata, neosporno je jedno – da se određeni politički krug iz vrha bh vlasti sistematski trudio uništiti svaku mogućnost pomena bh antifašističke tradicije.
U toj najezdi negacije pokušalo se reći da je borba, prvenstveno bošnjačko-muslimanskog naroda, protiv fašizma, nacizma, četništva i ustaštva u drugom svjetskom ratu – bila ideološko-komunistička. Namjerno se izostavljao ključni motiv, onaj koji je i sada digao bošnjački narod na ustanak: odbrana golih života i stoljetnih ognjišta. Kao što se ni danas Bošnjaci ne bore u ime Stranke demokratske akcije, Allaha i islama, ni tada se nisu borili u ime Komunističke partije. Sve to negativno došlo je poslije, kao što dolazi, na kraju, i danas. No, istina je jasna: i u drugom svjetskom ratu, kao i danas, borci su se borili za slobodu domovine, sebe i svojih porodica, a ne kako bi neku partiju, ili pojedinca, zadržali na vlasti.
Međutim, izgleda da je mnogo strasna patologija izvjesnih pojedinaca da povijest počne “od danas”, od njih. Zbog toga je, vjerovatno, negirano i sve pozitivno što su bh antifašisti ostvarili u drugom svjetskom ratu, u borbi protiv istih neprijatelja koji i danas atakuju na našu rodnu grudu. Zbog toga, već više od dvije godine, vlada opšti muk kada se radi o tekovinama bh antifašizma. Paradoks je veći utoliko, što se naše slobodarske tradicije ne tiču samo drugog svjetskog rata, već im se korijeni daju naći u hiljadugodišnjoj povijesti.
Nažalost, mi se ne možemo pohvaliti da su naši ciljevi ostali isti kao na početku rata. Mi, ni u kojem slučaju, ne možemo negirati pojavu ekstremizma u našem, još uvijek bosanskohercegovačkom, patriotskom frontu. Zato je jasno zbog čega su ekstremisti pokušali ugušiti našu vezu sa civilizacijskom tekovinom antifašističke tradicije, zbog čega su od nas pokušali napraviti “repu bez korijena”, zbog čega su pokušali izbrisati naše sjećanje i ponos na bosanske i bošnjačke heroje drugog svjetskog rata. Jasno je zbog čega ne žele da znamo za heroje poput Džemala Mandžića, Mustafe Mujbegovića, Fadila Jahića Španca, Jusufa Jakubovića ili Amalije Lebeničnik, Ivana Markovića Irca ili Mitra Trifunovića Uče. Svi oni, i na hiljade drugih, dali su svoje živote u borbi protiv fašista, protiv četnika i ustaša. Pa kakva je onda razlika?! Razlika je između onoga što se priča i što se suštinski hoće! Jer: antifašizam i ekstremizam dvije su različite kategorije, kao Svjetlo i Tama, i zbog toga je bilo potrebno uništiti tradiciju naše Svjetlosti, kako bi ovo drugo zauzelo njeno povijesno mjesto.
Na svu sreću, ovaj dvogodišnji pokušaj podvale, i prevare, neće proći. Ne čekajući da to učini taj “neko odozgo” budi se i Savez boraca narodnooslobodilačkog i antifašističkog rata BiH (1941-1945); uz očekivanje da će ova organizacija (nekadašnji SUBNOR), koja ima moralno pravo da iskaže svoje stavove, jako dobro znati ko ih je ponižavao i nipodaštavao više od dvije godine rata, ko im je to nabijao osjećaj “grijeha”, na kraju – ko je to htio da pljune na žrtve i krv koju su dali u borbi protiv fašista iz drugog svjetskog rata!!!
Na stranu što su i danas, mnogi od njih (a u Tuzli ih je preko 1.400) aktivni borci Armije BiH. Savez boraca NOR-a danas je s punim pravom povrijeđen i ozlojeđen. Jer ne postoji ni jedan razlog zbog kojeg su za vrijeme ovog rata bili stavljeni na marginu zbivanja, a nerijetko i vrijeđani, kao što su vrijeđane i žrtve koje su pale u drugom svjetskom ratu. Sve te gorčine koje su pretrpjeli borci iz drugog svjetskog rata možda bi i imale nekog smisla ako bi znali identifikovati onaj politički krug koji ih je htio zbrisati, kao da nikada ni oni, ni sve što su dali u borbi protiv fašizma – nije postojalo.
Svijest građanstva se budi iz medijske obmane, ali isto tako, na našu radost, počinje aktivnije djelovati i Opštinski odbor Saveza boraca NOR-a. I na osnovu zadnje sjednice, održane 6. septembra 1994. očigledno je da je preko 1.400 tuzlanskih boraca iz drugog svjetskog rata odlučilo da prekine ovu silom nametnutu ćutnju o onome što su učinili za svoj narod prije 50 godina, učestvujući u evropskom antifašističkom frontu.
Na toj sjednici predsjednik Odbora, Dr Ahmed Trnovljaković istakao je da je organizacija još na početku agresije zauzela stav o neophodnosti odbrane R BiH, kao cjelovite i nezavisne države ravnopravnih građana i naroda, te da su osuđeni masovni zločini i genocid nad bošnjačko-muslimanskim narodom, kao i rušenje i razaranje svega što je vijekovima zajednički stvarano na ovim prostorima. Ostali učesnici sjednice su iznijeli i niz drugih problema, kao što je “pogrešno tretiranje boraca kod pojedinih zdravstvenih organizacija”, što samo dokazuje diskriminatorski odnos prema borcima NOR-a, kakav je stvoren anti-antifašističkom propagandom, i inkriminacijom boraca iz NOR-a kao “neprijatelja BiH”. Naglašeno je da su u nekim opštinama poskidana spomen-obilježja koja su svjedočila o borbi naroda ovog kraja protiv fašizma. U zaključcima je rečeno da će se poduzeti aktivnosti na aktiviranju boračkih organizacija na području Tuzlansko-podrinjske regije.
A posljednja dva zaključka ćemo citirati u cjelosti, jer smatramo da ilustruju opravdano buđenje organizacije boraca NOR-a. U prvom stoji: Suprotstavljati se omalovažavanju i ignorisanju tekovina NOB-e, antifašističkih i slobodarskih tradicija svih naroda Republike Bosne i Hercegovine i zalagati se za zaštitu i održavanje spomenika i spomen obilježja iz NOB-e i drugih kulturnih dobara naroda Bosne i Hercegovine; i u drugom: razvijati bosanskohercegovački patriotizam i kulturu zajedničkog življenja, te uspostavljati i jačati jedinstvo boračkih organizacija na osnovnim tekovinama NOB-e i antifašističkih tradicija.
Negativne tendencije, koje imaju za cilj uništenje naše antifašističke tradicije, mogle bi biti dobrim dijelom suzbijene ukoliko bi Opštinski odbor Saveza boraca NOR-a, ostvarujući dogovorenu suradnju sa Unijom veterana, otvorenije krenuo u ostvarenje svojih programskih načela i zaključaka sa sjednice od 6. septembra.
Fatmir Alispahić
Tuzla-list, 28. septembar 1994.