Počelo je prisvajanje patriotskih zasluga, znači li to da se bliži kraj ratu? Potcjenjivanje tuzlanskih ratnih zasluga u službi je traženja alibija za neshvatljivu pasivnost zvanične politike u početku rata. Činjenice su međutim nepotkupljive i ne treba čekati vremensku distancu da bi se istina o Tuzli saznala.
Vjerovatno će u nekim za govor slobodnijim vremenima biti obezbjeđeno i objelodanjeno sve ono što se činilo kako bi se ovaj grad bacio na koljena. Biće objavljen i nečuveni paradoks, koji bi se možda mogao nazvati i izdajom, da su upravo čelnici bih politike činili sve da Tuzli poture klip, bez obzira što se baš ovdje nalazi najsnažniji i najmoćniji potencijal “njihovog naroda”, u kojeg se toliko zaklinju, i barataju s njim kao dijete s lopticom-skočicom. Jer Tuzla, ponavljamo, Tuzla je neugodan svjedok za sve što se dogodilo u BiH.
Primjerice, pomenimo samo ovo: svi gradovi u kojima je na izborima pobjedila najmoćnija (što ne znači i najsposobnija!) bh partija SDA – pali su šaptom, i upravo u tim gradovima su se dogodili i ponovili, pokolji nad bošnjačko-muslimanskim stanovništvom. Tamo su Bošnjaci predavali oružje i sebe srpskim fašistima, a da njihovo političko rukovodstvo nije ništa učinilo da to zlo spriječi. Pisaće se nekad o padu Foče, Višegrada, Zvornika, Bratunca… A sad se tvrdi – “kako su BiH odbranili Alija Izetbegović i 50-tak ljudi iz SDA”!
S druge strane, i laiku je danas jasno da je Tuzla, da, upravo Tuzla, sačuvala BiH. Jer da je 15. maja 1992. pao ovaj grad, kao najveći odbrambeni bedem regije, jasno je da bi pala i regija, a onda za srpske fašiste područje oko Zenice ne bi predstavljalo nikakav problem. O Sarajevu da i ne govorimo.
A kako se branila Tuzla? Pa sigurno nije tako što je čekala da joj državno rukovodstvo kaže hoće li ili neće biti rata, ili da budemo precizniji, da povjeruje u Izetbegovićeve istorijske riječi: Spavajte mirno rata sigurno neće biti, a dogodili su se već četnički zločin u B. Brodu i Zvorniku, događaju se novi, četnici su već ukopani oko Sarajeva, etc. Hvala Bogu pa pred 15. maj ne povjerovasmo da “rata neće biti”. Naši borci, su uzeli puške u ruku da Bosnu odbrane u Tuzli, a da im u tom momentu ni na kraj pameti nije bila SDA, koja, eto, danas, kao što vidimo, svojata sve što valja, a greške kani brisati gumicom.
Nakon 15. maja 1992. u jednom tv intervjuu, predsjednik Izetbegović je hrabrim Tuzlacima poručio – “da je Tuzla odbranjena zahvaljujući konfiguraciji tla”, što znači da svi borci koji su svoj život dali za slobodu jedine nam domovine, to nisu morali ni činiti, jer da se i nisu borili, eto, Tuzla bi bila odbranjena zahvaljujući konfiguraciji tla. Naš Predsjednik nije mogao preko jezika prevaliti istinu da je Tuzla na najbolji način organizirala odbranu, da su njeni borci i građani odnijeli prvu veličanstvenu pobjedu nad agresorom, te time obezbjedili i opstanak Tuzle i slobodnih teritorija na regiji i u BiH.
Zna se i zbog čega taj trn u oku, jer poredeći one sve gradove u kojima je na vlasti bila SDA, a koji su pali, i Tuzlu, gdje su na vlasti bili i ostali socijaldemokrati, pada onaj “državotvorni” koncept da su BiH odbranili Alija Izetbegović i 50-tak ljudi iz SDA kako tvrdi jedan ovdašnji čelnik SDA.
Ako bi replicirali onda bi rekli da je Bosnu odbranila Tuzla i hrabri Tuzlaci, i ne samo Bosnu, već i Bošnjake-muslimane. Nema kakvim sve pogrdnim i prostačkim riječnikom nisu vrijeđani tuzlanski gradonačelnik i njegovi saradnici od strane inkriminisanog glasila SDA, uz obaveznu opasku da je riječ o “komunjarama”, “jugonostalgičarima”, “kerovima”, etc. Kad bi se podastrli svi argumenti stvar bi se, nemojte se ljutiti gospodo, posve okrenula. Već znamo i znat će se kako je “muslimanska stranka” zaštitila i spremila za odbranu Bošnjake u Podrinju i drugdje, isto kao što se zna kako su ih “kerovi” spremili ovdje. I ako baš i to žele znati, upravo je tuzlansko rukovodstvo učinilo najviše za spas Bošnjaka-muslimana u BiH.
Efikasnom odbranom pred četničkim progonom zaštićeno je gotovo 100.000 Bošnjaka-muslimana, Tuzlaka, kao i 55.000 izbjeglica u samom gradu, i oko 200.000 izbjeglica na regiji. Svi su oni, upravo, Bošnjaci-muslimani! A kada gospoda govore o legitimitetu, misleći da ga “prirodno” ima onaj ko nominalno sebe naziva “muslimanskim rukovodstvom” mora se znati da upravo taj njihov legitimitet pripada onima koji su najviše učinili za spas i interes bošnjačko-muslimanskog naroda. Već smo rekli o kome se radi.
Jer Tuzlaci, i svi oni koji ovdje žive a Bosna im je na srcu i duši, nikada ne smiju zaboraviti, uprkos svim prljavim atacima, da su upravo oni, svojom mudrošću i hrabrošću, učinili najviše za Bosnu i Bošnjake. Na kraju ne treba biti mnogo mudar pa to vidjeti, potrebno je samo širom otvoriti oči i udahnuti bosansku slobodu u Tuzli.
Tuzlacima ne može nikako biti tako trpiti “grijeh” zbog toga što su najbolji, ili, recimo nemati struje dok je Živinice imaju non-stop, ili, recimo, bježati kao kerovi pred šinterima, dok se svi ostali, i u gradu na regiji, mirno šeću… Nije im nimalo lako nositi tu slavu krvlju stečenu, slavu koja danas odzvanja Evropom, a ovdje biva tumačena kao – “grijeh”. Tuzlaci moraju znati da sve prolazi, a istina ostaje. Iz tog razloga neka dignu glavu i svoju kičmu bosansku pretvore u čelik.
Na kraju, to je njihova patriotska obaveza, jer jedino još iz Tuzle, slobodarske i antifašističke, Bosna može biti vraćena. Tuzlaci su srce Bosne i to nikad ne smiju zaboraviti.
Fatmir Alispahić
Tuzla-list, 2. avgust 1994.