Tuzla list

Tuzlarije: Šinter koji je jahao kera

Generacije koje su odrastale s rock rollom ne mogu pristati da svu širinu vlastite slobode strpaju u crkvu ili džamiju, da se pretvore u mumiju koje će se uz kahvu i kadaif klatiti lijevo – desno,a kad im se i dopusti i gore – dole.

Sa zvaničnog mjesta, iza kojeg stoje sve muslimanske institucije i društva u Tuzli, tuzlanske vlasti, i svi oni koji ih podržavaju, nazvani su – kerovima! Na istim stranicama ovog muslimanskog zvaničnika, kerovima su nazvani i svi Tuzlaci koji na svekolikim skupovima ne znaju ili neće da uče – Fatihu.

To je zrnce u moru duhovnih fekalija koje su za ovu godinu po Tuzli izbljuvali analni otvori, koje je čudnovata igra vremena i prirode smjestila, umjesto usana, na lica izvjesnih Bosninih Abortusa. Tuzlanske svetinje polako ali sigurno “evoluiraju” u svijesti primitivaca koji bi da prigrabe budućnost našeg grada. Našu djecu iz mješovitih brakova prvo su nazvali duducima, kretenima i nepoželjnim. Poručili su nam da rebamo da ubijamo komšije pravoslavce, koji su ostali sa nama da trpe sav užas četničke agresije. Zalaganje za zajednički život, na kome jedino može postojati cjelovita BiH, nazvali su – četništvom. Učinili su još mnogo toga čemu je cilj ne samo da razori Tuzlu, već da zatre trag bosanskoj supstanci, bez koje je nemoguće borbu koja se vodi nazvati – ratom za cjelovitu BiH. Kako je krenulo, ostaje jedino još da sebe proglase šinterima, i da počnu po ulici, kako i priliči takvima, ubijati “kerove”. To što su tuzlanske vlasti, kad nije bilo ni traga Okrugu i njegovim satelitima, kad su se ovdje slivale izbjeglice, i njihove vlade koje su prve odmaglile – organizirale odbranu i zaštitile ponajprije muslimanski narod, stvorivši najbeću slobodnu teritoriju, danas nije ni bitno. Proglašeni su kerovima, možebit i zato jer se niko u toku prošle zime nije ni smrznuo ni umro od gladi. Tuzla, prirodno, ne može ništa imati s trenutnom situacijom, jer se Okrug i onako pobrinuo da prigrabi svu vlast, pa zašto se ne bi brinuo i odgovarao i za glad i neimaštinu građana.

Ipak, čini se, da se danas bolje može zaraditi na prodaji cigareta, goriva ili piva, nego li brašna ili ulja. A novac, novac je čudna zvjerka, pa se efikasno može upotrijebiti i kad od pravovjernih i dokazanih patriota treba stvoriti – kerove… A od istinskih kerova? No, i vrijeme je još čudnija zvjerka, i ništa ga ne da prevariti. Kad je ono progovaralo i Staljinu su spadale gaće, a kamo li sitnim bijednicima kojima su očale napravljene od “demokratskih maraka”, u ime naroda, dakako.

Bez obzira kada i kako će se rat završiti, posljedice po Tuzlu biće pogubne. Sistem vrijednosti je već sada potpuno izopaćen, jer, primjerice, ljudi koji su bili Muslimani “i kad se to nije smjelo” neće pristati da im sole pamet novokomponovani oni koji su iskočili iz posljednjeg vagona kada je odavde selila njihova Juga. Šinteri su uzjahahali “kerove” i nema nikakvih šansi da se odatle maknu. Jedino će još možda “kerovi” pokušati da umaknu iz šinterskog vilajeta. U ovom trenu nismo ni svjesni koliko je ljudi, intelektualaca, Tuzlaka, nakon 15. maja 1992, napustilo Tuzlu. Vjerovatno zauvijek. Ne radi se tu o pomanjaknju patriotskog morala, jer među njima ima i boraca, već o tome da u kleropolitičkoj ikonografiji budućnosti nisu, što je i prirodno, mogli pronaći sebe. Tuzla i Bosna jesu imperativ sve dokle su onakve kakve ih pamtimo, i kakve ih hoćemo, ali kad postaju zatočenicima nečijeg vjerskog ili političkog jednoumlja, onda za mnoge, vjerovatno, postaju – tuđim. Generacije koje su odrasle s rock’n’rollom ne mogu pristati da svu širinu vlastite slobode strpaju u crkvu ili džamiju, da se pretvore u mumije koja će se uz kahvu i kadaif klatiti lijevo – desno, kao stare nene, a kad im se dopusti moći će malo da se zaklate i gore – dole. I ne samo rock’n’roll generacije, već i svi drugi, nikada(?!) neće pristati da ih buduća vlast kao pse likvidira jer ljube alkohol. ( Oni ne mogu da shvate da je Rakija neprikosnovena svetinja!) Ili, kako pristati da ti Vlast ocapari prst, šaku, ruku, ili, ne daj, Bože, onog vraga, jer si ga metnuo u po život opasno mjesto, tuđoj ženi. Sasvim je moguće da su se mnogi u šinterskoj revoluciji spremni odreći mnogih blagodeti života. ali je neuporedivo više onih koji – nisu. Ni po cijenu odlaska iz Tuzle, zauvijek. U ovom trenu, takođe, nismo ni svjesni koliki je broj ljudi koji čekaju prvu priliku da napuste naš grad, vjerovatno iz osjećanja što ga više ne mogu zvati – svojim. U vlastitom gradu postali su i postaju kerovi, u pravom smislu te riječi, i samo je pitanje dana kad će ih ucmekati već otkačena šinterska puška.

Stoga, bilo bi humano, a i u skladu je sa <B>Poveljom o ljudskim pravima<D>, da se našim “nepodobnim” sugrađanima, sunarodnjacima (čitaj: kerovima), čim prije, ukoliko to žele, omogući odlazak odavdje. Neka šinteri zakoče svoje cijevi, jer, vrijeme će pokazati, i ti “kerovi” – bili smo mi. Istinskih kerova, zvijeri i stoke puna je Majevica, puna je Posavina, puna je Bosna, i cijevi tamo treba usmjeriti.

I, trebalo bi znati, da nakon 200.000 žrtava, ne bi smjeli dopustiti ni trun degeneričnosti da i jednog svog čovjeka proglasimo nepoželjnim, a kamo li kerom. Na žalost, oni misle drugačije.

Tuzla-list, 19 juli 1993

Na današnji dan

Kalendar

Juli 1993
P U S Č P S N
 1234
567891011
12131415161718
19202122232425
262728293031  

Arhiva

Kategorije