Tuzla list

Tuzlarije: Cirkus ” demokratija”

Unutarnji dušmani Tuzle svim silama se upiru da njenom zdravom evropskom tkivu prišiju svoju karcinogenu sudbinu.
Svojevrstan cirkus otpočeo je gostovanje otkako se na ovim prostorima pojavila tzv. demokratija. Cirkuska šatra bila je u početku sašivena od tri zastave, ali kako je ispod vladala krčmarska (račundžijska) vašerska atmosfera, nije se ni moglo dogoditi ništa drugo nego da dođe do pucnjave šavova, i da se sav cirkuski sjaj pretvori u zgarište sunca. Demokratija, kako su tu hudnicu mnogi zvali, neće sa svakim leći u krevet. A ako već harlov navali da je silom povali, ona će mu kad – tad doći glave. Ona u svom krevetu ne trpi primitivce, njen ljubavnik može biti jedino onaj ko je u duhovnom smislu dosegao stadij da je ne okalja. Sve drugo je taslačenje demokratije, a riječ je o profinjenoj dami koja ne trpi bosnoidne handrpuc porive.

A ovdje je to baš naopako ispalo. Može bit da su rušitelji komunizma i imali poštene namjere, ali svrstavajući se u tri partije koje su u startu rasparčale Bosnu u nacionalne torove, ogriješili su se o prvi uslov demokratije – da svi ljudi-građani budu jednaki. Ta prefinjena dama ne trpi ni kada se vjera veže za politiku, a ovdje su upravo vjerski službenici bili glavni agitatori politizacije naroda, na predizborne skupove, ili osnivačke skupštine nacionalnih partija išlo se autobusima, pa i traktorima, kao na proklanjavanje džamije ili otvaranje crkve. Teza ugroženi smo od komunizma vrlo brzo se pretvorila u – ugroženi smo od drugih. Kroz to kod naroda se stvorila pripravnost da brani svog Boga, baš kao što su ga navili vjerski službenici. Ljepuškasta demokratija otada ne samo da je grubo povaljena i silovana, već je nabijena na najtuplji kolac kakav se može pronaći. Umjesto krvi, iz nanesenih joj rana počeo je teći otrov kojeg i danas srčemo.
Sve to i da nije rezultiralo ratom, posljedice herlavo nasađene demokratije bile bi pogubne. Još uvijek se sjećamo potpredsjednika Vlade gospodina Čengića kako obilazi štrajkove širom zemlje i govori:
“Ja vam tude ništa ne mežem pomoći”.

I da nije rata, stvarnost bi bila građena svim drugim aršinima, samo ne onim koji podrazumjevaju sposobnost. Na kraju, kriterij podobnosti je sada jasno uočljiv u sva tri nacionalna tora. A što se rata tiče, on je samo normalan slijed stvari, jer je u takvoj konstelaciji prirodno da nacionalna partija koja se osjeti vojno moćnijom krene u “konačnu zaštitu narodnih interesa”. Građanskoj Bosni, dakako, od samog početka njenog nacionalnog parčanja – nije bilo ni traga. Bošnjaštvo, kao njen hiljadugodišnji realitet, i kao jedina moguća formula njezine cjelovitosti, bilo je od sve tri nacionalne partije okrutnije nego komunizam prognano i spaljeno na lomači kvazipatriotskog primitivizma.

Narodu niko nije kriv što je sam sebi čorbu zapržio. Pojedinac, od črvenih naviknut da ne misli svojom glavom, pristao je da mu hodža kaže kako treba da na listiću zaokruži i Biljanu Plavšić, jerbo je i ona “narodska koalicija”. Zato je stara koka poslije poljubila Harkana. Zapravo, neuki narod je u samom startu nasukan na nacionalno parčanje Bosne, a za uzvrat je dobio šansu da živi u “demokratiji”, tako što će s fesom proći čaršijom, ili otići na Knežinu i arlauknuti: “Nek balija sada zna da sam Srbin opet ja!” Ko biva, prije se ništa nije smjelo, a eto, sad se može i demokratski mrziti. I tako redom. Sadržaj i nastavak ove priče svima nam je već dobrano poznat.

U svemu tome Tuzla je, i dan danas, ostala ostrvo (nade) koje nije zahvaćeno nacionalnom kugom. U ovom gradu demokratija nije nasađena na kolac. Tuzla je oduvijek bila nešto posebno, i zahvaljujući civilizacijskoj i bosansko – patriotskoj svjesti svojih građana uspjela se otrgnuti od pomame pogrešnog shvaćanja demokratije. Ovdje građani nisu htjeli da se dijele, niti da dopuste da se njihov život ustrojava po džamijskim i crkvenim uzusima. Građani su glasali za Evropu u svom gradu, i taj njihov izbor pokazao se i te kako korisnim, jer čak i uprkos ratnom kijametu – niko se u Tuzli nije osjetio manje čovjekom. Znalo se gdje stanuju divljaci. Takva Tuzla se i naspram Sarajeva izdigla u Evropi i Svijetu, kao fenomen, i biser, u otužnom primitivnom okruženju.

Kao takva, pogolem je i podobar zalogaj. Nije ni čudo za njene vanjske neprijatelje, ali njeni unutarnji dušmani svim silama se upiru da ovom zdravom evropskom tkivu prišiju svoj karcinogeni usud. Dakako, po kriterijama podobnosti, već viđenim u komunizmu, koi društvo ne mogu povesti nikud do u sunovrat.
Zaboravljaju da je Tuzla oduvijek bila mudrija od namijenjenog joj zla.

Tuzla-list, 9. juli 1993.

Na današnji dan

  • Nothing has ever happened on this day. Ever.

Kalendar

Juli 1993
P U S Č P S N
 1234
567891011
12131415161718
19202122232425
262728293031  

Arhiva

Kategorije