Tuzla list

Islam na kršćanskom štitu

Mi smo se za ovu godinu dana zasitili mlake, traljave i diletantske politike kakvu vodi Nena koja je izgubila šamiju. Mnogo nas je to koštalo, jer dok je Nena svraćala u džamiju tražeći šamiju, nas su vrtili i komadali kako su htjeli.

Neki budući analitičari ratova na tlu bivše Jugoslavije zasigurno će se morati pozabaviti i licemjernim i gotovo zločinačko – saučesničkim odnosom Evrope naspram agresije na suverenu BiH. Vrsni znalac diplomatskih pravila, britanski premijer Winston Churchill, još je davno rekao kako treba postupati s problemima koje ne želiš, da riješiš, a u interesu ti je da sačuvaš vlastitu moralnu čistotu: „Za takve probleme treba smisliti kakvu konferenciju, i onda ih razvlačiti kao jufku po zelenim stolovima“.

Upravo to Churchillovo pravilo događa se Bosni i Hercegovini. Kada bi razmatrali genezu jednogodišnjeg tapkanja u mjestu, uočili bi čitavu galeriju različitih likova, „inicijativa“, gradova, država, sa istovjetnim zadatkom – da odaju utisak kako se po pitanju agresije na Bosnu i Hercegovinu ipak nešto događa.

Rezultat tog „događanja“ jesu nove hiljade brutalno ubijenih nevinih građana BiH, i dvaput toliko i fizički i psihički obogaljenih, rezultat je precizni kontinuitet ubijanja BiH, koji što duže traje (a to mu je zadatak!) nagomilavala sve veće količine živog blata, kako se iz tog kaleža ova suverena država nikada ne bi mogla izvući. Isuviše je nevjerovatno da do te mjere zakažu svi međunarodni mehanizmi bezbjednosti, pa da se čak neki od njih i zloupotrebe, da bi mogli povjerovati da i lord Karington, s početka rata, i Mitterand i Panić, i Micotakiss, i ko sve još ne – nisu bili na istom zadatku, onom Churchillovom. Pa i sada kada je konačno ta igra Vance – Owenovim planom dotjerana do duvara (daleko na uštrb bošnjačko – muslimanskih interesa), i sada sve to nije dozvoljeno da pokrene svjetske mehanizme koji su morali reagirati još kad je prva granata pala na Sarajevo. Ko drži konce? Izgleda da oni nisu ni u Klintonovim rukama. Izgleda da ima nešto snažnije što paralizira svaku inicijativu, a to je – islam u Bosni.

Dobro je rekao izvjesni američki senator: „Da je kojim slučajem obrnuta situacija, da su Muslimani u Srbiji, a Srbi u Bosni, Beograd bi odavno bio bombardiran“. Kršćanska diplomatija je jedinstvena samo u jednome – u preziru islama…, u manijakalnoj potrebi da mu zatre svaki trag u Evropi. Postoje i korijeni za takvo što, no nećemo se vraćati u povijest. Treba da postane jasno da Evropa jednostavno ne želi ni na kakav način pomoći bosanskim Muslimanima, jer samo to može biti opravdanje za mnogostruke neupamćene paradokse.

Našao se krvolok koji će ostvariti morbidni evropski san, od Evrope se jedino traži da ćuti, i Churchillovim načinom pere vlastitu savjest. Zbog budućnosti, ako ni zbog čeg. Za godinu dana trajanja agresije na BiH san se podobro i ostvario, pogotovo što su mu na ruku, u svrhu opravdanja, dolazili česti dokzi o „islamskim svetim ratnicima“. I bujanje islamske ikonografije u gradovima s većinskim muslimanskim življem, iako to nije osobenost Bošnjaka muslimana, išlo je na ruku licemjernoj evropskoj hipotezi. Krvoločna kršćanska strast za obogaljivanjem bosanskih Muslimana trebala se okončati sa sprovedbom Vance – Owenovog plana, jer bi Muslimani takvim ustavnim ustrojstvom (vjerovatno na period od nekoliko decenija) izgubiki šanse za uspostavljanje svog, prije rata – realnog, ključnog interesa – cjelovite BiH. Međutim, to i nije tako loše, jer gledajući dugoročnije, sačuvana cjelovitost BiH bi možda nekada i mogla objektivizirati pomenuti bošnjačko muslimanski interes. U ovom trenu, ispravna provedba Vance – Owenovog plana, predstavljala bi jedini put za bosanske Muslimane. Uz saznanje da će mnogo godina trebati da bi se sistematski odabranim i mudrim putevima došlo do izgubljenog doma.

Kršćanski svijet postaje svijestan takve „opasnosti“, i diplomatski smrtnici kane još za svog života dovršiti započeto. U njihovo ime progovorio je poznati krvožder malih naroda, bivši američki državni sekretar – Henry Kissinger. On predlaže stvaranje islamske države na djeliću tla Bosne i Hercegovine. Vidi sad ovo!!! Ne treba puno pameti da bi se tu shvatilo da Kissingerov prijedlog znači legalizaciju etničkog čišćenja i genocida nad Muslimanima, te da u slučaju ostvarenja prijedloga predstavlja nastavak zločina – ali u svilenim rukavicama! Niko Muslimane u toj Kissingerovoj državici ne bi ubijao, ali za deceniju-dvije oni bi se sami razbježali, od neimaštine, trauma i straha. Tako bi zauvijek, u korijenu sasječen, nastao evropski strah, od evropske države u kojoj bi Muslimani činili većinsko stanovništvo. No, Kissingerov prijedlog nije bezazlen, i vrlo lako bi se moglo dogoditi da se u slučaju zvaničnog pada Vance – Owenovog plana, on pojavi kao alternativa.

A mi smo se valjda za ovu godinu dana i više zasitili mlake, traljave i diletantske politike kakvu vodi Nena koja je izgubila šamiju. Mnogo nas je to koštalo, jer dok je Nena tražila izgubljenu šamiju nas su vrtili i komadali kako su htjeli. Ako već Nena nema snage da već jednom hlupi šakom od sto, onda treba naći, nekoga mlađeg kome je u ovom trenu najmanje do traženja šamije. O opstanku je riječ.

Fatmir Alispahić
Tuzla-list, 24. maj 1993.

Na današnji dan

Kalendar

Maj 1993
P U S Č P S N
 12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31  

Arhiva

Kategorije