Kako je moguće govoriti o borbi za slobodu BiH ako se ne borimo za bošnjačku naciju, a time i vlastiti narod?! Jer ako se isključivo borimo za muslimansku, hrvatsku ili srpsku naciju – ne borimo se za BiH!!!
Užas kakav su četnici u Bosni posijali -nema svog imena. Decenijama će se trošiti riječ a da se neće moći na hartiji naslikati svi počinjeni zločini i umobolnost srbijanskog fašizma. To je zvjerinjak sa kojim se povijest umijeća ljudskog kazivanja još nije susrela. A moraće se govoriti, i pisati, da bi ti tragovi opominjali sva ljudska bića koja će se na zemlji bosanskoj rađati.
No, da bi smo mi opstali i tako ojačali da naš opstanak više ništa ne može dovesti u pitanje -potrebno je punom snagom riječi definirati sebe. To je mukotrpan i dugotrajan proces koji je trebalo započeti odmah nakon izbora. Na žalost, ni danas poslije svega što nam se dogodilo, izvjesna jugo-komunistička „rješenja“ bosanskog, odnosno muslimanskog pitanja nisu raskrinkana i ispravljena.
Komunistička sh koalicija je prilikom „velikodušnog“ davanja velikog „M“ Bošnjacima-muslimanima računala sa eventualnim raspadom Jugoslavije, a time i rasparčavanjem Bosne, odnosno ostvarivanjem svojih velikosrpskih/velikohrvatskih interesa. To je bivalo samo moguće ukoliko sa Bošnjacima-muslimanima „oduzme pravo na domovinu“, a to je nepriznavanje bošnjačke (bosanske) nacije i njene tisućljetne opstojnosti. A kako je isključivi interes Bošnjaka-muslimana cjelovita i nedjeljiva BiH, čudnim se doima to što muslimanski prvaci još uvijek ne inzistiraju na konačnom rješenju ovog kapitalnog pitanja. Neki će reći da žele stvoriti fildžan-muslimansku-državicu, ali upravo to bi bila nečuvena izdaja vlastitog naroda. Na žalost, neki događaji upravo upućuju na to, a zasad ništa ih ne demantira.
Jedini valjan demanti bila bi konačna ispravka prisutnog apsurda – da postoji priznata tisućljetna državnost BiH, a da ta zemlja nema svoje nacije. Drugo su bh narodi i njihovi specifikumi, drugo su vjere, nacija je iznad svega (npr. američka nacija u sebi podrazumjeva postojanje anglosaksonskih, njemačkih, italijanskih, kineskih ili hrvatskih etnikosa, o religijama i sektama da i ne govorimo;egipatska nacija podrazumjeva felahske i koptske etnikose; indijsko-hinduske, vedske, melanidske, etc.). Međutim, ovo o čemu govorimo, u našem slučaju, već je dobrim dijelom potonulo u živo blato koje su sačinile tupavosti neukih liderčića (možda i psihopatološke promišljenosti!) -tako da se u ovakvoj društveno-političkoj konstelaciji čini gotovo nemogućim istinu postaviti na pijedestal njene pripadnosti.
Nikako da se shvati da Bosna samo po jednoj formuli može funkcionirati i da svaki drugi pokušaj upliva ekstremizma u njeno tijelo i dušu, donosi-stradanja, rat, i nove količine živog blata. Odnosno, kako je moguće govoriti o borbi za slobodu BiH ako se ne borimo za bošnjačku naciju, a time i vlastiti narod? Jer ako se isključivo borimo za muslimansku, hrvatsku ili srpsku naciju -ne borimo se za BiH!!! Dakle, stvari su jasne ali ih neko namjerno drži na ovoj apsurdnoj jugo (sh)-komunističkoj uzdi kako bi spriječio postojanje cjelovite BiH.
Najčudnije je to što se Muslimani ne žele odreći svoga „M“ i prihvatiti bošnjačku naciju kao znak pripadnosti svojoj domovini i kao platformu ostvarenja vlastitih interesa – već i dalje, i uporno, bivaju najveće žrtve bh rata (i etnički i geopolitički) postajući ljudi bez domovine. Apsurd! Apsurd! Apsurd!, i teško je iz toga bezumnoga kola izaći. Možda će vrijeme koje nadolazi i izdaje i patriotrizme jasno definirati.
Posljedice takve politike odveć su nam uočljive. Ne moramo se zadržavati na onim velikim temama kao što su Vens-Ovenov plan i to što će primjerice, Muslimani biti potušeni u Mostaru, Banjaluci, Travniku, kao što će Srbi u Tuzli, ili Hrvati u Sarajevu, ali možemo dotaći i neke sitne svakidašnje stvari koje su direktni produkti bošnjačke nacionalne neosviještenosti. Tako, upamtićemo ovaj rat po krahiranjima patriotskog morala, što je produkt procvata kriminala, onog organiziranog, reklo bi se državnog. Ali, i onog sitnog.
Naš narod je kroz vijekove bio porobljen. Nekada je krao od Turaka, nekada od Austrijanaca, u posljednih 50-tak godina od države… elem nikad nije krao svoje. Uvijek nečije. Ta slavna tradicija potkradanja tuđinca nastavila se i do sada, pa kad više nema tuđinaca naš će čovjek opuhati i svoje najbliže, domovinsko, bosansko… Upravo je to produkt njegovog raspusnog saznanja da ne pripada nigdje, da nema svoje domovine. Jedino kao Bošnjak (Bosanac) ma koje vjere, on bi bio svjestan svoje pripadnosti ovome tlu. Nakaradna antibošnjačka i izdajnička politika produkovala je čitav niz ovakvih pojava.
Rekosmo već, Bosna samo po jednoj formuli može funkcionirati i što prije se ona uvaži manje ćemo zla imati. A već smo se uvjerili, i dan danas se uvjeravamo da budućnost skupo naplaćuje greške iz prošlosti.
Fatmir Alispahić
Front slobode, 23. april 1993