Izvjesnim moralnim i patriotskim spodobama odgovara samo tzv. muslimanska Tuzla, jer je to jedini način da im sutra ne bude suđeno za pronevjere, izdaje i kriminal. Muslimani imaju dovoljno i pameti i ponosa, i srca junačkog i ljudskoga, da bi učili da mrze. Tuzlaci se moraju dići da brane svoje evropski grad.
Svi totalitarni i fašistički sistemi svoj mračnjački put započinju okupacijom medija. Otkrio je to Gebels, potvrdio Milošević, a nauk prigrabio tuzlanski ministar kulture Enver Halilović, da bi mnijenje mogao poganiti kretenskim idejama o etnički čistoj Tuzli. Kako se radi o zločinu i antidržavnom činu protiv RBiH objasnili smo u napisu „Krv boje benzina“ (F. slobode od 11. XII).
Lokalni ministar je svoje nakane dokazao mnogočim: sječu urednika i novinara lokalnih medija izvršio je na samom početku rata – uklonio sposobne, a doveo podobne; trudio se na različite načina da ukine „Oslobođenje“, „V. novine“ i „F. slobode“ (nekima je protivno odluci Predsjedništva samovoljno zabranjivao da se štampaju u „Grafičaru“), kako bi u Tuzli jedino ostao nacionalistički list „Zmaj od Bosne“ koji je uz ministrov amanet protuzakonito pokrenut. Nakane su jasne: suziti informativni prostor i „školovati“ javnost za ono što će se sutra dogoditi. A već danas ili sutra, sudeći po klerofašističkim najavama ovog lista (ime časnog Zmaja od Bosne, koji je po zemlji bošnjačkoj gradio i džamije i crkve, i bio plemenit koliko i sam Kur’an, u kontekstu ove pogani nećemo spominjati) – ovdje će se dogoditi zločin!
Jer list one koji se zalažu za Platformu Predsjedništva BiH, za načela Armije BiH, za zajedničku borbu protiv agresora – proglašava četnicima!, što je u ovom vremenu najdirektniji poziv ekstremistima na linč, dakle, smaknuće. Isto je učinio i Enver Halilović kada je istupajući na uzurpiranom lokalnom TV-u, proglasio neprijateljem ex-urednika Radio-Tuzle Želimira Mlađenovića, samo zato što se zapitao „da li Tuzla napušta građansku opciju“. Dakle, četnik je svako ko se ne bori za etnički čistu Tuzlu, pa prema toj logici u četnike spadaju Predsjednik Izetbegović, Predsjedništvo RBiH, komandant Sefer Halilović i ini zagovaači suverene i nedjeljive BiH.
Da li su po tome četnici svi borci koji su pali i koji se bore za zajedničku BiH, ili legendarni tuzlanski heroji Aco Stanković i Marijan Balta koji svoje živote sigurno nisu položili za demonsku tzv. muslimansku Tuzlu?! Pali su boreći se za sve narode svoje domovine, protiv zločina, užasa, mraka, krvoždera i sprskog fašizma. Koji to bolesni um daje sebi za pravo da četicima naziva Bošnjake koji se bore, ginu i krvare za slobodnu BiH!!?
Legalizacija zločina
Ali, mora se znati da izvjesnim moralnim i patriotskim spodobama odgovara tzv. muslimanska Tuzla, jer je to jedini način da im sutra ne bude suđeno za pronevjere, izdaje i kriminal. Oni se bore za svoj opstanak, i upotrijebiće sva sredstva, pa i ubistvo pod zaštitom države. Na takve zločine indirektno poziva ovaj klerofašistički list, osuđujući na „javno pljuvanje ili nešto gore“, sve koji se bore protiv muslimanskog kantona. Da ne ponavljamo sve navode iz teksta „Krv boje benzina“, ali reći ćemo da stvaranje takvog kantona legalizira sve Karadžićeve zločine, a milion raseljenih Muslimana biva osuđeno da se nikada ne vrati na svoja ognjišta. Dakle, klerofašisti na čelu sa lokalnim ministrom (koji kaže: „Meni je čast pisati za Zmaj od Bosne“) – najdirektnije rade za interese ratnog zločinca Karadžića. Da u ovom gradu iole funkcionira pravna država, pošto se više ne radi o „slobodi štampe“, ovakvim bi se sudilo za propagiranje antidržavne politike, za obmanu (emotivno naelektrisane) javnosti kakvom se ruše i skrnave temelji borbe za slobodu i postojanje BiH. Pitamo se: šta onda radi i čeka Predsjedništvo Tuzle, kad mu se pred nosom radi protiv države za koju se bori?! Zašto se ne oglašavaju?! Zašto ne reaguju?! Da li to znači da se ćutanjem opravdavaju karadžićevi zločini, cijepanje BiH i stvaranje muslimanskog kantona?! Zašto ne reaguje informativna služba Drugog korpusa Armije BiH?! Zašto i oni ćute?! Ili da postavimo (možda) realnije pitanje: Ko se i zašto plaši Envera Halilovića???!!!
Da nanizani paradoksi budu veći, iza ovog lista koji se, dakle, bori da se raseljeni Muslimani nikada ne vrate na svoja ognjišta – stoje muslimanske institucije i društva Tuzle.
Kulturno društvo Muslimana „Preporod“, koje je jedan od osnivača, već se ogradilo od svog pokroviteljstva. Ako se „Preporod“ kao perjanica muslimanske duhovnosti odriče klerofašističkog duha – koga onda list predstavlja?! Islamska zajednica se još uvijek drži po strani dok se i u njeno ime poziva na nasilje, linčovanje, zločine, i dok se buljuci poganih i prostačkih riječi sručuju na elitne muslimanske intelektualce i prvake. Razumjeti je minornošću i anonimnošću iskompleksirane autore (koji uzgred, u svakom broju objavljuju svoje fotose, kao da svake hefte umru po jednom), ali kako razumjeti IZ koja bi barem morala da zaštiti Kur’an od zloupotrebe. „Merhamet“, kao osnivač, tu je samo „zlatna koka“ za lisnice ekstremnih skribomana.
Najezda skribomana
Muslimane se ovdje nagovara na „vijetnamski sindrom“, kada se od žrtve stvara krvnik. Nepotrebno zlo! Zlo naneseno poštenim nikome nije berićeta donijelo.
Muslimani imaju dovoljno i pameti i ponosa, i srca junačkoga i ljudskoga, da bi kada je sloboda na vidiku – učili da mrze. To što su četnici pod zastavom pravoslavlja po treći put opoganili Bibliju, ne znači da Muslimani treba da pogane plemeniti Kur’an. Muslimani Bošnjaci nisu do sada ničim ukaljali ni svoju istoriju ni svoje potomstvo.
Niti bi genocid i žrtve bile manje, ni sloboda ljepša, ako bi svoju čistu dušu skrnavili (č)etničkim mračnjaštvom. Ciljevi učešća Muslimana u višenacionalnoj Armiji BiH bez dvojbe se jednim dijelom mogu nazvati i Džihadom – ratom za odbranu vjere, jer borba za slobodu BiH podrazumijeva i odbranu svih civilizacijskih tekvina, podrazumijeva se i – vjere. To ne znači da se treba svetiti čestitim pravoslavnim Bošnjacima i njihovim svetinjama; ovo nije rat protiv Srba, već protiv zla! Svi koji se bore za istinu i pravdu dobro su došli, ma koje vjere bili, a Muslimani ih ni po koju cijenu ne smiju iznevjeriti i sebe okaljati. Ako nemuslimanima budu branili zajedno sa njima da se bore protiv civilizacijskog zla – ubiće sebe. Uostalom, u Kur’anu lijepo o tome piše.
Sve gore rečeno – četništvo je za tuzlanski klerofašistički list. A patriotizam bi značio – nasilje nad poštenim pravoslavnim Bošnjacima, progonstvo i likvidacija neistomišljenika, i sl. No, ovu patologiju koju zagovaraju tri-četiri skribomana iz ministrovog lista – treba shvatiti najozbiljnije. Ne bi to činili tek tako. Gradonačelnikova tvrdnja da „list postoji zbog demokratije“ mogla bi se (uskoro) Tuzli razbiti o glavu. Nismo uzalud spomenuli Gebelsa! Možda se iza svega (a autor vjeruje u to) krije san o oružanom puču i rušenju legalne vlasti. Kidnapovanjem gradonačelnika i njegovih suradnika vlast bi bila uzeta, a svako ko bi se usprotivio zastao bi pred prijetnjom smrću. Nastao bi pakao, etničko čišćenje i likvidacije „nepodobnih“. Da se ne bi opet izigrali s maštom – policijske snage moraju biti mobilne i za unutarnjeg neprijatelja.
Ne daj, svemoćni Jallosu!
U zadnjem pasusu reći ćemo ovo: Tuzlaci se moraju dići da brane svoj evropski grad od duhovnih perverznjaka koji su uvredama dobrim dijelom opoganili mnogo tuzlanskog. Vrijeđani su Tuzlaci koji su ovome gradu stvarali imidž. Znameniti Dragiša Trifković postao je „četnik“. I nezamjenjivi hroničar grada Vitomir Pavlović. Klerofašisti su likovali nad eventualnim gašenjem „Fronta slobode“ koji već 50 godina ispisuje istoriju Tuzle, novine sa kojom je svaki Tuzlak odrastao, svjestan da mu „Front“ znači koliko i Leder, Ismet ili neki drugi spomenik po kome se grad raspoznaje. Računajući na podršku ekstremnih izbjeglica, klerofašistički list se okomio na duše Tuzle. Htio bi da sve njeno uništi i da svoj mrak stvara ispočetka. A zašto?! Oni koji to čine nisu Tuzlaci! ! ! Došli su sa koferima prije nekoliko godina i pod sumnjivim okolnostima dobili zaposlenja i stanove, iskoristili široku dušu ovog grada i utrpali se na funkcije.
Duša ovog grada i on sam – za njih su samo sredstvo! Enver Halilović je doputovao iz Srbije – iz Sandžaka, a urednik ovog klerofašističkog lista Rifet Hasković iz jedine prašume u Evropi, iz Perućice. Ovdje su svili svoja otrovna gnijezda. U listu više nema ni jednog Tuzlaka. Trojica drugih članova redakcije su iz Foče, jedan iz Jajca, a jedan iz Gradačca. Zašto bi od njih očekivali onda da vole i čuvaju našu Tuzlu?! Srednjevijekovni gradovi su kužne protjerivali. Mi to ne činimo jer i bolesnom putniku, ili beskućniku, dužnost je pomoći. Ali dopustili smo da nam kugom mržnje zaraženi ruše, skrnave i kroje grad po svojoj mračnoj mjeri! ! ! Oni već gaze naše zajedničke svetinje! Pozivaju na linčovanje nas koji i po cijenu smrti ne damo evropsku Tuzlu! Mi nemamo drugog grada ni kofera za odlaske. I naše smrti u ovoj slanoj zemlji su zapisane. A naš grad je stariji i pametniji od svih zala ovozemaljskih. To je pred svekolikim zlotvorima u istoriji dokazano. Sada je ponovo na ispitu i – ne smije i neće pasti! Ovo je naš grad, grad svih koji ga vole, i dokle god bude tako – nebo nad Tuzlom se neće smračiti.
Svemoćni Jallosu! , čestiti Bože plemenite Saliniane, ne daj da bude drugačije! Jer nikada nije ni bilo
Fatmir Alispahić
Front slobode, 22. decembar 1992.