Intelektualni plaćenici su potvrdili agoniju antinacionalističke alternative
Kada je potkraj života Desanka Maksimović napisala predgovor programskoj knjizi Slobodana Miloševića, javnost je to shvatila kao duhovnu smrt mitske pjesnikinje. Prirodna je volja javnosti da se brine o znakovima svoga identiteta. Ivan Lovrenović je znak u grafiji Bosne. Otuda smo osjetljivi na Ivanovo mišljenje. Pogotovo ako ovovremeni Ivan počini ili kaže nešto što nije doraslo njegovoj pismenosti.
Taman kad smo progutali sraman podatak da je Ivan, kao šef Fonda za izdavaštvo, uskratio podršku časopisu MOST, kao najvitalnijem baštiniku mostarskog identiteta, strefio nas je Ivanov metak. Ivan nas je u Feralu označio nas kao – istinsku sramotu profesije. Po njemu bi – opaka malformacija zanata i profesionalne etike, morala biti predmetom bespoštedne stručne kritike.
Dobro, Ivane, a zašto?
Cowboy Tunyo and mylycayac Tucca
Ne postoji ni jedna tema u zemlji i van nje o kojoj nismo prvi, baš prvi, imali ispravan stav, koji je potvrđen mjesecima poslije, kad bi svi zajmili kukurikati u suton. Sedam dana poslije 11. septembra imali smo naslove Američki fašizam i Deamerikanizacija Amerike, da bi tek danas cijela Evropa graktala o zloj prirodi Bušove vladavine. Prvi smo zločinačke procese Alžirska grupa i Pogorelica nazvali porazom pravne i promocijom policijske države. Sad svi žvaču našu priču. Potvrda naše profesionalne etike je i smjena Alibabe Mumije, od strane Pedija Ešdauna, kojeg Ivan naziva – nervoznim namjesnikom. Zajednička refleksija svih naših kukurikanja prije zore bilo je sablažnjavanje prestrašene ili zakupljene javnosti, kojoj je hajhaj trebalo da se uvjeri da ne znamo promašiti. U međuvremenu, čašćeni smo svakako; bili smo čak i islamski ekstremisti, iako smo jedini protiv kojih je Islamska zajednica najavila tužbu, i protiv kojih i dan danas ratuje.
Bespoštedna stručna kritika, koju zagovara Ivan, teško da bi ovdje našla hljeba. Sve što smo tvrdili, ispostavilo kao tačno. Ta kritika je k’o safun potrebna plaćenićkim medijima koji su predvodili hajku u slučajevima Alžirska grupa i Pogorelica, jer su to jedini primjeri malformacije zanata i profesionalne etike. No, Ivan ne pominje policijske biltene Slobina Bosna, 60 minuta, Oslobođenje, iako je rasplet događaja dokazao da su ovi malformirani mediji bili poluge u zloćudnoj policijskoj vladavini Zlatka Lagumdžije i Alibabe Mumije. Ivan vrši zamjenu teza, pa istinske, opozicione svjetionike demokratije i antinacionalizma označava kao opake, a one koji osvjedočeno jesu opaki, prećutkuje, dakle podržava. Akademik Muhamed Filipović ispade revolveraš, tj. kauboj, a Senad Tuka & comp., bezbeli, milicioneri.
Bjezzte rayo idu Strayo & Gayo
Ivanovo žaganje istine ima intonaciju koju su zadali neovisni plaćenici iz Kruga 99, potvrđujući svojim glupostima agoniju demokratske alternative. Strajo Krsmanović je u povodu izbornih rezultata izvalio da bi – trebalo izići na ulice i oformiti pokret otpora protiv nacionalnih stranka. Straji nije 2000. naumpao izlazak na ulice, kada su Srbi i Hrvati glasali za SDS&HDZ, već bi sad protiv bošnjačke demokratske volje oformio pokret otpora. Gajo je Sekulić obznanio da je – narod ostao bez pameti. Haman samo Bošnjaci mogu ostati bez pameti, jer samo ovi nesretnici mogu biti nacionalisti, dok je s&h genocidni nacionalizam već stvar ars aevi multiculutural baznia, o yes.
Frapantna je iščašenost naših viđenijih intelektualaca. Koga bi to, i protiv koga, Strajo pozvao na ulice u pokret otpora? Glasače SDA protiv glasača SDA? Ma iđi biži! A, ako je za Gaju narod ostao bez pameti, onda mu je demokratija nepametna, pa bi trebalo obnoviti totalitarizam, kako bi pametna vlast vladala nepametnim, bošnjačkim narodom.
Greshke living to the gache
Naravno, loše je što je SDA ugrabila povjerenje bošnjačkog biračkog tijela. Ali, to je bolje od ponovljene vladavine SDP-SDS-HDZ. Nije bošnjački birač kriv što se demokratska alternativa nije izborila za ukidanje mononacionalnih stranaka u Izbornom zakonu. Bošnjaci su već 2000. podržali antinacionalizam, pa su uprkos tome satanizirani kao teroristi. Problem je u rent-a-pameti i od kriminala i nemorala oboljelom SDP-u. Poraženi bi se trebali pozabaviti sobom, a ne narodom, a ne medijima koji su dobronamjerno ukazivali na samoubilačke poteze SDP-a i njegovih satelita.
Nije nikakva tajna da je parama međunarodne zajednice vibratorski zaobljena oštrica neovisnog intelektualizma u BiH. Vrle su Gaje&Straje potkupljeno šutali u svim povodima koji su svjedočili da OHR i OSCE podržavaju s&h nacionalizam. …Da ne nabrajamo. Ničeg čudnog nisu vidjeli u pristajanju SDP-a da vlada na 24 odsto bh. teritorije i da se ta nakarada proglasi tzv. demokratskim promjenama u BiH. A sad se ibrete što su Bošnjaci glasali za SDA. Pa to je rezultat Vašeg intelektualnog kurvaluka, gospodo!
Bespoštedna (samo)kritika je jedini lijek za demokratsku alternativu. Narodna volja i naše pisanje samo su refleksija stvarnosti. Refleksija ne može biti krivac za stvarnost. Stvarnost su oblikovali SDP i zakupljeni intelektualci. Mi nismo adresa na kojoj stanuju vaše greške. Vaše su greške u vašim gaćama. Imate cijev, a nemate pištolj.
Br. 66, 28. X 2002.