Kapitulacija Bosne koju je Alija zašalovao u Dejtonu tek se može betonirati povlačenjem Tužbe BiH protiv Jugoslavije, kao i usvajanjem segregacijskog Izbornog zakona. Lagumdžija je odabrani dželat koji agresiju na BiH pretvara u građanski rat.
Mi nismo ljudi. Ni hajvani nismo. Mi smo ništa. I mejit je ličnost spram našeg živog ništavila. Nad nama se iživljava srbofilski fašizam Volfganga Petriča, a mi se kleberimo. Razvlače nas do razvrata, a mi im nazdravljamo. Mrtvaci bar dostojanstveno šute. A mi se demokratski razonodimo dok nad našim crknutim i crvavim dušama masturbiraju međunarodni manijaci. Najveća je božija kazna izgubiti ponos! Život smo odveć izgubili, jer bol ne osjećamo.
Ushićeni smo jer je postavljena singlica za Ferhadiju. Natjerali smo i onog premijera Životinjske farme da gleda kako koljemo ličnog ovna pored ploče koja nema nikakvog značenja. Nek crkne od muke! Ne vidimo da je genocidna Republika Srpska i sad horna da nas kolje. Pobijedila je pravna država? Gotovo 3000 srpskih policajaca spriječilo je da krdo krvoždernih četnika linčuje muslimanske vjernike. Dojče vele izvještava da je bilo tek maličuk petardi. Zadovoljena je forma. Metnuta je nekakva ploča. Bošnjaci će se i dalje plašiti svoje sjene. Tamo je rahatnije biti pseto nego Bošnjak. Jer je Republika Srpska najstrašniji i najsramniji proizvod moderne evropske civilizacije. To je genocidni, aparthejdni, zločinački, konclogorski, hitlerovski, fašistički… – ponor ljudskog roda! Dok se ne ukine to zlo, tamo ni jedna različitost nema šta tražiti. Kao ni onomad u Hitlerovoj Njemačkoj.
Vo se cleberi to the dželaticus
No, tako ne misle evropske antifašističke vlade koje se utrkuju da finansijski nagrade jedinu fašističku i genocidnu državno-pravnu nakazu u Evropi. Nagrađuju joj i sifilističnu materu, krnju Jugoslaviju, kojoj je MMF dao pomoć od 200 miliona dolara. Hajde što kukasta Evropa iznevjerava vlastitu antifašističku tradiciju, pa ustoličuje rezultate zločina; ali, iz kojih to mazohističkih ponora mi nagrađujemo one koji su i nas i našu domovinu s ćejfom ubijali, zatirali, čerečili?! Alija je pod pritiscima Dejtonom preliminarno nagradio genocid nad Bošnjacima. Ali, Alija je prošlost. To što je zašalovao tek se može betonirati povlačenjem Tužbe BiH protiv Jugoslavije, kao i usvajanjem segregacijskog Izbornog zakona.
Kukasti križari iznudili su Dejton saučesništvom u izgladnjivanju i ubijanju Bosanaca. Njihova namjera, da pokopom BiH obezbjede trajnu stabilnost regiona, upravo dobija naš konačni samoubilački muhur. Ustoličili su marionetsku vlast koja će da ukuca još ova dva preostala koca u naš mrtvački sanduk. Lagumdžija je odabrani dželat koji će prećutkivanjem Tužbe BiH protiv SRJ omogućiti da agresija postane građanski rat. U tom slučaju će Srbija, što reče Frensis Bojl, dobiti punu kontrolu nad Republikom Srpskom, a nama će stvarnost legitimno prati mozak kako su svi podjednako činili zločine. Jasno je da staljinistički komesari iz OHR-a ne vide imperativ regionalne saradnje u kontekstu Tužbe BiH protiv SRJ. Tužba je za njih smetnja tzv. normalizaciji odnosa. I odšteta je smetnja. Jadna Srbija, i onako jedva kraj s krajem sastavlja. Još bi je mi trebali ubijati time što je ona nas ubijala. Najbolje je sve zaboraviti i volovski se kleberiti sa Đinđićem, nad sjenima pobijenih Sarajlija. Lako je, i beščasno je, ovom eutanaziranom narodu maglu prodavati.
Drugi kolac u ubijanju BiH predstavlja usvajanje Izbornog zakona, kojim se definitivno betonira dejtonski paraustav i uništenje države BiH. Egzekutor je Alijansa za promjene koja putem svog lidera ispunjava nastrane prohtjeve OHR-a i OSCE-a. Nakon usvajanja Zakona koji BiH dijeli na dvije izborne teritorije, dakle, na dvije zasebne države, BiH nema više nikakvog smisla. Naša zemlja, zaslugom hijena iz Alijanse, definitivno prestaje da postoji i u najmanjem sadržajnom smislu. Zastava BiH na Ist Riveru obična je krpa koja se jedino još u Petričevom zahodu može vijoriti. Užutjela.
Srbadium avec ofanzinorum
Svi ključni poslovi međunarodne zajednice u BiH su završavani kriminalnim i zločinačkim ucjenama prema tzv. bosanskoj strani u sukobu. Kao što je iznuđen Dejton, tako se iznuđuje samoubilački Izborni zakon. Okupatori su zaprijetili da BiH neće postati 44. članica Vijeća Evrope ako ne usvoji sopstvenu smrt. Pa kakva je fajda od članstva u Vijeću Evrope ako će tamo sjediti zastava koja ništa ne znači, a ako će ovamo diskriminacija imati zakonski okvir!? Ko biva, nek‘ mi uđemo u Vijeće Evrope a poslije ćemo se naduravati oko diskriminacije. U limburgu! Tako je i dejtonski Aneks sedam izmišljen da nas navuče na podjelu BiH, da bi se za pet i po godina samo dva odsto Bošnjaka vratilo u RS. Priča o kasnijem usklađivanju nedoslijednosti u Izbornom zakonu samo je jeftina navlakuša. Mi nikako ne shvatamo da vascijeli srpski svijet duboko vjeruje da je dejtonska BiH samo nužni bajpas do formalnog, međunarodnog, priključenja RS Srbiji. Ništa nam u tom pravcu ne govori ni Petričevo odobravanje specijalnih odnosa RS sa SRJ? Mi još uvijek naivno mislimo kako je RS privremeno zlo u interesu zaustavljanja rata, i kako će uskoro iščeznuti. Ma jok! – Takav Izborni zakon može biti samo dio plana tzv. međunarodne zajednice da dozvoli Srbiji apsorpciju RS. Srbi će dobiti pola BiH, uz nešto strpljenja. Mogu čekati i deset godina, ali će na kraju to dobiti – kaže Frensis Bojl, doktor internacionalnog prava. Makar prepoznajmo crnu slutnju u ovome što advokat Bojl govori! Probudimo se i shvatimo da se pred našim veselim očima odvija definitivni kraj naše države! Tehvid za Bosnu! I za nas!!!
Multikulti strasse genocidus
Međunarodni inžinjeri genocida čekali su pet godina da nas umrtve do mjere kada više ništa ne možemo učiniti. U maniru nacističkih okupatora, OHR i OSCE su zatrli gotovo sve mogućnosti patriotskog, demokratskog i humanističkog progovora. Okupirali su medije i za jeftine pare kupili bh. pamet. Satanizirali su bosansku baštinu kao ekstremizam. Putem kvislinških poslušnika, do bola su prognali bosansku inteligenciju. Organizirali su nastavak genocida nad Bošnjacima, koji pod strateškim socijalnim pritiscima odlaze i dobijaju ekskluzivno pravo na useljavanje u prekookeanske zemlje. Domaći inkvizitori su sebe proglasili borcima za multikulturu i bosanstvo. Riječ je o jeftinoj laži! O presvlačenju identiteta! Jer, oni što sebe nazivaju spasiocima BiH – upravo su naši egzekutori.
Najmanje što možemo učiniti je da shvatimo šta nam se događa.
Br. 27, 26. VI 2001.