U zemlji u kojoj se prati kretanje svake dlake na mudžahedinskoj bradi, operacija državne likvidacije šestero hrvatskih staraca u Konjicu bi po fantastici bila ravna pobjedi Osame Bin Ladena na predsjedničkim izborima u Americi.
Ustaško društvo više neće tolerirati prirodno umiranje Hrvata. Svaki Hrvat koji umre van svoje kuće smatrat će se žrtvom terorizma, naravno, tzv. islamskog. Zato Hrvati moraju povesti računa da umiru kod kuće. Ako im navre da dobiju infarkt, moždani udar, ili da umru od neke druge trenutačne smrti, moraju se pretrpjeti, i doći do kuće. Baš onako kao što se čovjek pretrpi kad hoće da stigne do zahoda. Po ustaškoj viziji, smrt će u Hrvata dobiti dimenziju velike nužde, koja se fiziološki može odgoditi. Otud možemo govoriti o ustaškom otkriću novih zakonitosti prirode, čim se smrt tumači kao prirodna pojava koja se može tempirati. Pojednostavljeno, Hrvat koji je trebao dobiti infarkt u šetnji, kazat će svome srcu: “Sačekaj malo, srce moje, ‘vako stvari stoje, infarkt ćeš dobiti kad dođemo kući, za koju minutu, kako bih ja umro prirodnom smrću, jer ako umrem van kuće, računat će se da sam ubijen”. Onda će, bezbeli, srce poslušati svog vlasnika, i tačno na vrijeme otkazati poslušnost životu.
Upravo ovakva šiza proizilazi iz blentavog saopćenja za javnost koje je obznanio Općinski odbor prognanih, izbjeglih i raseljenih Hrvata iz Konjica, gdje je izrečena sumnja u prirodnu i nenasilnu smrt šestero Hrvata iz Konjica koji su u posljednjih šest mjeseci, od posljedica infarkta, umrli van svoje kuće. Dakle, da su umrli u kući, niko ni u šta ne bi sumnjao.
Šta raditi s istinom
Od početka agresije na Bosnu i Bošnjake plasirano je od strane četničke i ustaške propagande bezbroj nevjerovatnih laži. Od one da Armija RBiH granatira i ubija civile po Sarajevu, pa do one da je ubijeni bošnjački povratnik u RS nad lavorom zaklao sam sebe. Da smo politički narod, košto nismo, dosad bi bio ustanovljen istraživački projekat koji bi se bavio samo prikupljanjem i obradom propagandnih laži kojima su izloženi Bošnjaci. Takav projekat može realizirati jedan čovjek, ali mi nemamo ni vizije o toj potrebi, a bogami ni plaće za to radno mjesto. Zato imamo tele-viziju o kara-roke srbo-folk talentima, o misicama i drugim splačinama koje se izdašno finansiraju da zagađuju naš rastrojeni duhovni prostor.
S druge strane, ne postoji nijedna laž koju je bošnjačka politika plasirala s ciljem izmišljanja zločina. Logično, što bi plasirala laž, kad nije u stanju ni otkriti, formulirati i usmjeriti istinu o bošnjačkom stradalništvu. Bošnjačka politika ne zna ni šta bi s istinom, a kamoli s laži. Četnički i ustaški diskurs je utemeljen na zlu, pa je očekivano kada se to zlo multiplicira: od zločina prema lažima. Uz to, ovaj diskurs je prirodno određen da pokušava svoje zločine pravdati zločinima drugih, a pošto tih zločina nema, valja se baviti proizvodnjom laži. Plan međunarodnih protektora ide na ruku ovim pokušajima, jer se tendenca ratne uravnilovke o tri zaraćene strane danas čita kao projekat “istine i pomirenja”, što u prevodu znači: svi su jednako krivi, jer su svi jednako stradali. Bošnjačka politika je zagubljena sama od sebe, a pogotovo naspram koalicije međunarodnih snaga, četnika i ustaša, usmjerene protiv istine o genocidnoj agresiji. Istina o genocidu je krupan zalogaj za prožderat, pa se na to niko i ne odlučuje, ali se zato pokušava bošnjački narod poistovijetiti sa četničkim i ustaškim zločinstvom, što se najefikasnije postiže na talasu antiislamske histerije i izmišljanja tzv. islamskog terorizma.
Nema nikakve više matematike u ovoj prostoj računici. Svijet je išao na ruku četničkim i ustaškim genocidnim osvajanjima. Svijet je tom podrškom osakatio pravednu borbu bošnjačkog naroda za referendumsku BiH, kao jedini legitimni i demokratski oblik uređenja naše zemlje. Vašingtonski i Dejtonski sporazum su legalizirali genocid nad muslimanima, kao isplativo sredstvo za ostvarenje krstaških/križarskih ciljeva. Svijet nije dozvolio da postoji zemlja u kojoj će jedan muslimanski narod, usred Evrope, biti ravnopravan. Ali, ostali su zločini nad muslimanima! Kao svjedočanstvo koje ima i pravnu, obavezujuću težinu. Tek ako nestane bošnjačkog naroda, nestat će i obaveze iz te pravosudne istine o genocidu. Bošnjaci ne moraju nestati posve. Može, tu i tamo, biti pokoja glava, pokoja džamija. Dovoljno je da Bošnjaci nestanu ekonomski, politički, pa kulturološki. To se upravo i dešava.
U bubnju providne laži
Nema, dakle, ničeg fascinirajućeg u strateškoj potrebi četničke i ustaške propagande da se kleveće i laže protiv Bošnjaka. Ostvarivost njihovih osvajačkih projekata je proporcionalna stupnju bošnjačke dotučenosti. Fascinirajuće je nešto drugo… To kako njihov diskurs ne preza ni od blasfemije svojih svetinja kako bi se naudilo Bošnjacima. Doduše, kad je ikad Biljana Plavšić kazala da vrijedi uložiti 100.000 srpskih glava za tzv. “veliku Srbiju”. Oni i danas ulažu glave svojih ljudi, tek kao sredstvo za postizanje ciljeva. Tu nema boli unesrećenih familija, jer je i bol tek sredstvo. Stavit će Srbi, usred rata, pobijene Bošnjake na gomilu, poslikati ih, i svijetu prikazati “genocid nad Srbima u okolini Srebrenice”. Njih ne zanima par desetina velikosrpskih soldata koji su stradali u bici na Brčanskoj malti; njih zanima izmišljotina o 500 mrtvih, pa makar se u toj laži utušila i srpska uspomena na srpske žrtve. Njih ne zanima nekoliko Srba koje su za vrijeme opsade Sarajeva ubili gelipteri iz bošnjačkog naroda; njih zanima laž o 2.500 Srba tobože ubijenih u kasarni “Viktor Bubanj”. Ovo nam kazuje da kolektivni zločinački um nema, jer ne može imati, moralan odnos ni prema svojim žrtvama. Jer, u protivnom, to onda ne bi bio zločinački, već humanistički um. Onaj ko je spreman da ubije nevinog čovjeka, i da to ubistvo smatra vrlinom, taj je spreman da svaku gadost izdigne na pijedestal pravdoljubivosti.
Pošto se ustaška hegemonija u BiH ni po čemu ne razlikuje od četničke, prirodno je što ostvaruje istovjetne oblike djelovanja. Rovarenje po smrtima šestero Hrvata u Konjicu samo je dno perverzije. Ove obične ljudske smrti se stavljaju u bubanj providne laži, a u ime tobožnje istine, čime se tužni događaji u životima nekih obitelji dovode do cirkusa i paradoksa. Manipulira se osjećajima ožalošćenih obitelji, koje postaju ubijeđene da im je neko ubio bližnje. Šta je nagonilo porodicu Viktora Ćelića da organizira ponovljenu obdukciju u Splitu, gdje je samo potvrđen nalaz vještaka sudske medicine dr. Ilijasa Dobrače iz Sarajeva?! Porodica ovog umrlog Hrvata više vjeruje banditima Mate Bobana, nego institucijama bh. države. Po njima su domaće institucije policije, tužiteljstva, sudske medicine, jedinstven teroristički organizam. Jer, da bi se ostvarila njihova pretpostavka o ubijanju Hrvata po Konjicu, potrebno je suglasje svih ovih faktora. Prvo, neko mora ubiti tog Hrvata, i to tako da ubistvo izgleda kao infarkt. Vjerovatno postoje sofisticirana i skupa sredstva kojima se takvo ubistvo može postići. Vjerovatno najmoćnije zemlje svijeta takva sredstva koriste pod strogom kontrolom, u tajnosti, i to kada se radi o teškim državnim neprijateljima. Ali, zašto bi bh. država ubijala nekakve hrvatske starce po Konjicu? Jasno je, takva se ubistva mogu izvesti, i kamuflirati, samo u organizaciji državnih instanci. Jer, nakon sofisticiranih ubistava, potrebno je da policija i tužiteljstvo, kao i sudska medicina, odrade posao kamufliranja. U zemlji u kojoj se prati kretanje svake dlake na mudžahedinskoj bradi, ovakva bi operacija po fantastici bila ravna pobjedi Osame Bin Ladena na predsjedničkim izborima u Americi.
Zločinački obrazac
Izmišljotina je bjelodana. Politički navijena. Vidi se to po sljedećoj rečenici iz saopćenja: “Konjic je grad opasan za življenje kao i za povratak Hrvata”. Jaštaradi, čim je šestero Hrvata ubijeno državnim infarktom. Izmišljotina o Konjicu zapravo je odbrana apartheida u Stocu, Čapljini, Livnu…
Riječ je o poznatom dramaturškom obrascu. Zašto četnici plasairaju laž o konc-logoru za Srbe na stadionu u Tuzli? Zato što su oni pravili konc-logore po stadionima. Zašto izmišljaju da su Bošnjaci granatirali sami sebe? Zato što su oni granatirali Doboj i Brčko kako bi opravdali svoja granatiranja opkoljenih gradova. Zašto ustaše danas izmišljaju koordiniranost državnih instanci u projektu ubijanja hrvatskih staraca u Konjicu? Zato što su oni ubijali bošnjačke starce, i što su u tom genocidu sudjelovali paradržavni organi tzv. Herceg-Bosne. Njima je logično da pravosuđe kamuflira zločin. Kao što je nama, na žalost, logično da sudije i tužitelji koji su za ustaški račun kamuflirali Ahmiće i druga bošnjačka stratišta danas čine vrh bh. pravosuđa.
Zločinački um svud oko sebe vidi obrasce po kojima funkcionira. To je bolest s kojom je nemoguće voditi dijalog. Šizofrenija. Tu, u našem komšiluku.
Broj 124, 15. VII 2004.