Konkretno, uvidio sam da Svjetski Bošnjački kongres i Bošnjačka nacionalna fondacija sakupljaju sredstva po dijaspori, na ime realizacije velikih nacionalnih projekata, a da za tri godine postojanja nisu uradili ništa. Smatrao sam se moralno odgovornim upozoriti Bošnjake na prevaru, budući da sam i ja bio jedan od onih koji su podržali ove projekte umrežavanja Bošnjaka u svijetu, ne sluteći da će to biti maska za pljačku dijaspore…..Konkretno, za izgradnju prve faze Muzeja genocida trebalo je 17.000 maraka, za projekat dokumentarnog filma o genocidnim porukama Ive Andrića trebalo je desetak hiljada maraka, a Cerić, Zukorlić i SBK nisu našli za shodno da podrže ove projekte u čije ime su skupili stotine hiljada eura…..Direktan povod za moje pisanje na ovu temu bilo je Cerićevo priznanje da će se ponovo kandidirati za člana Predsjedništva BiH, pa ako ponovo propadne, da će se ponovo kandidirati za reisu-l-ulemu, te da je u svoju kampanju potrošio 100.000 eura, i da se ne kaje…..Ibrahim Kajan će uputiti otvoreno Pismo i tražiti od Cerića i SBK da podnesu izvještaj o ulasku i izlasku para, ali oni to očito nikad neće uraditi, jer bi se ispostavilo da su izvarali bošnjački narod…..Ispostavilo se da je priča o potrošnji sredstava u kampanji bila samo vrh ledenog brijega, a da su otvorene mnogo teže teme, kao što je pitanje vlasništva nad objektom BANU – Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti u Novom Pazaru, jer je plasirana sumnja da je ovaj navodno svebošnjački objekat građen kao privatno vlasništvo sandžačkog muftije Muamera Zukorlića, koji je ujedno i akademik i sekretar BANU, iako nema nikakvih naučnih referenci…..U svemu tome meni je najzanimljvije to ekspresno obezbjeđivanje termina za dr. Cerića na jednoj islamofobičnoj tv, u jednoj islamofobičnoj emisiji, kod Duške Jurišić, koja je dijaloškog tipa, a da bi neko bio sam gost, e, taj neko mora biti iznimno politički bitan, a dr. Cerić to nije….. Zašto bi se neko, ako je pošten, osjećao uvrijeđen ako se od njega traži da podnosi račun? Sav ovaj bjesluk iz Cerićevog i Zukorlićevog tzv. Kongresa izbio jer se, eto, neko usudio pitati: gdje su pare? Ko se usuđuje te bošnjačke lidere, te sultane i padišahove, pitati jednu takvu stvar, jer njihovo je da pare uzimaju, a narodno je da se pare daju, bez riječi…..Kada bi Akademija nauka i umjetnosti BiH bila oslobođena od ideoloških uticaja, i kada bi imala snage da bošnjačku nauku i kulturu prihvati kao kičmu bosanske opstojnosti, možda bi se moglo govoriti o nepotrebnosti BANU. Na žalost ANUBiH se ponaša kao velikosrpska ekspozitura, potpuno neprijateljski orijentirana prema bošnjačkoj okosnici bosanskog bitka. Zato je bilo potrebno osnivanje BANU….. Na čelu BANU je bio Ferid Muhić, koji je s ogorčenjem napustio ovu adresu, na koju je postavljen da bude figura i pokriće, što ga je vrijeđalo, da bi na kraju digao sidro i u šutnji otišao…..Danas imate istaknute Bošnjake koji našu Sutorinu prodaju Crnoj Gori, i to je normalno, kao što se normalnim smatraju mnoge nenormalne pojave. Lider u Bošnjaka, Bakir Izetbegović, evo, garantira opstojnost genocidnog entiteta, poručuje Srbima da je “Republika Srpska neupitna”, upravo podržava izgradnju tzv. Hrvatskog entiteta, a što je u funkciji betoniranja Republike Srpske, čime će Bošnjaci biti svedeni na “pojas Gaze”, od Ilijaša do Tešnja. Zar ima gore? U takvoj bošnjačkoj nesvijesti normalno je da Nikola Pošlašen bude bošnjački izbor…..Imao sam priliku da u maju sa prijateljima organiziram prvi javni skup na temu ukidanja Republike Srpske, po osnovnu nekoliko pravnih uporišta. Taj skup je medijski izignoriran. Na njemu se nije pojavio niko od bošnjačkih političara ili vjerskih uglednika….. Ko god bježi od ovog pitanja, i ko god se ne izjašnjava da je za ukidanje entiteta, znajte da je njihov, a ne naš….. Alija Izetbegović je, kao i svaki vladar, imao raznih grešaka, ali te greške ni iz bliza nisu takve da bi se on označavao velikosrbinom i narodnim izdajnikom. Mnogo je više dobrog ostavio, nego što je lošeg, u neznanju, napravio…..Duboko sam uvjeren da ISIS nema veze sa muslimanskim interesima i da je instaliran kao sredstvo za ubijanje muslimana i stvaranje tzv. Velikog Izraela. ISIS je savršen medijski i politički proizvod, jer nedopustivo dugo drži svijet u zabludi da je to neka islamska ekstremistička formacija…..
Moj je sugovornik u jednom od svojih odgovora rekao da se nas dvojica ne slažemo u svim viđenjima i ocjenama bh. stvarnosti, posebno one političke. Ali je i dodao da je veoma važna kultura dijaloga. Naravno da se slažem s tom njegovom posljednjom konstatacijom. No, smatram bitnim ovdje podvući da se nas dvojica godinama nismo slagali oko ocjene lika i djela dr. Mustafe ef. Cerića i njegove loše ili manje loše kopije, muftije sandžačkog Muamer ef. Zukorlića, ali danas, evo, slažemo se. Ne, ne likujem što sam (ako sam) godinama prije prepoznao u tom Ceriću i njegovom novopazarskom satelitu ono što mlađahni (barem za mene) i veoma bitni bh. i bošnjački intelektualac Fatmir Alispahić javno tvrdi danas o njima, s argumentima, naravno. Da li će doći vrijeme da ćemo se i po nekim drugim pitanjima, o kojima se danas još uvijek ne slažemo, ipak složiti, ostaje da se vidi. Ali, da podvučem i ja: važni su i dalje – KULTURA DIJALOGA i hod prema ISTINI! Makar hodali i po TRNJU…
Poštovani Fatmire! Evo nas, nakon više od 12 godina, ponovo pri razgovoru za javnost. Puno se toga u međuvremenu izdogađalo, ili nije, a trebalo je. Vrijeme jeste proticalo ali mi nismo tapkali u mjestu. Ovoga puta povod je bio za mene, a vjerujem i za moje čitatelje, više nego izazovan, naprosto ekskluzivan. Šta je u Tebi prepuklo da se odlučiš javno prozvati aktuelnog predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa i kandidata za člana Predsjedništva u minulim izborima Mustafu Cerića za novac tog istog Kongresa potrošen u njegovu kampanju, kao i za neke druge njegove poteze?
ALISPAHIĆ: Konkretno, uvidio sam da Svjetski Bošnjački kongres i Bošnjačka nacionalna fondacija sakupljaju sredstva po dijaspori, na ime realizacije velikih nacionalnih projekata, a da za tri godine postojanja nisu uradili ništa. Smatrao sam se moralno odgovornim upozoriti Bošnjake na prevaru, budući da sam i ja bio jedan od onih koji su podržali ove projekte umrežavanja Bošnjaka u svijetu, ne sluteći da će to biti maska za pljačku dijaspore. Silne novce su dali bh. Patrioti u dijaspori, vjerujući da novce daju ljudima od povjerenja, koji će graditi nacionalne projekte, kao što je Muzej genocida nad Bošnjacima. Konkretno, za izgradnju prve faze Muzeja genocida trebalo je 17.000 maraka, za projekat dokumentarnog filma o genocidnim porukama Ive Andrića trebalo je desetak hiljada maraka, a Cerić, Zukorlić i SBK nisu našli za shodno da podrže ove projekte u čije ime su skupili stotine hiljada eura. To znači da su bošnjački interesi bili samo maska za skupljanje para, a pare su odlazile ko zna gdje. Kad je buknula afera, saznali smo iz SBK da planiraju praviti ginekološku ambulantu na Pešteru, pa da se Bošnjakinje imaju gdje pregledati i porađati, kao da će sad neka Bošnjakinja iz Cazina putovati na Pešter da se pregleda. Ako je ginekološka ambulanta na Pešteru prvorazredni svebošnjački projekat, onda smo mi na zelenoj grani, jer sve drugo imamo. Direktan povod za moje pisanje na ovu temu bilo je Cerićevo priznanje da će se ponovo kandidirati za člana Predsjedništva BiH, pa ako ponovo propadne, da će se ponovo kandidirati za reisu-l-ulemu, te da je u svoju kampanju potrošio 100.000 eura, i da se ne kaje. Poslije su me ljudi pitali a zašto sam objavio detalj jednog privatnog razgovora, a ja sam im rekao da bih na isti način reagirao da mi je neko došao i u povjerenju rekao da je ubio nevinog čovjeka, moja bi dužnost bila da to zlo prijavim. Za mene je morbidno razbacivati tolike pare u besmislenu i jalovu kampanju, dok ovamo Muzej genocida ne može da sakupi ni deset hiljada maraka za izgradnju kulture pamćenja, onoga što je za Bošnjake fundamentalno. Potom će izbiti afera koja je razotkrila mnogo veće ponore nego što su se naslućivali. Ibrahim Kajan će uputiti otvoreno Pismo i tražiti od Cerića i SBK da podnesu izvještaj o ulasku i izlasku para, ali oni to očito nikad neće uraditi, jer bi se ispostavilo da su izvarali bošnjački narod.
Zanimljiva su reagiranja i Cerića i SBK-a na Tvoju bačenu rukavicu. Naime, Cerić je u jednoj od emisija “Pošteno” F TV BiH demantirao navode koje si Ti javno iznio u zagrebačkom Preporodovom Journalu rekavši da je najvećim dijelom sam finansirao svoju kampanju, dok se SBK jednostavno obrušio na Tebe ali ne demantirajući da je njihov predsjednik pare potrošio u druge svrhe, a ne za potrebe SBK-a. Komentar?
ALISPAHIĆ: Ispostavilo se da je priča o potrošnji sredstava u kampanji bila samo vrh ledenog brijega, a da su otvorene mnogo teže teme, kao što je pitanje vlasništva nad objektom BANU – Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti u Novom Pazaru, jer je plasirana sumnja da je ovaj navodno svebošnjački objekat građen kao privatno vlasništvo sandžačkog muftije Muamera Zukorlića, koji je ujedno i akademik i sekretar BANU, iako nema nikakvih naučnih referenci. Nedavno sam saznao da je svestrani muftija Zukorlić onomad bio i rektor tog Univerziteta u Novom Pazaru, što je sveukupno pravljenje cirkusa i od institucije muftije i od ovih naučnih instanci, budući da neko ko nema ni jednog naučnog rada sebe meće gdje mu nije mjesto. Tako su tragom priče o finansiranju Cerićeve kampanje na vidjelo izašla i neka pitanja o sakupljanju velikih para iz dijaspore, kojima se, uglavnom, gubi trag. U svemu tome meni je najzanimljvije to ekspresno obezbjeđivanje termina za dr. Cerića na jednoj islamofobičnoj tv, u jednoj islamofobičnoj emisiji, kod Duške Jurišić, koja je dijaloškog tipa, a da bi neko bio sam gost, e, taj neko mora biti iznimno politički bitan, a dr. Cerić to nije. Ko je to mogao ekspresno narediti Federalnoj tv da se pere obraz dr. Cerića i da se spašava njegov poljuljani moralni kredibilitet? Zna se ko može ovakvu stvar narediti Federalnoj tv i Duški Jurišić, samo neko ko radi za velikosrbe i velikohrvate. Otkud dr. Cerić da bude u zoni takvih interesa,veoma je zanimljivo pitanje.
Bilo je oprečnih reagiranja i građana, posebno Bošnjaka na Tvoje javno iznesene podatke o finansiranju Cerićeve kampanje. Kako komentiraš reakcije onih Bošnjaka koji su javno kritizirali Tebe zato što si javno prenio te podatke, a ne onoga koji je, kako Ti je sam rekao, parama SBK-a finansirao vlastitu predsjedničku kampanju? O kakvoj se tu svijesti u tih Bošnjaka radi? Radi li se tu o klasičnoj zamjeni teza?
ALISPAHIĆ: Upravo u tom aspektu vidim najveći hajr iz ove afere, budući da će se ljudima razbistriti dvije stvari: prvo, da više nikome ne daju novac ako im on ne predstavi projektni prijedlog i ne obaveže se da će podnijeti račun gdje su i kako su ta sredstva utrošena, i drugo, da će se konačno razumjeti kako se jedinstvo ne treba graditi na truhlim pozicijama, tako što ćemo sakrivati prljavštinu pod tepih, odnosno, da nas kritički dijalog i uspostavljanje kriterija, u koristi pozitivnog, a protiv negativnog, može samo ojačati i ujediniti na principu borbe protiv vlastitih slabosti. Beskonačna je drskost mnogih bošnjačkih lidera i liderskih potrčkala koji su od 90-tih naovamo sakupljali novac od naroda, podsticali narod da daje novac u ime Allaha, a onda tom narodu, kao da je malouman, odricali pravo da pita gdje je taj novac završio. Ima tu silnog nipodaštavanja našeg običnog čovjeka, poglavito u dijaspori, ima nepoštivanja njegovog rada, kojim krvavo stekne to što dadne u ime Allaha, za Bosnu, za Bošnjake, i to je nešto što se definitivno mora mijenjati. Zašto bi se neko, ako je pošten, osjećao uvrijeđen ako se od njega traži da podnosi račun? Sav ovaj bjesluk iz Cerićevog i Zukorlićevog tzv. Kongresa izbio jer se, eto, neko usudio pitati: gdje su pare? Ko se usuđuje te bošnjačke lidere, te sultane i padišahove, pitati jednu takvu stvar, jer njihovo je da pare uzimaju, a narodno je da se pare daju, bez riječi. To je krajnji bezobrazluk, koji će, nakon ove gužve, ako ništa biti ublažen, a ponegdje i eliminisan. Konkretno, mislim da Cerić i Zukorlić više nigdje neće moći otići da traže pare, kao dosad, a da ne budu upitani gdje su potrošili pare koje su dosad sakupili. Možda riječ “pare” zvuči trivijalno u odnosu na uzvisine nacionalnih interesa, ali, kad znate da se iza para krije moral, a iza morala iskrenost u borbi za narod, onda razumijete da je to, zapravo, veoma važno pitanje.
Da li osnivanje BANU od prije četiri godine i kusur ide u prilog Bošnjacima, ma gdje bili, te državi Bosni i Hercegovini koja već četvrt stoljeća hoda po trnju, ili je, kako su neki već kazali, klinički mrtva? Kome, zapravo, treba BANU a kome koristi ovakva ANUBiH?
ALISPAHIĆ: Kada bi Akademija nauka i umjetnosti BiH bila oslobođena od ideoloških uticaja, i kada bi imala snage da bošnjačku nauku i kulturu prihvati kao kičmu bosanske opstojnosti, možda bi se moglo govoriti o nepotrebnosti BANU. Na žalost ANUBiH se ponaša kao velikosrpska ekspozitura, potpuno neprijateljski orijentirana prema bošnjačkoj okosnici bosanskog bitka. Zato je bilo potrebno osnivanje BANU. Ali između osnivanja i rada, ogromna je razlika. BANU je osnovan, ali ne radi. BANU je danas jedna velika bošnjačka sramota, jer je ova papirnata institucija dobila podršku i nade naroda, koji je povjerovao da to Bošnjaci dobijaju akademski kompas, a sve to se izrodilo u jedan veliki kič i strašnu jalovost, gdje od BANU imate samo te akademike koji povremeno, u Zukorlićevoj kući, obuku mantije, sjede i uslikaju se. Nema nikakvog istraživačkog i naučnog projekta, nema ni jednog naučnog skupa, okruglog stola, nema izdavačke djelatnosti, nema nikakvog, ni najmanjeg izraza da BANU postoji i radi. Na čelu BANU je bio Ferid Muhić, koji je s ogorčenjem napustio ovu adresu, na koju je postavljen da bude figura i pokriće, što ga je vrijeđalo, da bi na kraju digao sidro i u šutnji otišao. Rastjerani su i neki drugi vrijedni ljudi, koji su razumjeli da je BANU pokriće za drpanje para po dijaspori. Napose, sama činjenica da muftija Zukorlić sjedi kao akademik, kao da je BANU njegovo vlasništvo, činjenica je koja diskreditira ozbiljnost ove instance. Šteta.
A kome treba ovakva Bosna i Hercegovina? Treba li i onima u Bošnjaka koji glasaju ili su kurvanjski (izvinajvam se i Tebi i čitateljima na izrazu, ali adekvatnijeg ne mogu naći !) uzdržani za izbor četničkog vojvode Nikole Poplašena u Odbor za obrazovanje, naprimjer?
ALISPAHIĆ: Velika odgovornost ALije Izetbegovića je što je Bošnjake sveo na kapacitete SDA, a narod koji je sveden na nivo političke stranke, namjesto da bude uzdignut na nivo institucije, teško da može opstati, jer, politika je sklona korupciji, i politika ne može zaštititi narod, ako ta politika nije obavezana na poštivanje nacionalnih institucija, a ALija Izetbegović, kada je mogao, nije izgradio te institucije, vjerovatno u strahu da ne bude reducirana snaga SDA, pa je evo reducirana snaga bošnjačkog naroda. Namjerno sam ovo objašnjenje smjestio u ovu podugačku rečenicu, da sve bude na jednom mjestu. Šta smo dobili danas? Imamo korumpirane političare, koji svojim primjerom odgajaju korumpiran narod, spreman da prihvati tuđe, a bagateliše svoje, da svoj identitet pusti niz vodu, jer ne postoji ni jedan institucionalni vid iskrene borbe za Bosnu i Bošnjake. Postoje razni prividi, a iza tih privida valjdaju se i redaju se razne izdaje i prodaje. Samo kad biste analizirali djelovanje Fondacije Popis 2013., iza koje su stajale sve važnije bošnjačke institucije, mogli biste uočiti neke nelogičnosti koje vas dovode do zapanjujuće pretpostavke da su ove institucije učestvovale u reduciranju Bošnjaka, između ostalog i tako što su tvrdile da je Bošnjak samo onaj koji je musliman. Danas imate istaknute Bošnjake koji našu Sutorinu prodaju Crnoj Gori, i to je normalno, kao što se normalnim smatraju mnoge nenormalne pojave. Lider u Bošnjaka, Bakir Izetbegović, evo, garantira opstojnost genocidnog entiteta, poručuje Srbima da je “Republika Srpska neupitna”, upravo podržava izgradnju tzv. Hrvatskog entiteta, a što je u funkciji betoniranja Republike Srpske, čime će Bošnjaci biti svedeni na “pojas Gaze”, od Ilijaša do Tešnja. Zar ima gore? U takvoj bošnjačkoj nesvijesti normalno je da Nikola Pošlašen bude bošnjački izbor. Jer, bošnjačka politika je danas skup nepismenih idiota kojima je glavna preokupacija kako što prije rasprodati Bosnu i Bošnjake.
Puno se sastančilo po svijetu i u samoj Bosni kako bi se obiljezio praznik Rs-a – 21. novembar, odnosno jubilarna, 20-ta obljetnica Dejtona. Ali, niko ne spomenu Ustav R BiH i način na koji je on derogiran, kao što niko ne spomenu da je Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazuma nelegalan, jer nije usvojen u parlamentarnoj proceduri. Kako tumačiš javnu šutnju bh. zvaničnika i tzv. bh., pa ako hoćeš i bošnjačke akademske zajednice na te činjenice koje bi mogle biti snažni probosanski argumenti?
ALISPAHIĆ: Imao sam priliku da u maju sa prijateljima organiziram prvi javni skup na temu ukidanja Republike Srpske, po osnovnu nekoliko pravnih uporišta. Taj skup je medijski izignoriran. Na njemu se nije pojavio niko od bošnjačkih političara ili vjerskih uglednika. A radi se o fundamentalnom pitanju za bošnjački opstanak, jer je danas već jasno da će ili nestati Bosna ili će nestati Republika Srpska, da će ili nestati Bošnjaci ili će nestati dejtonski poredak. Kako je onda moguće da te važne Bošnjake ne zanima ovo najvažnije pitanje za Bošnjake? Ili su glupi ili su korumpirani, treći odgovor ne postoji. Evo, nedavno je Forum koji vodi Suad Kurtćehajić napravio jednu uspješnu raspravu na ovu temu, ponovo, i to je za svaku pohvalu. Ovo je pitanje opstanka, i tako ga treba intonirati. Ko god bježi od ovog pitanja, i ko god se ne izjašnjava da je za ukidanje entiteta, znajte da je njihov, a ne naš.
Ponekad ni sam nisam siguran da li smo mi, koji skoro svakodnevno šiljimo pero i koristimo ga pokušavajući koliko-toliko utjecati na neko javno mnijenje i time svjesno pristali da budemo stalno na nekom brisanom prostoru, izloženi i javnoj kritici i kritizerstvu, sami izabrali takvu sudbinu ili je ona izabrala nas. S tim u vezi, hoćeš li u svrhu eventualnih pojašnjenja na neke prozivke Tvojih kritičara ili kritizera, reći nekoliko riječi o svojoj knjizi Krv boje benzina?
ALISPAHIĆ: Ja bih odgovor na tvoje pitanje počeo jednim citatom iz istoimenog teksta, objavljenog u decembru 1992. godine, u kome pišem: „Uljezi koji u ime Muslimana zagovaraju protjerivanje pravoslavaca iz Tuzle, vrše gori i poganiji zločin prema vlastitom narodu, nego što su to učinili četnici. Legaliziraju sve užase koje su četnici učinili Muslimanima! Aboliraju srpske ratne zločince! Stavljaju pečat na sve što je srpska fašistička horda zamislila i uradila!, a Muslimane osuđuju da umjesto u svojoj zemlji žive u dva-tri opkoljena grada. A ako Muslimani prihvate tu igru, potpisali su svoj duhovni i fizički kraj!“ – piše(m), između ostalog, u tekstu „Krv boje benzina“ koji je objavljen u tuzlanskom „Frontu slobode“ 11. decembra 1992”. Bez lažne skromnosti, ja sam ponosan na ovaj tekst, jer je to prva javna odbrana pripadnika drugog naroda od ekstremista iz svog naroda. Danas u cijeloj BiH i u Srbiji opravdano slave Srđana Aleksića koji je stao u zaštitu svog komšiju Bošnjaka, a ja ovo nisam uradio u afektu, već proračunato, svjestan rizika koje nosi takva konfrontacija sa naelektrisanom lokalnom javnošću. Da je u opkoljenom Sarajevu neko uradio ovakvu stvar, možda se ne bi dogodio Caco i Kazani, ali u Sarajevu još dugo poslije nisu smjeli kazati da onaj koji se sveti na lojalnom Srbinu direktni je pomagač Radovana Karadžića. Eto, ja sam to rekao, vjerujem da sam mnoge Srbe zaštitio i da sam Tuzli pomogao da ne ponese biljeg nekih tuzlanskih Kazana. E, to što sam ja godinama već tzv. vehabija, tzv. ekstremista, i sl., to je već stvar cijene slobode govora, budući da godinama već ratujem protiv nekih novih ekstremista, upakovanih u dejtonsku ambalažu, koji se predstavljaju kao demokrati i humanisti, a zapravo su zakamuflirani velikosrbi i velikohrvati.
U ovo vrijeme se podigla prašina u povodu nedavnog izdavanja knjige Mustafe Čengića “Alija Izetbegović: Jahač apokalipse ili anđeo mira”? Jesi li pročitao tu knjigu i kako se određuješ prema navodima u istoj?
ALISPAHIĆ: Ti znaš da se nećemo složiti oko uloge ALije Izetbegovića. A pretpostavljam da znaš da niko u toku rata nije javno kritikovao ALiju Izetbegovića kao što sam to činio ja. Sve ovo što se piše oko Alije u proteklih 20 godina, ja sam napisaio prvi u ratu, dok je on bio apsolutni vladar i dok je bilo štos nepravednom vladaru kazati istinu u lice. ALija Izetbegović je, kao i svaki vladar, imao raznih grešaka, ali te greške ni iz bliza nisu takve da bi se on označavao velikosrbinom i narodnim izdajnikom. Mnogo je više dobrog ostavio, nego što je lošeg, u neznanju, napravio. Mislim da nas te rasprave o ALiji nepotrebno isrcpljuju, da su jalove, bezvezne, i da ta tema, općenito, nema može pozitivno uticati na rješavanje mnoštva važnih pitanja koja su pred nama.
Da se barem okrznemo i o neku izvanbosansku (uvjetno rečeno!), maltene globalnu temu. Dakle, ako je moguće u par rečenica – protiv koga, zapravo, ISIS vodi rat i ko stoji iza njega? Da li je, zapravo, započeo Treći svjetski rat?
ALISPAHIĆ: Duboko sam uvjeren da ISIS nema veze sa muslimanskim interesima i da je instaliran kao sredstvo za ubijanje muslimana i stvaranje tzv. Velikog Izraela. ISIS je savršen medijski i politički proizvod, jer nedopustivo dugo drži svijet u zabludi da je to neka islamska ekstremistička formacija. Ipak, sve ove kockice poslažu se u logički niz ako pretpostavite da je ISIS teroristički teatar, čiji su ciljevi ubijanje muslimana, osvajanje teritorije za cionistički projekat I zastrašivanje zapadnog građanina putem terorističkih zlodjela koje realiziraju zapadne obavještajne službe u koje se infiltrirao cionisitčki factor. Ako je cilj porobiti građanina, onako kako je to učinjeno u Orwellovoj “1984”, svesti ga na nivo prestrašenog pojedinca, kao što je to učinjeno u Kafkinom “Procesu”, onda je ovo instaliranje paranoje, putem terorističkiog teatra, logičan put. Napose, toliko logičkih šupljina ima u posljednjim terorističkim napadima, da se zapitate – a da li je zapravo cilj da ustanovimo kako nismo sigurni od same države, koja je spremna da ubija svoje građane i istalira terorizam kao sredstvo zastrašivanja i ponižavanja svoga građanina. U jedno nemam sumnje, a to je da će se sve ove tajne ubrzo razbistriti. Danas, recimo znamo da Sadam Husein nije imao oružje za masovno uništenje, znamo i da je Gadafi libijskim građanima obezbijedio izuzetnu socijalnu sigurnost, a kada su rušeni ovi diktatori, čija je diktatura bila raj u odnosu na ono što je donijela zapadna intervencija, svijet je vjerovao u negativnu medijsku sliku Sadama i Gadafija. Tako će nam se uskoro prikazati i pravo lice ISIS-a.
Kakav je Tvoj stav o postojanju vehabijskog/selefijskog pokreta u BiH i ko je, barem od domaćih igrača, najzaslužniji za njihovo egzistiranje i djelovanje u našoj zemlji?
ALISPAHIĆ: Iz ove priče treba izuzeti ljude koji imaju pravo da vjeruju kako god hoće i da se oblače kako god hoće, isto onako kao što to pravo imaju jehovini svjedoci, pankeri, transrodne osobe i drugi koji furaju svoju posebnost. Niko ne bi smio ugrožavati nekoga ko je pustio bradu, skratio nogavice i ima imidž tzv. Vehabije. Druga je, pak, priča, sa perfidnim planom agresora na našu zemlju da građansku platformu Armije RBiH tansformiraju tako što formalistički u islamsku grafiju odjenuti oružanu silu u kojoj je bilo najviše Bošnjaka. Zbog te formalne intervencije, zamagljena je suština, a to je da je Armija RBiH i dalje štitila sve narode i građane, i njen formalni islamski imidž nije ništa utjecao da se poremeti ideološka, antifašistička platforma Armije RBiH. Nama je trebalo naoružanje, a ne ljudstvo, nama je trebala direktna veza sa idejom ZAVNOBIH-a, a ne ideološko lutanje od građanskog do islamskom kocepta, i meni je iskreno žao što tu nije bilo više odlučnosti da se prepozna ova podvala koja je dolazila sa Zapada. Trebalo je insistirati na islamu unutar građanskog koncepta, kao na komponentni multietničke BiH, a ne na islamu kao nečemu što nadvisuje imperative zajedništva. O tome je nedavno govorio i Milorad Dodik, da su mudžahedini u BiH uvezeni preko Zagreba. Nesumnjiv je bio interes Zapada da se Armija RBiH svede na trećinskog suvlasnika, da joj se odrekne zaštita svih građana BiH, odnosno, da se tako legitzimiziraju srpska i hrvatska etnonacionalna vojna hunta. A ja sam o svemu ovome pisao još u ratu, i upozoravao na negativne posljedice koje će uslijediti jer ne znamo prepoznati podvalu. A ko je odgovoran? Pa oni koji su bili naši vizionari i rukovodioci.
Na samom kraju, slovo o jeziku, bosanskom, naravno. Da li se na pravi način, mislim institucionalno i meritorno, vodi aktuelna bitka za bosanski jezik i jesu li pravi igrači u igri?
ALISPAHIĆ: Dokle god u igri nemamo sve igrače, puni akademski kapacitet, dobro su došli bilo kakvi igrači, a koliko vidim, ova se bitka svela na nekoliko slova, uz časnu, historijsku ulogu roditelja iz Konjević Polja koji su svojoj borbom za bosanski jezik opravdano ponizili tu korumpiranu i kukavičku akademsku zajednicu u Bošnjaka.
Hvala Ti velika za ovaj razgovor.
ALISPAHIĆ: Lijepo je imati sagovornika sa kojim se u svemu ne slažeš, a da tim razgovorom svjedočiš kulturu dijaloga, i saglasnost oko neupitnih stvari. Ne moramo se, eto, složiti oko ALije Izetbegovića ili tzv. Vehabija, ali se slažemo oko Srebrenice, genocida nad Bošnajcima, ZAVNOBiH-a i borbe za ukidanje entiteta. Kud ćeš više! Hvala i tebi.
RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (743)
PRILOZI:
Aušvajs za „lažnog Bošnjaka“
Nisam znao, dina mi i imana
Da je dr Cerić šalter muslimana
Da izdaje aušvajs i pasoše razne
Za Bošnjake prave i Bošnjake lažne
Sudbina je kleta Strefila me kletva
U Kongresu Bošnjaka izdata je fetva
Fatmir vaki-naki, nije vitez naš
On je„lažni Bošnjak“ Sada je „reketaš“
Lideri Bošnjaka Sve hodža do hodže
Stadoše ko jedan iza vrlog vođe
Selamun alejkum Otvoriše salter
Pa Fatmiru opsovaše mater
Majstorluk je ovo Duljevića Hake
Da vrijeđa i psuje u Bošnjaka majke
Vizije su to bošnjačkog jedinstva
Dina i imana, bratstva muslimana
Obavješten je narod putem ove sile
Majka mu je kurva A Fatmir kopile
Čestitke sad stižu Idu sa svih strana
Psovka je u srcu naših talibana
(Pjesma je napisana kao jedini razumljiv odgovor na klevete i uvrede kojesu na moje ime i čast bacile tzv. krovne organizacije u Bošnjaka, SBK-BANU-BNF, na čelu sa dr. Mustafom Cerićem.)
Fatmir Alispahić
——————————————————————————————————————————————
Saopštenje za javnost video-reportera Bilala Isakovića u povodu kleveta SBK i BNF protiv Fatmira Alispahića
Nije istina da je Fatmir novac uzimao sebi
Tri javne rasprave koje je u maju ove godine u prostorijama Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK) organizovao Fatmir Alispahić sa saradnicima, proizvele su veliki medijski efekat i imale su veliki politički značaj.
Za tri rasprave u maju Bošnjaka nacionalna fondacija (BNF) je izdvojila minorna sredstva. Za samo 400 maraka po raspravi, angažovana su dva kamermana, urađene su dvije tv reportaže, kreirana je kompletna marketinška i medijska priprema skupa, plaćeni putni troškovi, a što bi po tržišnim vrijednostima iznosilo oko 2000 maraka.
U polemici ne želim učestvovati, ali želim kazati istinu – da je Fatmir Alispahić ta minimalna sredstva od 400 maraka ravnomjerno raspodijelio saradnicima, koji su radili ispod tržišne cijene, u ime ideje i prijateljstva. Ružno je što su SBK i BNF oklevetali jednog poštenog čovjeka, namjesto da mu odaju priznanje za projekat koji je danas prerastao u Forum bošnjačkih intelektualaca.
Bio sam angažovan kao kamerman i reporter (kao i kolega Suad Karamustafić), i ovdje u ime istine svjedočim da nam je Fatmir proslijedio hediju iz okvira ovih 400 maraka.
Osjećam se neprijatno što moram pravdati tih 400 maraka, kojima se ne može pokriti ni Fatmirov, ni naš rad – jer smo radili u ime patriotizma – ali, to je neophodno zbog odbrane Fatmirove i naše časti, jer su neistine iz SBK i BNF učinile da se od podmetnutog stabla ne vidi cijela šuma.
Bilal Isaković – video-reporter
(Islam my life TV)
Zenica 02.XII 2015.
————————————————————————————————————————————–
Saopćenje za javnost reportera Suada Karamustafića u povodu neistina koje su SBK i BNF iznijeli protiv Fatmira Alispahića
Potvrđujem da me je uvaženi publicista i novinar gospodin Fatmir Alispahić angažovao i da sam kao novinar i snimatelj pratio dvije javne tribine za šta sam dobio traženi novac. Koliko me sjećanje služi, a to se i vidi na pojedinim snimcima, tribinu je pratio i kolega iz druge redakcije, gospodin Bilal Isaković. U sklopu mog angažmana izvršio sam zadatke snimanja, uzimanja izjava učesnika tribine, pisanja teksta izvještaja sa tribine, audio snimanja tog izvještaja (kolegica), montaže i medijskog plasmana videa. Kako imam pravo da svoja primanja (honorar) tretiram kao poslovnu tajnu, želim reći da je tržišna cijena ovih usluga veća od one po kojoj sam, a i dalje pratim tribine, ali zbog ideje, tema koje se obrađuju i prateljstava sa gospodinom Alispahićem i njegovim nasljednikom na poziciji organizatora tribina, gospodinom prof. dr. Suadom Kurtćehajićem (Forum bošnjačkih intelektualaca), dobrovoljno sam pristao na taj iznos i spreman sam i dalje, zbog podrške projektu, nastaviti profesionalno pratiti ove skupove.
Potvrđujem da, ukoliko zaista postoje, nisu tačne špekulacije da je g. Alispahić sav iznos od 400 KM uzimao samo za sebe. Značajan dio tog iznosa je proslijedio i meni, a pretpostavljam i kolegi Bilalu.
Želim, također, iskoristiti priliku i naglasiti da su gospoda Alispahić i Kurtćehajić opravdali forumski pristup organizaciji skupa, te da je svako od prisutnih imao priliku iskazati svoje mišljenje, čak i u slučajevima kada se ono nije slagalo sa onima koje su imali organizatori, uvodničari i moderatori skupa. Većinu snimljenih izlaganja sam uvrštavao u svoje izvještaje, izuzev u slučajevima kada su ona sadržavala značajno skretanje sa teme skupa.
Iako u ovom iskazu navodim činjenice, bjelodano je da je on obojen pomirilačkom notom. Ne bezrazložno. Sudionici nesporazuma iz svoje perspektive ne mogu to primjetiti i za njih je, vjerovatno, važno ko je više, a ko manje kriv, ali mi, koji to posmatramo izvana, u tome vidimo bespotrebno cijepanje patriotskih snaga. Od sukoba u kojem se spominju nečije majke, prevrću se fioke u potragama za priznanicama, plasiraju se optužbe za krađu ideja… malo je opće koristi. Upadajući u opasnost da zbog drugog dijela mog iskaza budem optužen za patetiku, nadam se da će sve to doprinijeti istini i zarastanju pukotina među nama.
Suad Karamustafić, novinar
Sarajevo, srijeda, 2. novembar 2015.