Objavljujemo nekoliko upečatljivih pogleda Ilije Jurišića koji će nam približiti misaonu i patriotsku figuru jednog od najpopularnijih Tuzlaka u povijesti i najtragičnijeg junaka bosanske stvarnosti.
Na internetu se nalazi preko 100.000 informacija o Iliji Jurišiću, ali nigdje nema ni jedne izjave ovog Tuzlaka, kojega je Vijeće za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu 28. septembra osudilo na 12 godina zatvora za navodni zločin na Brčanskoj malti. O procesu protiv Ilije Jurišića su govorili mnogi, pa i “općinske krtice” koje su taj proces sponzorirale tuzlanskim parama, ali javnost nije imala priliku saznati šta i kako misli Ilija Jurišić. S obzirom da je Ilija Jurišić bio predsjedavajući Općinskog vijeća Tuzla od 2000. do 2004., te da je u tom periodu održao niz referata u raznim povodima, koje u svojoj arhivi čuva tadašnji šef Press centra Općine Tuzla Fatrmir Alispahić, izdvojili smo nekoliko upečatljivih pogleda Ilije Jurišića, koji će nam približiti misaonu i patriotsku figuru, sudeći po internetu, jednog od najpopularnijih Tuzlaka u povijesti i najtragičnijeg junaka bosanske stvarnosti.
Inače, autorski honorar za ovaj prilog bit će uplaćen na račun supruge Ilije Jurišića, gospođe Stoje Jurišić.
O antifašističkom zajedništvu
Naši narodi u Drugom svjetskom ratu nisu pristali da žive u fantomskoj nacističkoj državi, niti su pristali da mirno posmatraju genocidne likvidacije i deportacije svojih komšija i prijatelja. Ustao je Bošnjak da brani Srbina i Hrvata, ustao je Hrvat da brani Bošnjaka i Srbina, ustao je Srbin da brani Hrvata i Bošnjaka! Ustali su svi da brane jevrejske komšije. Komšije su branile komšije prvo od okupatora, a onda od izdajnika i kukolja vlastitog naroda. Braneći komšiju svako je branio i sebe, i tako širio front otpora protiv fašista i zlikovaca. To su bili istinski Bosanci i Hercegovci! To su bili pravi sinovi naše zemlje, koji i nama ali i generacijama koje dolaze moraju biti i ostati uzor! Jer ova zemlja može prosperirati samo na bratstvu i jedinstvu kakvo je skovano u Drugom svjetskom ratu! Neka se ljuti ko hoće, ali jednom treba glasno i jasno reći: Nema Bosne i Hercegovine bez bratstva i jedinstva njenih naroda i građana! Naša budućnost počinje tamo gdje živi ljubav i tolerancija među našim narodima, tamo gdje su naši antifašistički i slobodarski korijeni, tamo gdje se svaki nacionalizam smatra kugom za vlastiti narod i opasnošću za sve nas.
O putokazima ZAVNOBiH-a
ZAVNOBiH ne samo da je u državno-pravnom smislu preporodio Bosnu i Hercegovinu, već je uspostavio i jedini mogući okvir prosperitetnog života naših naroda i građana. Tada su ravnopravnost, konstitutivnost, bratstvo i jedinstvo promovisani kao jedina vrijednost na kojoj može opstajati i razvijati se BiH. Upravo zahvaljujući političkom ambijentu u kome su nacionalizam i šovinizam imali težinu krivičnog djela, naši su narodi gotovo pola stoljeća živjeli u slozi i razumijevanju. Sistem je podsticao toleranciju i razumijevanje, a progonio kugu nacionalizma. Pravila koja je uspostavio ZAVNOBiH i danas imaju značenje putokaza, svjetionika, uzora prema kome se treba orijentisati ako želimo da Bosna i Hercegovina bude zemlja u kojoj će – antinacionalizam biti najviši stupanj patriotizma.
O 15. maju 1992.
Bitka na Brčanskoj malti je dobivena pameću, mudrošću, voljom za opstanak i ljubavlju prema ognjištu, a njena snaga i značaj je u tome što smo od neprijatelja izuzeli svoje naoružanje, oko 15.000 pušaka, desetine artiljerijskih oruđa, značajne količine municije i materijalno-tehničkih sredstava i stvorili uslove da se naši građani naoružaju (Tuzla, Lukavac, Srebrenik) i suprostave tako moćnom agresoru. Sve to je stvorilo pretpostavke za odbranu najveće slobodne teritorije u BiH. Valja podvući da u našoj borbi za opstanak nismo nikada unosili klice zla, i da smo branili slobodu i dostojanstvo svih građana bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku i bilo koju drugu pripadnost. To govori i nacionalni sastav kako MUP-a, tako i TO ovih prostora. Mi smo ostali vjerni suživotu, jer smo duboko vjerovali da je sudbina bosanskohercegovačkih naroda da žive zajedno, jer smo znali da oni koji iznevjere tu sudbinu, to historijsko pravilo – čine izdaju svojih nacionalnih interesa.
O žrtvama i kulturi pamćenja
Kada s pijetetom pominjemo tragičnu statistiku, mi moramo pomisliti i na to – koliko je porodica izgubilo svoje najmilije, koliko je djece ostalo bez očeva, koliko je roditelja ostalo bez sinova, koliko je života unesrećeno žrtvom koja je podnesena za slobodu Bosne i Hercegovine. Iza šehida i poginulih boraca je mnogo puta više unesrećenih, članova njihovih obitelji, familije, prijatelja… Iza civilnih žrtava rata, isto tako. Sudbinu boraca koji su ostali trajnim invalidima danas osjećaju i dijele i njihove obitelji. Najteže je stopostotnim invalidima, čiji život umnogome ovisi od drugih, bez obzira na svu pomoć koju im društvo može pružiti. Ne postoji građanin koji nije u toku rata izgubio nekoga dragog, bliskog srodnika ili prijatelja, nekoga čija je žrtva tugom označila život koji živimo. Kada pominjemo naše žrtve, onda pored pijeteta prema njima, mi osjećamo sućut u boli sa svima koji su izgubili svoje najmilije, sa svima koji će do kraja svog života nositi breme tuge i žrtve za Bosnu i Hercegovinu. Naš osjećaj se nužno mora materijalizirati kroz sistemsku brigu prema porodicama šehida i poginulih boraca, prema ratnim vojnim invalidima, a naravno i prema socijalnim, egzistencijalnim i statusnim problemima demobiliziranih boraca. Od kvaliteta brige prema boračkoj populaciji ovisi moralni kredibilitet našeg društva. Pravo na budućnost može imati samo ono društvo koje drži do svoga pamćenja i koje cijeni žrtve koje su podnesene za njegovu slobodu.
O povratku i mladima
Impulsi promjena su svojevrstan poziv na povratak izgnanih, izbjeglih i raseljenih lica diljem svijeta. Bosna i Hercegovina ih zove. Oni, koji je zaista vole, lako će čuti taj poziv. Najprije bi trebali da ga čuju oni domovini najpotrebniji: razumni i stručni, vrijedni i perspektivni. To su njeni mladi naraštaji. Oni su njena okosnica i stožer, možda i najstabilniji kamen u njenom temelju. Uz časne branitelje koji joj hrabro i predano darovaše i najviše, ova dragocjena cigla na temelju zajedničke kuće, naše domovine, predstavlja onu uzdanicu koja je stoljećima držala ljude ovog podneblja u odnosima tolerancije i uzajamnog poštivanja. Danas se to popularno naziva raznim multi-imenima, a zajednički imenitelj je nepodijeljena ljubav prema čudesnoj i dragoj Bosni i Hercegovini. U njoj sada valja pronaći vibracije koje će privući, vratiti i zadržati građane ma kojem narodu pripadali i ma koje vjere bili. To je temeljni uvjet njenog trajnog opstanka i razumije se – razvoja. Na mladima svijet ostaje – davno je rečeno, i upravo ti mladi trebaju biti i naša glavna briga. Mi ih moramo, prvo, odgojiti i obrazovati. Stvoriti uslove za njihov ostanak i povratak iz inozemstva.
O integracijama
Posebno želim naglasiti da proces regionalizacija i integracija, od manjih pa do evroatlanskih, treba prihvatati kao posljedični faktor razvoja komunikacija na svim poljima civilizacijskih kontakata. To nije projekat koji je sam sebi svrha. On ima puno utemeljenje u nužnosti da regionalna saradnja prati dinamiku komunikativnih mogućnosti, čime geopolitička rascjepkanost neće kaskati za tehničkim prednostima civilizacije. Savremena komunikologija smanjuje razdaljine, briše granice, čini strane svijeta bližim nego ikada prije. Regionalizacija je jedan od načina da politički jezik približimo jeziku kulturološke razumljivosti i prisnosti različitih kultura. Nedopustivo je privatno živjeti ideju interneta, a kolektivno istrajavati na ma kakvim podjelama.
O žrtvama nasilja
Bezbjednosna situacija u općini Tuzla je na nepodnošljivo niskom nivou. Tuzla je poprište masovnih vršenja krivičnih djela nasilnog ponašanja. Skoro svakodnevno su Tuzlaci žrtve grubog vrijeđanja, zlostavljanja, vršenja nasilja, bezobzirnog ponašanja, kojima se ugrožava spokoj građana. Građanima se od siledžija nanose lake i teške tjelesne povrede. Nasilnici skoro svakodnevno tuku naše građane. Tuzlaci su žrtve silovanja, prometa droge, žrtve i najtežih krivičnih djela, pa čak i ubistava. Nesigurnost građana doživljava kulminaciju. To je posljednja kap u prepunoj čaši vode. Zato, niko nema pravo na šutnju, a još manje na mirenje s postojećim stanjem.
O bh. budućnosti
Danas su već i najokorjeliji nacionalisti svjesni činjenice da BiH kao država čvrsto stoji na svojim nogama i da niko ozbiljan ne može dovesti u pitanje njenu opstojnost. Mi možemo biti nezadovoljni ili kritički raspoloženi prema sporosti procesa reintegracije i revitalizacije BiH, ali ne možemo poreći da je od Dejtona naovamo postignut značajan napredak. Prisjetimo se kada se ni jedan prognanik nije mogao vratiti svojoj kući. Bilo je to vrijeme kada smo čeznuli da opet slobodno putujemo. Imali smo podijeljene nacionalne monete, i dakako, ekonomski prostor. Članovi državnog Predsjedništva nisu htjeli na ista vrata ulaziti u Predsjedništvo, a kamoli konstruktivno raditi. Bosna i Hercegovina sve više biva normalna država, a sve manje prostor razjedinjen etnonacionalnim projektima.
Pozitivna energija
Danas, ni na globalnom ni na lokalnom nivou, mi nismo u prostorima idealnog, ali smo mnogo bliže nego što smo bili s početka prelomnih i tragičnih 90-tih godina 20. stoljeća. Pozitivna energija naše civilizacije posve sigurno dobija bitku u globalnim procesima borbe za mir, jednakost i razumijevanje među ljudima. Prvi put u povijesti ljudskog roda događa se političko, ekonomsko i vojno ujedinjenje s ciljem humanizacije i demokratizacije svih merdijana naših različitosti. Svakog dana ćemo biti bliže zaštiti svakog ljudskog bića, i odstranjivanju sila koje su u proteklim stoljećima opstajale na sužavanju slobode i ugnjetavanju ljudskog dostojanstva. Vjerujući da se ova blagodet uistinu ostvaruje, pozivamo vas da se radujemo vremenu koje će za nas, ali i sve druge, biti bolje od vremena kroz koja smo prošli.
„Dnevni avaz”, 2. 1. 2010.
Priredio: Fatmir Alispahić