Više nema sumnje: SDA je zvanično neprijatelj Islamske zajednice i reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića, jer se deklarirala kao sluga islamofoba i bošnjačkih progonitelja.
U šta se mogla uzdati SDP-Alijansa Zlatka Lagumdžije kada je odmah po dolasku na vlast 2000. godine počela širiti islamofobiju, donositi odluke o ukidanju selama, nosati krmad na ražnju oko džamija? Ova velikosrpska i velikohrvatska falanga je zaboravila da je na vlast došla zahvaljujući bošnjačkim glasovima. Taj islamofobijski zalet se nakon 11. septembra 2001. pretvorio u policijsku, pravosudnu i medijsku torturu nad bošnjačkim patriotima. U šta su se uzdali? U isto ono u šta se uzda srpsko-hrvatski potrčko Sulejman Tihić, kada se pridružuje agresiji protiv Islamske zajednice, a time i protiv bošnjačkog naroda. On zaboravlja da SDA živi od bošnjačkih glasova, a da razbošnjačeni i razmuslimanjeni Bošnjaci već imaju adresu na kojoj će liječiti svoje komplekse niže vrijednosti, glasajući za SDP. Može se Tihić preseliti u Beograd, razapeti šator na Titinom grobu, progovoriti ekavski i založiti se čvarcima, ali, neće doživjeti da SDP-ova uboga klijentela glasa za SDA. Jer, SDA je utemeljio Alija Izetbegović, musliman. A natrag, Tihić više ne može. SDA je namagarčila svoje glasače. To biračko tijelo je muslimansko, vezano za Islamsku zajednicu, kao posljednje utočište identiteta i dostojanstva, te ne postoji više nikakva šansa da Bošnjaci glasaju za onoga ko napada Islamsku zajednicu. Tako je za sva vremena pao SDP, tako će za sva vremena pasti SDA.
To što se dogodilo početkom novembra 2009., da Sulejman Tihić objavi svojevrsnu deklaraciju o islamofobijskom usmjerenju SDA, negativan je historijski događaj za bošnjački narod, jer se najjača bošnjačka stranka svrstala na stranu bošnjačkih progonitelja. Nepotrebno i agresivno očitovanje SDA, a zapravo Sulejmana Tihića, protiv Islamske zajednice, u aferi oko antibošnjačkih shema OHR-a, ne samo da je posvjedočilo kako SDA više ne misli svojom glavom, već i dokle je spremna ići ta razglavljena stranka. U nekoliko navrata smo na ovim stranicama pisali kako će islamofobija biti usađena u bošnjačke strukture, kako će Bošnjaci biti najveći progonitelji bošnjaštva i islama, i to se kroz ovu posljednju epizodu ljudskog i patriotskog beščašća Sulejmana Tihića konačno i ozvaničilo.
Bajdenova korist za štetu
Proizvodnja bošnjačkog političkog roba, u liku lidera SDA Sulejmana Tihića, promovirana je u maju ove godine, kada je sedam dana pred Kongres SDA u Sarajevo sletio potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država Džo Bajden. U svome estradnom govoru u Parlamentu BiH, koji je praćen pjevačkim gestikulacijama u stilu Šabana Šaulića, američki je potpredsjednik Džo od svih političara istaknuo samo ime Sulejmana Tihića. Desetine analitičara su utvrdile direktnu vezu između poruka Džozefa Bajdena i pobjede Sulejmana Tihića na Kongresu SDA. Neki misle kako je tajming Bajdenove posjete Balkanu mnogo prije ukarikan sa datumom održavanja Kongresa. Navodno je i taj period od sedam dana, između Bajdenove posjete i održavanja Kongresa, strateški proračunat, kako bi u toku sedmice bile analizirane, afirmirane i kao upute potcrtavane Bajdenove poruke. Toliko je važno ustoličiti bošnjačkog samoubicu!
Od silnih pretjerivanja u veličanju „velikog bosanskog prijatelja“ nije ni primjećeno kako se taj „prijatelj“ založio za zadržavanje dvoentitetskog uređenja BiH, dakle, za opstanak Karadžićevog entiteta. Njegovo favoriziranje Sulejmana Tihića, kao „čovjeka kompromisa“, nije imalo šta drugo značiti osim da je pronađen bošnjački Sejdo Bajramović (za mlađe čitaoce: Sejdo Bajramović je bio marioneta Miloševićevog režima koji je u Predsjedništvu SFRJ „zastupao“ kosovske Albance, iako je koji mjesec prije bio zaposlen na stadionu FK „Prišitina“, gdje je prodavao pive i košpice). Tihićeva spremnost da pristane na sve što se od njega traži uočena je još prije, prilikom januarskog pristajanja na tzv. prudski sporazum, koji za bosanstvo i za Bošnjake ima razmjere katastrofe, jer Bošnjake zbija u pojas oko Zenice, i u dvije-tri „zaštićene zone“, dok Sarajevo i tri frtalja BiH prepušta sljedbenicima Draže Mihailovića i Ante Pavelića. Džozef Bajden je ovo Tihićevo sluganstvo fašizmu izdigao na nivo američkog interesa, koji, na žalost, korelira sa velikosrpskim i velikohrvatskih planovima za konačno rješenje bošnjačkog pitanja. Bajdenova podrška Tihićevom umijeću da pleše kao glista, dovodi nas do pitanja: A da li trebamo izvršiti samoubistvo ako Amerika kaže da nam je najbolje da sami sebe ubijemo u ime demokratije? Konačno bi trebalo razbiti tu iluziju da nam je Amerika bezrezervni prijatelj, jer se preko Džozefa Bajdena ispostavilo da Amerika prije podržava opstanak Karadžićevog entiteta, nego obnovu multietničke BiH bez entitetskih podjela. Od Amerike treba uzimati ono što je za nas dobro, a da sve ne mora biti dobro dokazuje i zločin nad tzv. Alžirskom grupom u režiji prethodnih američkih podanika, SDP-Alijanse. Državotvorni i narodni interesi za nas bi zauvijek morali biti iznad američkih preporuka. Ako se Amerika uklapa u naše dobro – dobro i jeste, a ako se ne uklapa, onda je suludo pristajati na taj nagovor da sami sebe ukidamo i ponižavamo, na šta pristaje Sulejman Tihić.
Tihićevu ulogu američkog KINTA-KUNTE pročitali su tzv. građanski mediji, jer su objelodanili vezu između Bajdenovog dolaska i Tihićevog trećeg mandata na rogovima SDA. O tome je još 28. maja pisao Gojko Berić, rekavši da je Tihić „pretekao Alijinog sina“ uz pomoć američkog potpredsjednika Bajdena. Autor I. Marić (www.poskok.info) citira „informacije iz SDA, prema kojima će američki podpredsjednik svakako iskoristiti prigodu i uputiti otvorenu i snažnu podršku aktuelnom šefu SDA Sulejmanu Tihiću“. Sama SDA je ovu prostituciju obznanila kao vrlinu. U nabrajanju svih koji podržavaju Tihićev reizbor, islamofobijski magazin „Sl.Bosna“ iz Sarajeva (19.06.) piše da „Tihić uživa podjednake simpatije među Srbima i među Hrvatima“. A koga bi to mogli simpatizirati Srbi i Hrvati osim Husu-Hasu-Sulju-Muju&Fatu?! Sulejman Tihić je upravo političko otjelovljenje srpsko-hrvatske šovinističke potrebe da pronađu bošnjačkog partnera kojemu će se istovremeno smijati i kojega će iskorištavati kako im prahne. Isti magazin piše da je „Javier Solana nekoliko dana pred Kongres SDA priredio prijem u Briselu kako bi podupro izbor umjerenog lidera na čelo SDA“. A kakav je to „umjereni lider“ u Bošnjaka? Onaj u čijoj glavi sjedi svako, samo ne Bošnjak. Prijem u Briselu nije bio za bošnjačku čast, već za bošnjačku besčast, jer je i Bajdenu i Solani trebao neko ko je spreman da bosansko pitanje razrješi ukidanjem bošnjačkog prava na ravnopravnost. Butmirski nastavak kapitulacije iz Pruda pokazao je da je jedino Sulejman Tihić spreman na sve, ne bi li ga još koji put u Briselu potapšali po glavi. To je stara, kolonijalna, škola prostitucije.
Odstupnica iz svijeta demokratije
Otkrivanje tajnih spiskova i shema za progon Bošnjaka dokazuje ono što tvrdimo godinama – medjski lavež za satanizaciju Bošnjaka i izmišljanje tzv.islamskog terorizma nema nikakvog logičkog i činjeničnog uporišta. Taj lavež je sponzoriran konkretnim tarifama, tipa, 1000 eura za svaki tekst protiv reisa Cerića, 2000 eura za svaki tekst kojim se dokazuje veza Armije RBIH sa mudžahedinima, 5000 eura za… U protivnom ne bi bilo toliko nagomilanog, apsurdnog, providnog medijskog materijala o tzv. islamskom terorizmu u BiH. Niti bi lažljivci iz tzv. građanskih medija imali te silne nekretnine od Počitelja do Vlašića. Sheme Rafi Gregorijana dokazuju izmišljanje ekstremizma u Bošnjaka, ali i upliv obavještajnog kapitala u podmićivanje medija koji lažu, kleveću, podmeću. Radi se o prvorazrednim slugama Karadžićevog fašizma, a otpor protiv njihovih montaža i laži osnovna je demokratska obaveza. To što je Gregorijan Amerikanac, a što stoji iza fašizacije bh. društva i nastavka progona nad Bošnjacima, ne brani ga od odgovornosti, jednako kao ni one koji su se u Abu Graibu iživljavali nad nevinim ljudima. Gregorijan i njegovi plaćenici ne stoje samo iza ovih shema, već iza višegodišnje medijske torture nad demokratskim vrijednostima, jer nevinim ljudima montiraju krivicu, progone ih, medijski blate, unesrećuju, moralno i zdravstveno ubijaju. To je nedopustiv udar na demokratski poredak i velika sramota za američku diplomatiju, zbog čega treba vjerovati da će Vašington prije podržati istinu, nego Gregorijanove komunističke sheme. Napose, između istine o Abu Graibu i zaštite nekoliko siledžija, Vašington je podržao istinu. No, ako Bošnjaci pristanu da preko Sulejmana Tihića podržavaju progoniteljske metode Rafi Gregorijana, Vašington će odšutjeti. To je stara priča koja vrijedi za bošnjački odnos prema sopstvenoj žrtvi: zašto bi ikoga obavezivala bošnjačka žrtva, ako se sami bošnjački političari trude da tu žrtvu ne pomenu i da tako ugode s-h mentorima?! Ako Bošnjaci šutnjom legitimiziraju kriminalno ponašanje OHR-a i diplomatskih advokata zločina, pristat će na sopstvene progone i ponižavanja.
Gregorijanovi medijski egzekutori po Sarajevu, uz faustovske plaćenike tipa Lagumdžije i Tihića, nemaju nikakve računice da ne podrže fašizam nad Bošnjacima, jer – njima se to isplati. Sulejman Tihić u svojoj „islamofobijskoj deklaraciji“ čak podržava metode policijske države, tajne sheme i progone, a zapravo ispisuje svoju odstupnicu iz svijeta demokratije i legaliteta: „Svi koji obnašaju javne funkcije jesu i mogu biti provjeravani kako od nadležnih bh. institucija, tako i Ureda visokog predstavnika…“ Formulacija „kako od nadležnih“, implicira da je Ured visokog predstavnika – nenadležan! Ali Tihić smatra dozvoljenim da neko ko nije nadležan rovari po pitanjima kojima bi se morale baviti bh. institucije. Tako je smatrao i Zlatko Lagumdžija kada je u ime SDP-Alijanse nenadležnim vojnim snagama predao tzv. Alžirsku grupu čija nevinost je utvrđena pred domaćim institucijama. Ovo je dokaz da ni Tihića, ni Lagumdžiju, ne zanima biračko tijelo koje ih je dovodilo na vlast, i koje ih je skidalo sa vlasti, ali i da ih ne zanimaju zakoni ove zemlje, već im je jedini autoritet strani tutor kojemu ne bi smio vjerovati, i bezrezervno se predavati, ni jedan legalista i patriota. Stranci su tu da ih iskoristimo, a ne da im služimo.
Bildana Selimbegović u tekstu od 3. avgusta tematizira Tihićevo smjenjivanje Tarika Sadovića, i konstatira: „Sulejman Tihić od SAD nije dobio ultimatum, već vrlo jasnu podršku, prilikom posjete BiH Josepha Bidena, uoči samog Kongresa SDA, a kako svaka podrška ima svoju cijenu…“ No, ista autorica ovo neće ustvrditi danas, kada isti Tihić plaća kamate za Bajdenovu podršku, tako što kompletnu SDA utapa u SDP, deklarirajući se kao advokat policijske države Rafija Gregorijana. Tihićev rat protiv Islamske zajednice nije od jučer, nije od ove afere sa antibošnjačkim shemama OHR-a, jer su lokalni organi vlasti, tamo gdje vlada SDA, blokirali finansijsku potporu koja pripada Islamskoj zajednici. Sanski Most je najsvježiji primjer. To finansijsko kažnjavanje i podrivanje Islamske zajednice, od strane SDA, dobilo je evo početkom novembra i tekstualno, ideološko objašnjenje. Više nema sumnje, nema pretpostavke: SDA je zvanično, i besramno, neprijatelj Islamske zajednice i reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića; SDA je zvanično, i besramno, sluga islamofoba i bošnjačkih progonitelja. Na izborima naredne godine i Tihić i SDA će izboriti minorni status kakvog zasluženo uživaju Zlatko Lagumdžija i njegov osramoćeni SDP. Dotad će, uz Božiju pomoć, Bošnjaci dobiti novu, dostojanstvenu, političku energiju.
Broj 255, od 13. XI 2009.