Antisemit koji je uređivao Jevrejsko groblje
U februaru prošle godine zanosio sam se idejom da bih svoj magistrarski rad mogao pisati na temu jevrejske književnosti u BiH. Ponukala su me na to nadahnuta predavanja prof. dr. Muhameda Nezirovića na postdiplomskom studiju u Sarajevu. Ubrzo sam razumio da je to pregolem zalogaj, pa sam razmišljao da temu ograničim na kulturni život Jevreja u Tuzli. Bila bi to još jedna, moja osma knjiga o rodnom gradu. …Bez obzira što u tom gradu imam status Jozefa K. I, tako, dok sam se zanosio ovim idejama, otišao sam da obiđem Jevrejsko groblje u Tuzli. Naišao sam na zahrđao katanac na velikoj metalnoj kapiji. Vidjelo se da tu godinama niko nije navraćao. Preskočio sam žičanu ogradu i obreo se usred šikare koja je prekrivala nadgrobne spomenike.
Dotad nisam znao da na ovom groblju ima spomenika iz turskog perioda. Mnogo ih je iz austrijskog. Ima i nekoliko spomen-ploča tuzlanskim žrtvama holokausta. Ovo blago našeg bosanskog identiteta nalazilo se u očajnom stanju. Čudilo me da nekoliko preostalih tuzlanskih Jevreja nemaju volje da svoje groblje dovedu u red. Pa to bi se dalo urediti za 50-100 maraka. Sutradan sam pokrenuo akciju da se uredi Jevrejsko groblje u Tuzli. Pronašao sam ključ od onog zahrđalog katanca, odveo gore radnike, obilazio ih i uživao u progledavanju ove kulturne ljepote. Nije mi ni na kraj pameti bilo da od tog moralnog čina pravim publicitet. To je bio moj privatni osjećaj, moja bosanska volja, zbog koje sam se osjećao baš dobro.
Da mi je neko rekao da ću desetak mjeseci poslije od strane Federalne tv i nekoliko intelektualnih terorista biti proglašen antisemitom, te da će me Helsinški komitet tužiti za rasnu mržnju, po osnovu tog izmišljenog antisemitizma, majke mi bi mislio da je lud. Kakav je to antisemit koji uređuje zapušteno i od svih zaboravljeno Jevrejsko groblje? Ali, što reče Jakob Finci – izgleda da smo došli u fazu kada nas ništa ne smije iznenaditi. Doduše, kako ko. Ovu frazu može reći samo neko ko računa na anarhiju.
Fašistički antifašist i semitski antisemit
Pokušavam danima da rasprtljam enigmu koja se zove: zašto baš ja? Nemam dileme oko moralnog kretenluka fašista koji su me napali, ali ne sumnjam u njihove mentalne sposobnosti. Čudim se kako su se mogli upustiti u totalnu i kolektivnu laž, da citate o negiranju holokausta pripišu meni i da me na osnovu tuđih misli proglase fašistom i antisemitom. Pa svako se može uvjeriti da lažu! Možda su išli na faktor medijske nadmoći, računajući da će signal FTV kontaminirati više ljudi klevetom protiv mene, u odnosu na broj onih koje će čitanje mog teksta od tog razuvjeriti? Njihovu kriminalnu zloupotrebu FTV prati milion ljudi, a moj tekst može pročitati jedva 50-tak hiljada ljudi. Računali su, signal FTV, plus četvere novine, naspram dva ili tri lista u kojima mogu demantirati klevetu. Računica je logična. No, opet ostaje pitanje: zašto baš ja? Jer, ni u jednom mom tekstu nema traga fašizmu, antisemitizmu, nacionalizmu… Godinama pišem o nužnosti uvrštavanja antifašizma i antinacionalizma u ustavno biće BiH. Tekstovima o ukidanju mononacionalnih stranaka, o promjeni Izbornog zakona u smislu da sve stranačke liste moraju biti multietničke, u skladu sa popisom stanovništva u izbornoj jedinici, o nužnosti da se krivičnim zakonom sankcioniraju svi vidovi fašizma i ekstremizma, itd, itd. – dosadio sam sam sebi, jer vidim da je zavjera protiv BiH jača od argumenata za opstanak BiH. Valjda bi ovi tobožnji borci za demokratsku i multietničku BiH trebali podržavati ovakvog autora, a ne organizirati fašistički hajku na njega. U kom grmu leži zec?
Lažni identitet
Nisam dosad naišao ni na jednog autora u BiH koji se bavio temom lažnog identiteta tobožnjih boraca za multietničku BiH. Ja sam kroz desetine tekstova dokazivao da su policijski magazin 60 minuta, Informativna redakcija FTV, potom listovi Slobodna Bosna, Oslobođenje, Dani i Start tek kamuflirani plaćenici srpsko-hrvatske mafije iz Karađorđeva, dakle, sljedbenici četničke i ustaške ideologije, koji svoju nedodirljivost grade na lažnom identitetu, jer se predstavljaju kao ekskluzivni tumači demokratije, tolerancije, multi ovog i multi onog. Kroz desetine tekstova, na konkretnim primjerima, dokazivao sam kako oni nemaju blage veze sa bosanskim imperativima, jer su posve usmjereni na izmišljanje tzv. islamskog terorizma, a zarad jačanja velikosrpskih i velikohrvatskih pozicija u BiH. Oni jako dobro znaju u kakvom moralnom i patriotskom blatu zgrču donacije i debele honorare, i oni jako dobro znaju da Fatmir Alispahić nije lažni već istinski borac protiv nacionalizma i fašizma. Zato im je bilo potrebno da oblate nekog ko razotkriva njihov lažni identitet, kako bi mogli da u rahatluku nastave satanizaciju Bosne i Bošnjaka, i realizaciju četničkih i ustaških ciljeva pod dimnim bombama tobožnje borbe za demokratiju i multikulturu.
U službi fašizma
Moralna i patriotska prostitucija ovih medija je logična. Oni su plaćenici. Misle kako im se plati. Pare dobijaju iz međunarodnih fondova koji su zaduženi za provedbu Dejtonskog sporazuma. Dejtonski sporazum je uvođenje dogovora iz Karađorđeva na mala vrata. U tom četničko-ustaškom sistemu nema mjesta za genocid nad Bošnjacima, niti za bošnjačku ravnopravnost. Poraženi su Bošnjaci, a time i bosanska ideja. Pobjednici su četnici i ustaše. Ove fašističke snage i javno i tajno finansiraju i guraju svekoliku satanizaciju Bošnjaka.
To čine preko okupiranog medijskog, pravosudnog i obavještajnog sistema. O svojim izmišljotinama i montiranim sudskim procesima obavještavaju zapadne vlade, koje dobijaju projekciju po kojoj su Bošnjaci, a time i ideja Bosne, jedini faktor nestabilnosti, i stoga su zapadne vlade sklonije Bosnu podijeliti popola, nego insistirati na reformama koje bi vodile revitalizaciji multietničkog povijesnog pravila. Bosna može postati srpska i hrvatska provincija samo kroz operaciju satanizacije Bošnjaka i antifašističkog kredibiliteta ARBiH. Srbiji i Hrvatskoj se isplati uložiti ogromna sredstva u medijski inžinjering, kako bi po Svijetu pronosili lažnu sliku Bosne, na osnovu koje mogu lobirati za konačno rješenje, ono iz Karađorđeva. Plaćenićki mediji u Sarajevu, koji realiziraju ovaj projekat, prinuđeni su braniti svoj lažni identitet, tako što će svojom fašističkom suštinom klevetati antifašiste i bosanske patriote.
Fašizam u Sarajevu
Posljednjih dana, otkako je pukla izmišljotina o antisemitizmu u Sarajevu, u mojoj se arhivi nagomilala hrpa tekstova. Intelektualne prostituke iz Sarajeva su svoju laž o antisemitizmu uspjele proturiti do stranih medija. I to sam pokupio s interneta, koliko sam stigao. Nije mi jasno kako ovi ljudi ne računaju da će ih za pet-deset godina neko upitati za ovaj zločin koji su počinili. Njihova kocka je isplativa samo ako ne bude Bosne i Bošnjaka. Samo tada niko ih ništa ne bi pitao. Otud oni ne smiju izgubiti. A, bogami, ne smijemo ni mi. Bog zna kud će priča s Bosnom otići, ali barem zbog nekoga u budućnosti ispisat ćemo primjere na kojima se vidi da su ovi koji su organizirali izmišljanje antisemitizma u Sarajevu zapravo obični fašisti, najgori soj intelektualnih terorista, čiji su metodi gori od onih koje su primjenjivale propagandne mašinerije najvećih svjetskih diktatora. Ovaj novinski tekst ne može biti cjelovita analizu događaja, ali je dovoljno nekoliko primjera da se uvjerimo kako imamo posla sa fašizmom u Sarajevu.
Ko se boji istine
Federalna TV je u dva navrata prekršila profesionalni kodeks. Prvo, u emisiji 60 minuta gdje u prilogu od 12 minuta, pored sedam sagovornika, za mene kao za drugu stranu nije bilo ni 12 sekundi da kažem riječ-dvije u svoju odbranu. Drugo, kada je u svim informativnim emisijama kao prva vijest objavljeno da je Helsinški komitet podnio krivičnu prijavu protiv mene. Ova vijest je najavljena i emitirana prije priloga o ratnim zločinima i Haškom tribunalu. Zar krivična prijava HK može biti bitnija od ratnog zločina? Vijest bi bila da je Kantonalno tužiteljstvo podnijelo krivičnu prijavu, jer to je državna instanca, dok je HK tek, valjda, udruženje građana. Ni tada nisam imao šansu da išta kažem kao druga strana. Da su namjere FTV časne, profesionalne i istinoljubive, ovaj medijski server zla ne bi panično bježao od profesionane obaveze da čuje i drugu stranu. To dokazuje da je FTV boljševički medij, kakav je u vrijeme Miloševića bila beogradska RTS. S druge strane, ja sam organizirao da se u nekoliko medija i na nekoliko internet sajtova objavi transkript priloga iz 60 minuta, kao i prozvani dio teksta Marketing tragedije. Dakle, ko se boji istine?
Folovi, golovi, a on đilkoš
Klevete sa FTV bi ostale na pijedestalu istine da se nije našao Centralni dnevnik Senada Hadžifejzovića, gdje smo se Jakob Finci i ja našli face to face. Mati me je upozorila da budem fin prema Finciju, da mu ne upadam u riječ, jer je on jedan gospodin, stariji je, i ja tu trebam biti pun poštovanja i vaspitanja. Ali, ja sam se susreo sa primitivcem i lažovom! Poslije emisije me zvao jedan inžinjer, iz Lukavca, i rekao mi otprilike ovo: Uvijek sam bio ponosan na Fincija, mislio sam Jevreji, gospoda, folovi, golovi, i tako to, ali sam sad vidio da je to jedan đilkoš. Ja sam očekivao jedan uljudan, intelektualni dijalog. Umjesto toga, dobio sam uvrede, prijetnje i uporno ponavljanje laži da sam ja autor citata koje sam naveo. Krenimo redom.
Finci kao fašista
Ne kanim analizirati sve. Zanimaju me tri momenta. Prvo, kada Finci kaže da sam u emisiju došao obrijan, a da sam na slici u novinama zabradatio (Ovo je potpisao neko ko se zove Fatmir Alispahić, ima mu i slika, prilično liči na vas, mada ste bolje obrijani nego što ste na ovoj slici.) Ovo ne pripada intelektualnom govoru. To je isto kao da sam ja rekao kako sam očekivao u studiju visočijeg čovjeka, a došlo je nešto što je metar i žilet. Ili, da sam rekao da mi nalikuje na žabu krastaču. Takav govor je prostački i ne pripada javnosti.
Potom, kada sam govorio da se postmoderno shvaćanje povijesti uči na svim evropskim univerzitetima, kao i na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Finci je rekao ironično da se to uči i na Fakultetu islamskih nauka, našta sam ja rekao da o tome ništa ne znam. Kakve veze FIN ima s ovim? Valjda jer je sve islamsko ujedno i terorističko. I na kraju, ono što je najstrašnije, Finci je rekao sljedeću rečenicu: Mislim da je sreća, i Vaša, i moja, da u Sarajevskom pravosuđu nema ni jednog sudije koji je Jevrej.
Tu smo, dakle. Finci je državni funkcioner. Zbog ovoga bi treba biti smijenjen sa funkcije. Jer, on javno propagira nacionalističku instrumentalizaciju pravosuđa, a time i segregaciju građana Bošnjaka kojima sudi sudija druge nacionalnosti. Nema nikakve dileme da Finci duboko vjeruje da bi me sudija Jevrej osudio žešče nego sudija Bošnjak. Njemu je to normalno! Finci se time deklarirao kao fašista, jer osoba koja pravosuđe razumijeva kao sredstvo za kažnjavanje po nacionalističkom i segregacijskom aršinu, nema šta drugo biti nego sljedbenik fašizma, ma kojim ga predznakom označili. Ipak, Fincija neće niko smijeniti sa pozicije državnog funkcionera, iako je javno naslikao svoje segregacijsko shvaćanje tzv. neovisnog pravosuđa. Jer, on je posvjedočio da je odabran.
Senad im kriv za njihovu sramotu
Jakob Finci je od milionskog tv auditorijuma pročitan kao čovjek koji pokušava osramotiti našu zemlju izmišljanjem antisemitizma. Pošto je nakon Centralnog dnevnika svima postalo jasno da se radi o podvali, i pošto su kreatori te podvale sami sebe osramotili pred građanima, koji su razumjeli da se ovim ljudima više ne može vjerovati – bulumenta lažova je udarila na Senada Hadžifejzovića, jer im je on postao glavni krivac za Fincijevu sramotu. O kakvim se boljševicima radi dokazuju napadi na Senada u Danima, i u Feralu. Oni mu zamjeraju što je uopće meni dopustio da govorim.
Otkud kome pravo da mi uopće dopusti pravo da se branim?! Trebalo me, nakon klevete, odmah izlorati, i trajno udaljiti iz javnosti, što je mudro predložio SDP! I Senad se, ako je profesionalac po boljševičkoj mjeri, treba uključiti u hajku. Zamjeraju mu što je postrance gledao dijalog Fincija i mene, i što me nije prekidao i klevetao. U Danima piše: Hadžifejzović je glumio “objektivnost” na krajnje ljigav način, i to onda kad te objektivnosti ne smije biti. Pri tome je, još, Alispahića oslovljavao sa “kolega”. Alternativa ovome bi bila da se Senad udružio sa Fincijem i navalio na mene lažima. Kakva bi to tek bajna objektivnost bila? Napose, svako zna da je suština Face to face dijalog suprotstavljenih strana, i da Senad u tome ne učestvuje. Našta bi ličilo kad bi Senad navijao za prvog ili drugog gosta?
U Feralu Ivan Lovrenović piše slično: …Vidjela se njegova jasna namjera da se skrije u stav neutralizma. Rezultat je bio mučan i groteskan, jer je bilo jasno kako ova vrsta neutralizma nema nikakve veze sa profesionalizmom… Dakle, i po Lovrenoviću, profesionalizam bi bio Senadovo deranje Fatmira, iako u Face to face Senadu oduvijek pripada samo najava i odjava. Po mom sudu riječ je o čiraškoj muci kreatora ove klevete, koji nisu mogli prekabuliti što su povaljeni, pred licem naroda. Oni i dalje povaljuju sami sebe, jer u nastavku slučaja svjedoče o svojoj demokratskoj zatucanosti i zaljubljenosti u boljševičke metode uništavanja ideoloških ili ko zna kakvih protivnika. Njima je, ipak, najteže.
Srđan kao Hitler
Ubjedljivo najsmrdljivije manifestacije fašizma i totalitarizma u ovom slučaju je pokazao punac scenariste pederskog filma Go West, i uz to predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava (kojeg li cirkusa!), bivši komunistički funkcioner, i očito čovjek koji uopće ne razumije demokratiju – Srđan Dizdarević. Njegov zahtjev Policiji da mene treba hapsiti kad god neko oskrnavi Jevrejsko groblje – nešto je najluđe i najopasnije što sam u svom životu čuo! Nema gore. To je dno. Da sam ja Srđan Dizdarević, tobejarabi, od sramote bih promijenio ime, izvršio plastičnu operaciju (mada je tu hirurgija nemoćna), zakupio tezgu na pijaci i do kraja života prodavao kupus. Jer, ovakvu sramotu nije izvalio ni Staljin. Ali, jeste relevantni folirant, predsjednik jedne međunarodne organizacije za ljudska prava, koji se javno zalaže da je nekakav čovjek, ma koji, unaprijed kriv za neko krivično djelo koje se nije ni dogodilo. Dakle, ko želi da uhapsi Fatmira Alispahića treba da pošvara jevrejske grobove. Tako je Hitler organizirao paljevinu Reihstaga i za to optužio Jevreje, jer je unaprijed odredio krivce. Srđan Dizdarević je preuzeo fašističku metodologiju Adolfa Hitlera.
Eh, kad je Hitler volio Fatmira
Helsinški komitet za ljudska prava BiH je 03. maja 1995. godine, sa potpisom Srđana Dizdarevića, izdao zvanični dokument i pridružio se peticiji koju je potpisalo 14 političkih stranaka, udruženja i institucija kulture protiv harange koju je vodila SDA s namjerom da se uhapsi Fatmir Alispahić. Zanimljivo je da su ovu peticiju tada potpisali i SDP i SUBNOAR, ističući kako su – zainteresirani sa nastavak saradnje sa Fatmirom Alispahićem za opštu, kulturnu i demokratsku dobrobit države Bosne i Hercegovine. Srđan Dizdarević je u svom tekstu naveo sljedeće: Pridružujemo se peticiji za Fatmira Alispahića, potpredsjednika Odbora za ljudska prava u Tuzli. (…) Podržavamo Vaše napore na polju borbe za promovisanje i zaštitu ljudskih prava i izražavamo nadu u dalju uspješnu saradnju. (…) Eto, i ovo je još jedan razlog da Srđan otvori tezgu na pijaci i zajmi prodavati kupus.
Srđan zove kondora
…Ali tu nije kraj. Doduše, nisam ja čuo, ali mi je nekoliko prijatelja javilo, da je Srđan Dizdarević imao intervju na Radiju Slobodna Evropa odakle je tražio – reakciju Vašingtona. Kao, trebao bi se američki Predsjednik oglasiti u povodu mog teksta. A možda bi trebao i poslati bombardere na Sarajevo. Nakon onog da me treba unaprijed hapsiti, ovo je druga savršena Dizdarevićeva budalaština. (Baška je pitanje što se Radio SE uključila u ovu harangu, pa po ugledu na FTV od mene nije tražila ni rečenicu da kažem u svoju odbranu.) To samo dokazuje moju tezu da u Sarajevu, među Bošnjacima, nema ama baš nikakvih problema, i da su jedini problem u ovoj zemlji ovakvi čimbenici koji za interes četnika i ustaša izmišljaju gluposti i sramote našu zemlju u Svijetu. Siguran sam da ni jednom prodavaču kupusa ne bi naumpala takva šiza da traži reakciju Vašingtona zbog nekakvog teksta u Sarajevu. U desetine knjižara u Zagrebu, Beogradu, pa i kod nas, mogu se kupiti antisemitske knjige, pa nikom ništa. U posljednjem Nacionalu izišao je tekst pod naslovom Dolje Aušvic, gdje autorica negira holokaust. I, opet nikom ništa. U Hagu je dvaput presuđeno da je u Srebrenici bio genocid, ali se Srđan ne bori da se to vrati u udžbenike, niti podnosi krivične prijave protiv onih koji su genocid i agresiju izbrisali iz udžbenika. On traži reakciju Vašingtona zato što sam ja u svom tekstu problemski citirao nekakve autore koji negiraju holokaust, i od toga se ogradio. Kupus prodaji, Srđane, kupus, možda ti ga i neko kupi s obzirom na leptir mašnu u koju je stala sva tvoja intelektualna pojavnost! Pametan bi se čovjek nakon ovakvih nebuloza pokrio liskama kupusa, da ga niko ne vidi. Kakva bolan ljudska prava, demokratija, folovi i golovi! To je najcrniji fašizam, i još crnji od najcrnjeg – antipatriotizam! To je mržnja koja uzrokuje pucanje mišića na licu i sušenje lijeve polovice glave. Onako, od srca.
Prijetnje pravosuđu
A da je Srđan Dizdarević totalitarista, koji s demokratijom i ljudskim pravima ima veze koliko Hitler i Staljin zajedno, dokazuje i njegova sljedeća rečenica iz intervjua policijskom magazinu SB: Jednostavno smo smatrali da moramo prinuditi pravosuđe da reaguje. E kad mu je to bilo malo, onda je za Oslobođenje izjavio sljedeće: Helsinški komitet prati rad pravosuđa u ovom slučaju. A ko su to HK i Srđan Dizdarević da prinude pravosuđe, i da prate rad pravosuđa? Samo iz ovih izjava je jasno Dizdarević prijeti pravosuđu, da ga smatra ovisnim o svojoj ocjeni, što najbolje pokazuje da oni plediraju za ovisno pravosuđe i za montirane procese. Kava demokratija i kakve burgije! Živio staljinizam!
Ko drugom jamu kopa…
Velika boljka Srđana Dizdarevića, Jakoba Fincija, Ivana Lovrenovića i inih antikomesarskih elemenata je to što se niko osim njih samih nije po ovom pitanju oglasio. Lovrenović piše o – zastrašujućoj šutnji političkog i nacionalno-konfesionalnog establišmenta. Dizdarević kaže kako su – institucije s bošnjačkim i islamskim predznakom i ovog puta pale na ispitu. U nekoliko tekstova se poziva Društvo pisaca BiH da me isključi iz članstva, itd, itd. Ali, niko nimuekaet, osim njih samih. I ovo je dokaz da su pročitani, da je njihova laž ostala gologuza, i da niko ne želi sebe sramotiti pristajući uz grupu koja se pred narodom naslikala kao fašistička, uz to zloupotrebljavajući instituciju holokausta i šest miliona ubijenih Jevreja za nekakav lokalni obračun. Ne treba očekivati da će ova kriminalna grupa doći pameti, aterirati, razumjeti poraz, prihvatiti gubitništvo kao logičan rezultat svoje prljave igre. Njima je ispod časti da budu poraženi od Fatmira Alispahića. No, ja ne smatram da su poraženi od mene, već od sebe, jer su sami sebi iskopali jamu u koju su upali.
Šta je nama Snješko Bijelić
Šta dalje? Oni ne mogu nazad. To bi za njih značilo totalnu dekredibilizaciju njihovih nazovi intelektualnih ličnosti. Oni moraju dokazati da sam ja antisemit i fašist. Zato će svoju laž proturati prema svjetskim medijima, tražeći od njih potvrdu svoje laži, kako bi ovdje prikazali da im obraz nije uflekan. Zapadna javnost svakako je isfrustrirana i istrenirana na paranoju i razne izmišljotine. Zato će ova linija funkcionirati. Njima je nebitno što će sramotiti našu zemlju i jačati projekat iz Karađorđeva. Na to su svikli. Za to su plaćeni. A šta ću ja raditi? Danas sam sa svojom kćerkom pravio Snješka Bijelića. I sutra ćemo smisliti neku zabavu. Jer, mi smo sretni i slobodni ljudi.
Antrfile 1
Zvanični dokument koji dokazuje da je Fatmir Alispahić organizirao uređenje Jevrejskog groblja u Tuzli
Fatmir je inicirao i nadgledao akciju
U zvaničnoj Informaciji “KOMEMORATIVNOG CENTRA” d.o.o. TUZLA, od 07.04.2004. godine, između ostalog, piše sljedeće: “Na sastanku koji je održan kod načelnika općine Tuzla, gospodina Jasmina Imamovića u martu mjesecu 2004. godine, gospodin Fatmir Alispahić je pokrenuo inicijativu za uređenje Jevrejskog groblja u Tuzli. Tu inicijativu obrazložio je činjenicom da se radi o kulturno-historijskom naslijeđu, obzirom da se na Jevrejskom groblju nalaze vrijedni spomenici još iz turskog i austrijskog perioda. Gospodin Fatmir Alispahić je izvijestio da je, prethodno obišao Jevrejsko groblje i utvrdio da je ono zapušteno, da godinama nije uređivano, da su nadgrobni spomenici zarasli u šiblje, travu i korov koji su nadvislili nadgrobne spomenike. Jevrejska zajednica u Tuzli, u čijoj je nadležnosti ovo groblje, nije u stanju da ga održava. Načelnik Imamović je sa zadovoljstvom prihvatio ovaj prijedlog i odmah zadužio Komemorativni centar u Tuzli za realizaciju i dovođenje Jevrejskog groblja u uredno stanje. Komemorativni centar je narednih dana angažovao radnike koji su uredili cjelokupnu površinu Jevrejskog groblja. Trava je pokošena, šiblje posječeno i sklonjeno, ograda groblja na mjestima popravljena, tako da sada Jevrejsko groblje u Tuzli izgleda uredno i primjereno općini, koja tradicionalno vodi brigu o kulturno-historijskim vrijednostima. (…) Pored gospodina Fatmira Alispahića, koji je inicirao i nadgledao ovu akciju, treba posebno istaći načelnika općine Tuzla, gospodina Jasmina Imamovića, koji je sa velikom pažnjom i razumijevanjem odmah poduzeo sve mjere da se Jevrejsko groblje u Tuzli dovede u stanje urednosti i tako svjedoči o brizi lokalnih vlasti o jevrejskoj kulturnoj baštini u općini Tuzla.” Informaciju je potpisao direktor Mensur Ibrišimović, dipl. ecc.
Antrfile 2
Dio transkripta dijaloga između Fatmira Alispahića i Jakoba Fincija u rubrici Face to face iz Centralnog dnevnika Senada Hadžifejzovića na NTV Hayat
Finci: (…) I mislim da sve ono što je nakon objavljivanja ovoga teksta gospodin Alispahić napisao još gore od onoga što je u tekstu napisao, jer jednostavno nastavio je da obmanjuje javnost. I dok je SAFF ipak list sa vrlo malim tiražom, Dnevni avaz je list sa velikim tiražom, evo došao je i na Hayat televiziju, koja je vrlo gledana, znači dobio je sav onaj publicitet koji do sada, htjeli mi li ne priznati, nije imao. (…) Ovo je potpisao neko ko se zove Fatmir Alispahić, ima mu i slika, prilično liči na vas, mada ste bolje obrijani nego što ste na ovoj slici. (…)
Fatmir: Molim Vas, nemojte misliti da je narod koji nas gleda nepismen i da narod ne razumije da ste vi temeljne stvari nauke doveli u pitanje. Vi tvrdite da se citat, kad se navede u određenom tekstu, pripisuje onome ko je to naveo. To je van svake pameti! Pa kako ja mogu biti autor nečega što sam citirao? (…) Ili, ako sam ja taj, kako Vi tvrdite, borac protiv holokausta, kako je uopće moguće da ja nemam više tekstova osim tog jednog koji ste oklevetali?
Finci: Pa mora se negdje počet. Ovo je početak.
Fatmir: Druga stvar, kad govorimo o historiji, kroz diskurs političke moći… To se izučava na svim svjetskim univerzitetima, uključujući, recimo, i Filozofski fakultet u Sarajevu.
Finci: Uključujući i Fakultet islamskih nauka ovdje u Sarajevu.
Finci: Smijem li ja pitati ovako jedno vrlo jednostavno pitanje. Šta Fatmir Alispahić, bez finansijske i političke moći, procjenjuje, misli ili zamišlja koliko je bilo žrtava holokausta?
Fatmir: Onoliko koliko je historija utvrdila.
Finci: Historija je utvrdila šest miliona.
Fatmir: Toliko je bilo.
Finci: Ja mislim da je ovdje gospodin Alispahić sam rekao da ovo što je uradio i napisao da je laž…
Fatmir: Pa to nisam ja napisao, ja sam citirao autore, molim vas… Vi na silu u Sarajevu instalirate antisemitizam, kao što i oni koji su mene oklevetali godinama ovdje instaliraju tzv. islamski terorizam. Po svaku cijenu hoćete ovdje da napravite od Sarajeva antisemitski grad a od mene antisemitu!
Finci: Mislim da je sreća, i Vaša, i moja, da u sarajevskom pravosuđu nema ni jednog sudije koji je Jevrej. (…) Vi ćete na sudu dokazivati da crno nije crno i da bijelo nije bilo.
Fatmir: Ne, dokazivat ćete Vi na sudu, i svi oni s kojima ste se Vi udružili!
Finci: Ja nemam šta da radim na sudu! (…)
Fatmir: Vi pokušavate instalirat antisemitizam u Sarajevu! Dokaz je i Vaša izjava iz lista «San», od prije neki dan, kada ste kazali, dakle ponovo to radite, kazali da su pod nekim uticajima, očito islamskim, terorističkim, neki momci rušili Jevrejsko groblje. Svi znamo da je poslije izišla vijest da se radi o pijanim mladićima iz Sarajeva, ali koji nisu Bošnjaci. A Vi očito imate interes, i finansijski…
Finci: Apsolutno, finansijski.
Finci: Vi ste ovdje Golijat, a ja sam jedva David. I zbog toga moram da kažem, preda mnom je izvještaj State Departmenta o antisemitizmu u Svijetu.
Fatmir: Ma Vi sramotite ovu zemlju zato što ovdje izmišljate antisemitizam, a antisemitizma nema! Antisemitizma u Sarajevu nema! I među Bošnjacima nema! (…) A to što Bosna i Hercegovina se sramoti po svijetu je zbog toga što neki ljudi ovdje izmišljaju islamski terorizam i antisemitizam, a toga nema!
Walter, br. 127, 1. II 2005.