Srđan Dizdarević je najavio povratak komunističkog verbalnog delikta, po kome će se ljudi opet hapsiti zbog nepodobnog mišljenja, pa makar im optužba bila i montirana. Senad Avdić se, kao glasnogovornik policijske države, založio da me se mora po svaku cijenu izolirati, na osnovu čega sudim da je moje hapšenje već počelo. Ali, ja sam miran jer znam da se moji tekstovi ne mogu uhapsiti. Mislim da sam napisao dovoljno tekstova, da je posve nebitno da li ja tu bio ili ne bio prisutan. Ako Bošnjaci htjednu učiti, i izlaziti iz pometnje, nadam se da će im i ovi moji tekstovi nešto valjati. Slobodu ne može niko uhapsiti. Ja sam tu nebitan – kaže Fatmir Alispahić u povodu neviđene i kriminalne hajke na njega koju je organizirala Federalna televizija.
Razgovarao: Kemal Baković
U povijesti bh. novinarstva nikada ni jedan tekst nije izazvao toliku medijsku pozornost kao tekst “Marketing tragedije” (br. 135) našeg kolumniste Fatmira Alispahića. U emisiji FTV “60 minuta” Fatmiru je pripisano da je antisemita, fašista, kvazimislilac, itd, itd, a šestero učesnika, uz urednika emisije i autoricu priloga, svjesno se udružilo u nakani da slaže javnost, pripisujući navode trojice zapadnih autora, koji pišu protiv holokausta, Fatmiru Alispahiću. Naši čitaoci se mogu uvjeriti da Fatmir nije negirao holokaust, već je u određenom kontekstu problematizirao činjenicu da postoje zapadni autori koji negiraju ili umanjuju hokolaust. Ali, šestero učesnika (Jakob Finci, Srđan Dizdarević, Senka Kurtović, Senad Pećanin, Senad Avdić, Eldin Karić) su tvrdili da su to Fatmirovi stavovi, iako se svako može uvjeriti u suprotno.
Između mogućnosti da Fatmir napiše tekst o ovom događaju, i da s njim napravimo intervju za “matičnu kuću”, odlučili smo se za razgovor, iz više razloga.
SAFF: Fatmire, rekao si da je zastrašujuće to što ti se dogodilo. Ti si već godinama proganjan od istih ljudi, ali čini se da nikada nije izvršen brutalniji napad na tebe.
Alispahić: Ovo je fašizam! Ne bi me iznenadilo da je jedan čovjek odlučio da plasira laž, ali me iznenađuje, i užasava, kada se šestero ljudi, plus urednik i autorica priloga, udruže pri punoj saglasnosti da slažu javnost, zloupotrijebe javni rtv servis i optuže nevinog čovjeka. Takvo nešto ja uopće ne mogu da pojmim. Dakle, moralo je tih osmero ljudi sjesti i dogovoriti se, u smislu, idemo ga uništiti, navode zapadnih autora protiv holokausta ćemo pripisati njemu, u javnosti ćemo ga ocrniti kao fašistu i antisemitu, i onda ćemo na kraju sve to garnirati sa Srebrenicom i kazati da je on isti kao oni koji negiraju genocid u Srebrenici, pa će tako biti ocrnjen i kod bošnjačkog naroda. Njihova zavjera je neupitna, jer je nemoguće da osmero ljudi koji su čitali moj tekst ne vide da navodim trojicu zapadnih autora koji negiraju ili minimiziraju holokaust, te da njihovi stavovi nisu moji stavovi. Takva se zavjera može izvesti samo uz dogovor, što znači da su ovi ljudi svjesno krenuli u akciju moga uništenja, ne obazirući se na odvratnost zla koje čine, a pogotovo ne na istinu. Eto, ja ne mogu da razumijem kako se neki ljudi mogu okupiti i kazati idemo uništiti, okriviti, oljagati tog i tog, bez obzira na njegovu nevinost. Haman je to ta preživjela komunistička japija koju je stvorio režimski inžinjering, onako kako je stvoren, recimo, pit-bul-terijer, da grize i ubija. Ta komunistička japija nije stvorena da proganja, već da izmišlja neprijatelja, jer totalitarna svijest ne može živjeti bez gulaga.
SAFF: Postoje li neki konkretni pokazatelji kojima dokazuješ činjenicu da su ovih osmero ljudi svjesno slagali i da su svjesno tuđe navode pripisali tebi?
Alispahić: Naravno. Prvo svi tvrde da su pročitali tekst. Dakle, svi su vidjeli da se pozivam na trojicu zapadnih autora, na Faurisona, Zundela i Leuktera, te da njihove tvrdnje o holokaustu počinjem obično sa riječju “navodno”, ili sa eksplicitnim upućivanjem na njihovo autorstvo. Ali, urednik emisije i autorica priloga nisu u izvodima koji su čitani uopće naveli ove činjenice, što znači da su svjesno te navode pripisali meni. Isto važi i za sagovornike u emisiji. U tu orkestriranu laž svako se može uvjeriti. Drugo, u “Slobodnoj Bosni”, koja je izišla četiri dana prije ove emisije, na petoj strani je objavljena crtica u kojoj se citira jedan dio iz ovog teksta, ali se kaže da se ja – “pozivam na stanovitog zapadnog teoretičara”. Dakle, tada je već objavljeno da to nisu moje misli, da to nije moje autorstvo, ali uprkos tome svi oni kasnije tvrde da sam ja autor navoda kojim se negira holokaust. I po ovome nema nikakve dileme da je ova grupa od osam ljudi svjesno i organizirano ušla u kriminalnu zavjeru s ciljem da se ja optužim za tuđe stavove.
SAFF: Zašto bi to oni učinili ako znaju da se svako može uvjeriti da lažu?
Alispahić: Ogromna je razlika između 10 ili 20 hiljada ljudi koji čitaju “Saff” i milion ili dva miliona ljudi koji gledaju ovu emisiju. Recimo, ja sam izjavu za javnost u kojoj otkrivam ovu kriminalnu zavjeru poslao svim medijima, a od dnevnih novina samo su “Avaz” i “Jutarnje” to objavili. Opet smo, dakle, u deficitu. Eto nek je 100.000 ljudi pročitalo moj demanti, opet je više od milion ljudi ostalo u uvjerenju da sam ja negirao holokaust. Nije zalud osnovni strateški cilj svih totalitarnih i fašističkih režima bio ovladavanje medijima. Kad vladate televizijom, vi vladate zemljom, jer je pod vašom kontrolom svijest ljudi. Dakle, ova kriminalna grupa je sa prostom računicom ušla u projekat laži, znajući da ne postoji dovoljno jak medij koji bi na kvanitativnoj razini istinu suprotstavio njihovoj laži. To je inače metod kojim djeluje emisija “60 minuta”, kao server zla u projektu satanizacije Bošnjaka. Oni uporno lažu, oni uporno, maltene svakodnevno, gube procese, dobijaju kazne, plaćaju kazne, ali i dalje lažu, jer znaju da je efekat koji postižu mnogo vredniji od tih kazni koje plaćaju iz budžeta Federalne tv, i mnogo veći od ponekog novinskog teksta u kome se objavi da im je sud odrezao kaznu. Kako je uopće moguće da Federalna tv zbog ove emisije gubi toliki novac, da trpi moralnu štetu i gubi kredibilitet, jer je desetine tužbi protiv “60 minuta” dobijeno, a da nikome ne naumpadne da bi tu emisiju trebalo ukinuti, kao štetnu i sramotnu?! Toleriranje ovih materijalnih i moralnih gubitaka samo ukazuje da ideologizirani menadžment FTV ima viši cilj, a to je da opogani zdravu pamet u Bošnjaka, koji faktorom medijske sile postaju žrtve laži iz “60 minuta”. E, u tom smislu njima nije bilo bitno što me kleveću, i što se 100.000 ljudi putem štampe može uvjeriti da je to laž, jer su oni izračunali da će opet barem milion ljudi ostati u uvjerenju da je Fatmir Alispahić fašista i monstrum koji je negirao holokaust.
SAFF: Kako komentiraš činjenicu da tebi nije omogućeno elementarno pravo iz novinarskog kodeksa da kao druga strana u ovoj emisiji kažeš koju riječ u svoju odbranu?
Alispahić: Ne misliš valjda da sa fašizmom može biti dijaloga?! Da fašizam razumijeva pravo i pravdu?! Pa to je posve normalno što jedna fašistička emisija ne mari za novinarske kodekse i što pravi lažljive priloge! Svakome iole pametnom će biti jasno zašto meni nije omogućeno pravo da dobijem makar deset sekundi, u tih 12 minuta koliko je trajao prilog, i da kažem samo dvije rečenice u svoju odbranu, što bi bilo dovoljno da se razumije kako je sve to montirana laž. Ali, pametni ljudi su u manjini. Većina će razumjeti da je televizijska istina neupitna i da je normalno što se ja, kao druga strana, ne pitam ni za šta. Zapravo, kreatori ovog fašizma jako dobro znaju da bi mojih deset sekundi bilo jače od svega što su slagali, a time bi im laž izgubila svaki smisao. Sama činjenica da mi nije omogućeno da se branim dovoljno govori o zadnjim namjerama ovog orkestra za laž i klevetu.
SAFF: Od svih koji su te klevetali u ovom prilogu, ubjedljivo je najmonstruoznija izjava Srđana Dizdarevića, predsjednika Hesinškog komiteta BiH, koji je rekao sljedeće: “Predložićemo Ministarstvu unutrašnjih poslova da svaki put kad se ovdje zabilježi slučaj skrnavljenja Jevrejskog groblja ili antisemitski grafiti da prvo privedu gospodina Alispahića i gospodina Bakovića jer su oni očigledno inspiratori i oni stoje iz onog, iza onih bezumnih akata, iza onih akata ludila, nečovječnosti koji bacaju sramotu i na ovu zemlju i na njene građane. Oni to jednostavno nemaju pravo, jer su oni ne samo s onu stranu razuma, nego su oni s onu stranu civilizacije.” Kakav je to navodni zaštitnik ljudskih prava koji može zahtijevati tako nešto?
Alispahić: Prvo, ja mislim da je Srđan Dizdarević jedan intelektualni lafinaš, jedan pozer, koji je sve duhovne karte koje ima u glavi bacio na onu leptir mašnu kojom izigrava gospodina i nekakvog vanserijskog arbitra u našem društvu. Ja njega mogu poštovati tek kao ljudsko biće, onako kako se insan razlikuje od hajvana, ali kao intelektualnu pojavu smatram ga totalnom šupljinom, jednom vrstom kiča u našoj javnosti. Taj čovjek nema ni makar jednog zapaženijeg teksta, a kamo li knjige, a slovi kao vrhunski intelektualac i bejagi zaštitnik ljudskih prava. Po tome me podsjeća na one gipsane labudove što ih primitivci meću na kapijama kuća, ne bi li im hudžerice izgledale kao dvorci. No, takvih šupljikata u našoj javnosti ima još koliko hoćete. Ovom izjavom koju ste citirali Srđan Dizdarević je posvjedočio da je čovjek male pameti, jer niko pametan ne bi izvalio takvu budalaštinu, koja u sebi ima kriminalne elemente, jer je poziv na linč. Ako je neko spreman tek tako unaprijed označiti krivca, i kao predsjednik Helsinškog komiteta tražiti hapšenje na neviđeno, čime se ruši maksima pravne države – da je svako nevin dok mu se krivica ne dokaže – takav je spreman i organizirati skrnavljenje Jevrejskog groblja kako bi se uhapsio krivac kojeg je on unaprijed označio. Nikada nisam čuo da je i jedan totalitarni, fašistički režim unaprijed izricao kazne. To je nečuveno. A predsjednik Helsinškog komiteta je zdrave pameti izjavio kao se Kemo Baković i ja imamo uhapsiti svaki put kad neko oskrnavi Jevrejsko groblje, te obavijestio javnost da će to zvanično zatražiti od Policije. U prvih mah sam pomislio da Dizdarević možda nije lud, da nije možda skrenuo s pameti, pa sam onda pomislio da možda nije pijan, ali sam na kraju shvatio da ovaj nesretni čovjek upravo tako misli. Njegova je izjava obična fašistička balega! Taj čovjek se više ne može smatrati ni ozbiljnim, ni pametnim. A kamo li, koje li ironije, borcem za ljudska prava. Ako je Staljin borac za ljudska prava, e onda je i Dizdarević!
SAFF: Bila je i još jedna slična izjava. Senad Avdić je rekao da tebe treba –“izolirati od javnog uticaja”.
Aliapahić: Tu smo, dakle! On je razotkrio cilj ove operacije: izolirati Fatmira Alispahića. A kako se taj cilj može postići? Mogu me poslati na Kubu. Mogu me ubiti. Mogu me uhapsiti zato što je neka pijandura porušila Jevrejsko groblje. Pošto im ne polaze za rukom ovi pokušaji da me oblate, jer što me više blate, sve više ljudi čita moje tekstove, i sve se više ljudi uvjerava u istinitost onoga što pišem – ja mogu realno očekivati brutalnije nasrtaje. Ovaj posljednji je najbrutalniji, ali on još uvijek ne izlazi iz medijskog okvira. Srđan Dizdarević je najavio hapšenje, i to me podsjetilo na ono zavijanje Slobodana Miloševića pred Skupštinom SFRJ kad je najavio masovna hapšenja Albanaca. Njihova je nesreća što ja nisam nikakav direktor, ministar, ovlašteno lice, jer bi mi dosad smjestili montirani proces. Teže je novinaru, koji jedva sastavlja kraj s krajem, smjestiti krivičnu prijavu. Zato će pokušati montirati, recimo, skrnavljenje Jevrejskog groblja kako bi me uhapsili, i što Avdić boljševički poželi, izolirali. A da li je takvo što moguće? Naravno, pa ne bi Dizdarević to tek tako najavljivao. Kad je bilo moguće poslati nevine ljude na Kubu, moguće je i uhapsiti nekog ko sjedi u Tuzli, zato što je neko u Sarajevu oskrnavio Jevrejsko groblje. Fašizam je otjelotvorenje fantastike. Pročitajte Orvela pa ćete vidjeti.
SAFF: Uistinu misliš da je moguće autora uhapsiti zbog teksta? Pa to bi bio povratak verbalnog delikta.
Alispahić: Upravo je Srđan Dizdarević promovirao povampirenje verbalnog delikta, dakle, povratak u komunizam, kada će se zbog teksta moći završiti u zatvoru. Kad sagledam ovu kontinuiranu i organiziranu mržnju prema meni, s ciljem moga uništenja, onda smatram da je moje hapšenje već počelo. Ali, ja sam miran jer znam da se moji tekstovi ne mogu uhapsiti. Mislim da sam napisao dovoljno tekstova, da je posve nebitno da li ja tu bio ili ne bio prisutan. Ako Bošnjaci htjednu učiti, i izlaziti iz pometnje, nadam se da će im i ovi moji tekstovi nešto valjati. Slobodu ne može niko uhapsiti. Ja sam tu nebitan.
SAFF: U svome si reagovanju istakao paradoks da si upravo ti organizirao uređenje Jevrejskog groblja u Tuzli, a sad bi trebao biti uhapšen ako neko oskrnavi groblje koje si ti uređivao?
Alispahić: Treba praviti razliku između holokausta i Izraela, između jevrejske kulture i Izraela, između jevrejske baštine u BiH i Izraela… Kao što je Milošević zloupotrebljavao stradanje Srba u Jasenovcu, tako i Izrael zloupotrebljava holokaust. To su posve različite stvari i ne smije se upasti u zamku da se zbog izraelskih zločina prema Palestincima negira holokaust ili bogata kulturna baština Jevreja u BiH. Jer ta baština je i naša, bošnjačka, onoliko koliko je naša BiH. Jevrejsko groblje u Tuzli je godinama ležalo zapušteno, u šiblju, sa travom koja je prekrivala vrijedne spomenike još iz turskog perioda. Ja sam u martu prošle godine organizirao čišćenje tog groblja, ali bez ikakvog publiciteta, jer to smatram svojom patriotskom i kulturnom obavezom. Ne bi to nikad ni spomenuo da me Srđan Dizdarević nije povukao za jezik.
SAFF: Ipak, da završimo sa lijepim temama. Spremaš knjigu tekstova iz “Saffa”.
Alispahić: Mislim da su ovi tekstovi u “Saffu” najbolje što sam u novinarstvu uradio. To su mali eseji. Prije svega zasluga je uredništva što mi je dopušteno da se u svojim tesktovima otisnem u prostore esejiziranja, a da se ne držim krutog i šabloniziranog komentatorskog stila. Zato, kažem, ovo su moji najbolji tekstovi.
Saff, Broj 136, 15. I 2005.