Godine i iskustvo čovjeka uče sudinskim obrascima koji se ponavljaju, pa ako ste već iskusili da je Svevišnji uz istinu, pravdu i slobodu, onda nemate razloga da sumnjate u ishod.
1. Gospodine Alispahicu, kad bi Vas stranac pitao, ko ste Vi, sta biste mu odgovorili?
– Ja sam spoj krajnjih granica evropskog identiteta, jer potičem iz domovine u kojoj jedinstvo razlika u kulturi i vjeri jednako biva razlog ljepote i razlog prokletstva. Ja sam i trijumf i poraz, istovremeno, svjestan civilizacijskih imperativa koje treba slaviti, ali i tereta koji nosim kao musliman u okruženju kršćanskog fundmentalizma koje se protivi da razlike vidi kao bogatstvo.
2. Mislim da je izvoriste Vaseg otpora i borbe protiv ovobosanskih zuluma u vasoj ne religijskoj vec istinskoj poboznosti.
Poboznosti, u onom duhovnom, emotivnom i intelektualnom smislu, jer je ta borba, da Vas citiram “robovanje slobodi”, a ka takva ona nema rok trajanja. Posustajete li, znajuci da vam je breme sve teze, a neman sto ste joj blize, sve veca?
– Naprotiv! Godine i iskustvo čovjeka uče sudinskim obrascima koji se ponavljaju, pa ako ste već iskusili da je Svevišnji uz istinu, pravdu i slobodu, onda nemate razloga da sumnjate u ishod. Tereti i opasnosti su samo iskušenja i ništa više, a ishod je poznat, prije ili poslije. Neiskustvo nosi crv sumnje, ali, taj crv postaje sve manji i tanji kako se čovjek uvjerava da nema tog zla, nema te laži, koja će trajno poraziti dobro i istinu. Privremeno da, ali trajno ne. Kad to znate, onda je vaš zadatak da se naoružate strpljenjem i vjerom, i da ponovo uživate što vas je Svevišnji počastio da budete u borbi za blagoslovljene, što bi rekli, hairli ciljeve.
3 U kakvom sistemu i bjelosvjetskom okruzenju zivimo, sve borbe izgledaju kao donkihotske, bez izgleda na promjene.
Bez pobjeda i bez poraza. Hocete li svoju borbu prebaciti na politicki kolosjek?
– Politika bi trebala biti vještina umnih, a kod nas je postala leglo švercera. Plata od pet hiljada maraka mamac je za sve, pa su šibicari protjerali ljude koji bi nam mogli pomoći. Zato sam se zalagao da se plate u parlamentima svedu na minimalac, što bi nas oslobodilo od mase profitera i dalo šansu ljudima kojima nije materijalni aspekt u prvom planu. Ja nisam nikad bio ni u kakvoj stranici, jer je to suprotstavljeno mojim imperativima slobode i intelektualne nezavisnosti. Mnogi mi savjetuju da se kandidiram. A kako da se kandidiram kad mi ni jedna stranka nije to ponudila? Ja se niti znam, niti hoću nuditi. Slažem se da bi se moja riječ tako dalje čula, i da bi nešto mogao mijenjati… Ali, to nije do mene. Raspoložen sam, dokle kuveta ima, da svoju energiju dajem drugima. Možda…