Da li Amerika stoji iza rehabilitacije četništva i ustaštva?
Da li je zemlja Srbija baš tolika ćalovina pa da na svoju ruku rehabilitira četnički pokret i proglasi ga antifašističkim? U svijetu globalističkog imperijalizma ovako se krupne odluke ne donose bez miga Velikog Brata. Miloševićev SPS, kao isključivi autor povampirenja četništva i raspada YU, glasao je protiv ove odluke? Nelogično. Valjda bi demokratske snage, na čelu sa Borisom Tadićem, trebale progoniti četništvo, a ne izdizati ga na pijedestal antifašizma?! Kakva je to leskovačka mučkalica?
Cherechenia from Washington
Da li slučajno, ali sa srbijanskom rehabilitacijom fašizma koincidiralo je rušenje Titovog spomenika u Kumrovcu, a koji dan poslije i manifestacije ustaštva u Zadru, gdje je služena misa poglavniku Anti Paveliću. Titov spomenik je u Kumrovcu preživio Tuđmanovu diktaturu, da bi se usred idile dogodilo da poleti u nebo. Hrvatska je od svih južnoslavenskih zemalja otišla najdalje u zakonskom graničenju fašizma, uz konzensus HDZ-a, kao stranke koja je za vrijeme Tuđmana stasala i vladala parama ustaške emigracije.
Jedna posve lagodna suglasnost svih strana hrvatske politike o neupotrebljivosti fašizma najednom se pretvorila u nagovještaj organizirane erupcije ustaštva. Niko ne može pretpostaviti gdje će se završiti ovaj talas ustaškog otpora ozakonjenju antifašizma. Očito je da ustaška emigracija u vlastima Hrvatske, pa ni u HDZ-u, više ne vidi svog partnera, što je vraća u ilegalu u kojoj je harala decenijama, u vrijeme Titovog režima.
No, hrvatske vlasti nemaju snagu Titove UDBE i ne mogu se efikasno nositi sa ustaškom tradicijom terorizma. Hrvatske vlasti će prije praviti ustupke, ignorirati zakon za zabrani fašizma, koketirati sa ustaštvom, nego što će po Titovom receptu povesti rat protiv nevidljivog neprijatelja. I u varijanti obračuna, i u varijanti koketerije, demokratska Hrvatska je gubitnik.
Ako je tačna komesarova misao: što ti ustaša misli, to ti četnik govori, onda bi se kroz srbijansko početničenje mogla čitati ambicija ustaštva za rehabilitacijom, što je neostvarena zlomisao Franje Tuđmana. Napose, četništvo i ustaštvo je bratski sarađivalo oko uništenja Jugoslavije i oko podjele BiH. Rezultati ovog čerečenja BiH priznati su u Vašingtonu u martu 1994., a u oktobru iste godine je nordijskoj enciklopediji BiH označena kao geografski pojam, podijeljen na srpsku i hrvatsku provinciju. Kao što znamo, Veliki Brat je bio kreator ovog sporazuma, kojim je Republika Srpska priznata godinu i po prije Dejtonskog sporazuma. Da li američki sponzoraj četničkih i ustaških projekata može tek tako iščeznuti iz naše stvarnosti?
Cacco CIA cliya
Već smo tematizirali višedecenijsku vezu američke administracije sa četničkom i ustaškom emigracijom. Tu prisnost ni indijanac Tito nije uspio dokinuti prigodom svojih bliskih kontakata sa kaubojima. Četnici i ustaše su američkoj administraciji ostali preči, jer su upotrebljiviji. Napose, CIA je preko ovih terorističkih organizacija razorila Jugoslaviju, kao sociokulturni model koji je bio jedini u mogućnosti držati na okupu, u miru i razumijevanju, sve južnoslavenske različitosti. Danas možemo reći da je Amerika ovim izazvanim ratovima uspjela ostvariti dominaciju nad Evropom, koja se polarizirala na istočnu i zapadnu crkvu, ali ujedinjenu crkvu kada se radilo o genocidu nad slavenskim muslimanima.
Amerika kao kriminalizirana i iznutra okupirana država, kojom vlada vojna hunta pod šminkom legalizma, nema nikakvog mafijaškog rezona da Evropu razumijeva kao partnera, jer je pravilo svakog primitivca – potčinjavanje. Otud možemo pretpostaviti da će Amerika ispotiha ćerati slabljenje Evrope, kroz unutarnje konflikte, koji se podstiču neuralgičnim tačkama. Ubacivanje projekta rehabilitacije fašizma u igru, znači dramatizaciju balkanske krhkosti, i nove evropske zubobolje.
Zašto bi Amerika decenijama tolerirala aktivne terorističke pokrete na svome tlu, ako ih zauzvrat ne može instrumentalizirati? Ustaše su u vrijeme Tita počinile mnoštvo terorističkih zlodjela po Evropi, ali Amerika nikad nije zabranila ovu organizaciju. Koliko su puta posljednjih godina, iz Amerike, od četničke emigracije, stigla prijeteća pisma bošnjačkim funkcionerima? Amerika tolerira. Ne bi to činila bez interesa. Onog istog kojim je sponzorirala razne diktatorske režime diljem Svijeta.
Rummeny ye gummeny
Kako se kod nas gleda na ova strujanja? Nikako. Jedino je rumeni Mirko Šagolj u Oslobođenju, a potom i u emisiji Zecky Chmaricha, upozorio policiju da bi trebalo pripazati Titove spomenike po Sarajevu, argumentirajući to tvrdnjom – da onaj ko je tražio ukidanje Titove ulice spreman i rušiti Titove spomenike. SDA je optužena kao teroristička stranka koja će poturiti bombe pod Titine spomenike.
A zašto SDA nije rahat, kao SDS i HDZ, bez bombi, ukinula Titu i partizane u toku svoje apsolutističke vladavine? Šagolj to ne šagolja. On je jedino razumio da četnicima i ustašama treba prirodati i Bošnjake, što je promocija laži o građanskom ratu, te prikrivena abolicija četništva i ustaštva. Najveća opasnost za život Bosne su gumenjaci koji figuriraju kao antifašisti, a zapravo su agenti iz Karađorđeva.
Lako bi Bosna sto zala nadurala da njene dobrote nisu opoganjene lažnjacima u SDP-u, SUBNOR-u, Krugu 99 i nizu institucija koje su trebale uspostaviti patriotsku alternativu. Tada se ne bi događalo da se u ime demokratije antifašizam Armije RBiH izjednačava za četništvom i ustaštvom.
Walter, br. 125, 4. I 2005.