Bošnjačka desnica ne postoji! Izuzev ako se odlazak u džamiju ne smatra desničarenjem, a u crkvu multikulturom? Da bi se okotila desnica, moraju postojati aspiracije prema tuđem. Bošnjaci ne umiju sačuvati ni svoje, a kamo li kidisati na tuđe.
Hegemonistička ispostava zagrebačkog Večernjeg lista u BiH u svome je okupatorskom izdanju objavila 22. rujna tekst u kome se tvrdi da je – Fatmir Alispahić medijska ikona bošnjačke desnice. Povod je ona priča o pederima. Koji dan prije Bakir je Bezistanče u policijskom magazinu Lagumdžijine hunte tu medijsku ikonu proglasio fašistom. Sve zbog pedera. Toliko su im pederi prirasli za srce da svakog antipedera meću na medijsku lomaču i časte pogrdarijama.
Problem bosanske stvarnosti je u izobličenju pojmova, zamjeni teza i identiteta, u prešaltavanju uloga agresora i žrtve, plaćenika i patriota, boljševika i demokrata, a što se odvija pod diktatom sile, novca i domaćeg provincijalizma.
Maycca my starra
Proglasiti Komesara desničarem, nacionalistom, fašistom, itd. – budalasto je koliko i proglasiti Adolfa Hitlera humanistom. Trebale bi mi stotine stranica da ispišem gdje sam sve promovirao ideje demokratskog socijalizma i antinacionalizma. I to u ratu kad su kojekakvi Senadi mlatili pare od SDA, a kada sam ja osnivao nevladine organizacije za zaštitu multietničkog identiteta Bosne, zbog čega me to isto stado proganjalo k’o četnika i izdajicu muslimana.
Kroz mnoštvo tekstova sam tvrdio da zakonski mehanizam u BiH mora biti određen antinacionalizmom. Moju ideju o potrebi izmjene Izbornog zakona, u smislu određenja da sve starančke liste moraju biti multietničke, po popisu iz 1991. – nije podržao niko. Kako, majka mu stara, kad imamo toliko organizacija i medija koji se k’o fol zalažu za multietničnosti?! Kako kad je jasno da se uvođenjem multietničnosti u samo izvorište političkog života, dakle u stranke, može izbjeći naciokratski koncept?!
Ako na listama mora biti trećina žena, zašto ne bi onda bila i ravnomjerna zastupljenost svih naroda? Primjerice, ako je u Tuzli po popisu iz 1991. bilo po 15 odsto Srba i Hrvata, onda bi sve stranke morale na svojim listama imati procentualno toliko jednih i drugih. Pa nek’ se onda HDZ u Livnu i Duvnu bori da pridobije Bošnjake i Srbe! Nek’ onda SDS izvoli aterirati prema bošnjačkim i hrvatskim interesima, kako bi pridobio nesrpske kandidate bez kojih ne može izići na izbore!
Navodna primjena odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti bh. naroda šuplja je priča jer se ne odnosi na cjelokupan politički sistem. Stranke su osnovica tog sistema, te je indikativno kako mogu biti izuzete iz primjene Odluke o konstitutivnosti. Mononacionalno političko organiziranje u BiH nije odraz demokratije, već šovinizma. Vlast u svojoj srži, u strankama, mora biti multietnička kako ne bi bila suprotstavljena pravima drugih. Ovo što nam je potureno, laž je, jer nisu dokinute mononacionalne vlasti, koje u multietničkoj zajednici imaju apartheidski karakter.
E, sad, ovo što sam ukratko izložio, opisivao sam kamaru puta nadugačko i naširoko. …Kao desničar & fašista, jakako.
Lazza camuflazza
Komesar je ljevičar. Sav je u petokrakama. Na čardaku mu se vijori zastava sa likom Che Guevare. Protiv uroka, uvijek nosi neki odijevni predmet za petokrakom. Makar, starke. Komesarova je familija partizanska. I, antikomunistička. To su oni što ih je Partija zajebala. Jer su antifašizam i komunizam dvije strane svijeta. Partizani su se borili za slobodu i duh demokratskog socijalizma, a ne za komunističke napoleone. Danas Komesar ratuje protiv dva zla protiv kojih su se borili i njegovi djedovi: protiv nacionalizma i komunizma. Zbratimljenih, u pohodu na Bosnu, istinu i slobodu.
Bošnjačka desnica ne postoji. Izuzev ako se odlazak u džamiju ne smatra desničarenjem, a u crkvu multikulturom? Da bi se okotila desnica, moraju postojati aspiracije prema tuđem. Bošnjaci ne umiju sačuvati ni svoje, a kamo li kidisati na tuđe. Jedina desnica u Bosni su četnici i ustaše, pomognuti komunjarama iz SDP-a. Oni zajedničkim snagama rade na preoblikovanju genocidne agresije u građanski rat, a što je izvodljivo samo kroz satanizaciju bošnjačke žrtve.
Ko god ukaže da je dejtonska stvarnost suprotstavljena imperativima multietničnosti i samoodrživosti bh. društva, da četnički i ustaški projekti djeluju ispod demokratske šminke, uz plaćenike koji se predstavljaju kao tzv. demokratska alternativa – taj će biti preoglašen desničarem i fašistom. A istinski fašisti, koji do daljnjeg deru Bosnu i blate bošnjačku žrtvu, slove kao tzv. demokrate, jer ih okupirani medijski sistem takvim predstavlja. Otud razne ozrenke, bezistančad, tucce i nilski konji imaju ekskluzivno pravo da proglašavaju desničare i fašiste. A zapravo su u službi osvjedočenog četničkog i ustaškog fašizma, sa zadatkom da svaki proplamsaj zdrave bosanske incijative žigošu kao ekstremizam. Udružuju se u tzv. pokrete za promjene, u Krugove 99, izmišljaju gluposti o nekakvoj trećoj republici, samo kako bi stvorili lažni identitet svoje okupatorske, fašističke, desničarske suštine.
U protivnom, neko bi od njih podržao ideju o zabrani mononacionalnih stranaka. Neko bi primijetio da nije u redu snimati filmove o pederima (Go West), o građanskom ratu (Ničija zemlja), o bošnjačkim ćorkanima i ugrusuzima (Gori vatra, Ljeto u ZD), a naspram moralne obaveze da se umjetnošću svjedoči genocid, kao doprinos moralnom i pravnom imperativu za povratak BiH u svoje prirodno, povijesno utemeljeno, multietničko stanje.
Biti od takvih prostitutki proglašen medijskom ikonom bošnjačke desnice, fašistom i nacionalistom – zvuči kao priznanje.
Walter, br. 118, 28. IX 2004.